"Mi ni u čemu nemamo scenu, ni u muzici, ni u filmu, a jedina konstanta je turbo folk, jer je najlakše izbacivati smeće", rekao je jedan od najpopularnijih glumaca Sergej Trifunović, koji je u Banjaluci igrao u predstavi Kruševačkog pozorišta "Tvrđava".
Trifunović je u posljednje vrijeme mnogo angažovan, snima nekoliko filmova, a ima i ulogu u američkom "The Raven", u kojem igra s Džonom Kjuzakom. Riječ je o djelu koje govori o posljednjim danima života pisca Edgara Alana Poa.
U intervjuu za "Nezavisne" Trifunović govori o poslovnim planovima, komentariše prašinu koja se digla u vezi sa "Srpskim filmom", ali i sumira godinu koja je na izmaku.
NN: U predstavi "Tvrđava" Kruševačkog pozorišta, sa kojom ste na regionalnoj turneji, igrate sa bratom i ocem. Kako je bilo sarađivati s njima na pozorišnim daskama i kako su se spajale vaše energije?
TRIFUNOVIĆ: Lepo je bilo igrati u ovoj predstavi s njima. Ja sam zapravo uskočio u ovu predstavu umesto Vuka Kostića, a ovo mi je četvrto igranje. Igrao sam je u Vranju, Kruševcu, Puli i sad u Banjaluci. Tek mi se sad sve sleglo i ne vodim više računa o tekstu koji moram da izgovorim. Mogu da primam energiju od kolega, pa i od ta dva Trifunovića koji su na sceni. Divan je to osećaj. U jednom trenutku si svestan da su ti to otac i brat, a onda kasnije prestaješ da ih gledaš tako i doživljavaš ih kao kolege. Zapravo se borim da nemam taj osećaj da mi je to brat, pošto moram da budem grub prema njemu.
NN: Imali ste jednu od glavnih uloga u "Srpskom filmu". Kako komentarišete prašinu koja se digla u vezi s njim?
TRIFUNOVIĆ: Naša publika generalno je publika koja se hrani površnim informacijama, koje se nude preko novina; publika čita udarne novinske naslove, a ne ono što bi trebalo da čita, na primer neku literaturu. Kad hraniš mentalitet i karakter ljudi jeftinim i površnim novinskim naslovima, jeftinih i površnih novina tipa džindži mindži, onda ljudi prosto zaboravljaju da čitaju i ono što piše, a o čitanju između redova ne možemo ni govoriti. Taj film, koji je metafora, ljudi su počeli da gledaju linearno, pošto su prestali da kapiraju metafore, i onda im ništa nije jasno, ni o čemu se to radi, ni zašto je to tako brutalno, ni zašto se to zove "Srpski film". To ih najviše vređa. Tu onda ide ona idiotska rečenica: "Dokle ćete više da blatite naciju", a ljudi zapravo ništa ne shvataju. Trudim se da svakom pojedinačno objasnim od "A" do "Ž" šta je zapravo metafora u tom filmu. Onda mi ljudi na moje pitanje da li filmove Dejvida Linča gledaju linearno ili metaforično odgovaraju: "A, ko je to Dejvid Linč". Tu prestaje svako objašnjavanje. Mislim da smo nacija koja je zaboravila da čita, a to je problem.
NN: Vaš sukob s Natašom Bekvalac tokom snimanja emisije "Hitorama", kada Vam se nepristojno obratila, dugo je bio u žiži javnosti. Da li je baš sve završilo time da ste ponovili najavu za njenu pjesmu ili je sukob nastavljen "iza kamera"?
TRIFUNOVIĆ: Bez komentara. Bilo pa prošlo. Neću više o tome da mislim.
NN: Da li poslije filmova "Život i smrt porno-bande", "Srpskog filma" i "Šišanja" možemo govoriti o novom talasu u srpskom filmu?
TRIFUNOVIĆ: Mislim da je to tačno. Naš film ima dve-tri faze u svom razvoju, a za ovako bogatu kinematografiju to je malo. To više nema veze s komunizmom ili represijom sistema, to ima veze s mentalitetom ljudi. Imali smo tradiciju filmova koji su imali za temu narodnooslobodilačku borbu, a kao protivtežu tome autori, kao što su Žika Pavlović, Saša Petrović, Dušan Makavejev, snimali su ono što je surealnot; pošto to nisu bili realistični filmovi ili jesu u nekoj meri. To je onda nazvano crni talas, jer se to moralo klasifikovati. Srbi pate da sve strpaju u neku fioku, da napravimo neku marku i da to brendiramo. Tako sam ja već 15 godina kontroverzni glumac, iako ti ljudi koji lepe etikete ne znaju šta znači reč kontroverza. Ja sam sve, samo nisam kontroverzan. Posle su došli češki đaci, koji su se naslonili na crni talas. Nakon toga naš je film izgubio svaku formu, a od tog zasićenja vratilo se nešto što bi, ako bismo ga morali markirati, mogli nazvati "novi crni talas". To su upravo ta tri filma, a snima se još nekoliko filmova koji se bave tematikom koja nije nimalo prijatna, ali ni naši životi nisu prijatni i nisu ružičasti.
NN: Glumac ste koji radi i u pozorištu i na filmu. U kojoj vrsti glume se više pronalazite?
TRIFUNOVIĆ: Trenutno mi je mnogo lakše raditi film, mada su i daske uvek izazovne. Kad staneš, kad te nateraju otac i brat da uskočiš u predstavu, pa ti silom prilika kažeš 'ajde... pošto ja dugo nisam bio u pozorištu, onda ti se to i svidi. Teško žabu u vodu naterati. Volim da igram u pozorištu, ali problem s njim je to što je pozorište, nažalost, ekskluziva. Ono traži puno energije i novčano ne daje mnogo. Mislim, ne radimo to zbog novca, jer nikad nismo ni živeli od pozorišta, ali je lepo, najlepše od svega. Mogu reći da je pozorište lepše od filma, ali mi je film trenutno bliži.
NN: Kakvi su Vam poslovni planovi?
TRIFUNOVIĆ: Radimo "Hitoramu" i nadam se da ćemo je raditi i dalje. Tu je sad malo klimava situacija zbog sponzora, jer danas niko nije u najsjajnijoj situaciji. Radimo svašta... Snimam jedan film i drugi, a pripremam treći, čeka me četvrti. Stalno se nešti radi.
NN: Možete li nam reći nešto o filmovima na kojima radite?
TRIFUNOVIĆ: Jedan od njih je "Gavran" sa Džonom Kjuzakom, koji nastaje prema poemi Edgara Alana Poa. O drugom ne smem da pričam, kao ni i o trećem, pošto još nije počeo da se snima. Sve zbog baksuza. Četvrti film pripremamo Branislav (Trifunović) i ja, odnosno naša produkcijska kuća koja se zove "Hit And Run", tako da se nadam da ćemo uspeti da hitujemo i da ranujemo.
NN: Kako biste sumirali prethodnu godinu i hoćete li donijeti neku novogodišnju odluku?
TRIFUNOVIĆ: Ja nikad ne sumiram utiske, a Novu godinu ne fermam kao neki praznik. Dve sam čak i prespavao, a kanim da i ovu treću tako dočekam. U svakom slučaju, u toku ove godine radio sam sve što i dosad - radio, živeo, disao, spavao, jeo... Ukoliko se osvrnem, mogu reći da je bila dobra. Nadam se da će sledeća biti još bolja, jer imam dosta velikih planova. Ono čemu se nadam je da ću u ovoj staroj godini ostaviti cigarete iza sebe. To jako želim i radim na tome, jer je krajnje vreme za to.
Biografija
Jedan od najpopularnijih glumaca svoje generacije, Sergej Trifunović rođen je 2. septembra 1972. godine u Mostaru. Odmalena pokazuje veliko interesovanje za glumu, što ne čudi, jer mu je i otac, Tomislav Trifunović, takođe glumac, a i njegov mlađi brat, Branislav Trifunović, uspješno slijedi njihove stope.
Studirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a neki od profesora opisuju ga kao jednog od najlošijih studenata na Akademiji, na kojoj se zadržao svega dvije godine. Bez obzira na to, Trifunović je izgradio uspješnu karijeru u Srbiji, a paralelno radi i u Americi.
Na velikom platnu se prvi put pojavio 1995. u filmu "Tuđa Amerika". Proslavio se ulogama u filmovima "Ubistvo s predumišljajem" i "Stršljen".