Sergej Trifunović, glumac koji igra komandanta policije u filmu "Montevideo, Bog te video", a čija premijera je ovih dana bila u Sarajevu i Mostaru, kaže da je fudbal u tom filmu samo povod da se ispriča priča o jednom dalekom vremenu i o prijateljstvu.
"'Montevideo' jeste priča o fudbalu, ali fudbal je samo povod za priču. U tim vremenima, 1930. godine, ljudi nisu imali televizor, nisu imali telefon, tako da su morali da se druže. Bili su više upućeni jedni na druge. To je bila jedna mnogo poštenija varijanta. U ovom vremenu satalitskih komunikacija mi smo užasno razmaženi, ignoranti, zatupljeni, glupi i užasno sebični. U to vreme ljudi su se okupljali oko tog fudbala, jer on je u to vreme bio jedna vrsta andergraunda i to je bilo vreme kada su fudbal igrali siromašni, a gledali ga bogati. Sada je situacija obrnuta. Sad je fudbal igra koju igraju bogati, a gledaju ga siromašni", rekao je Sergej Trifunović u intervjuu za "Nezavisne", koji je urađen u petak popodne, prije premijere, nakon koje je obukao majicu sa printom uhapšenog bivšeg generala Armije RBiH Jovana Divjaka, zbog čega je izazvao buru reakcija.
NN: Koliki Vam je bio izazov igrati u filmu "Montevideo, Bog te video" i vratiti se nekih 80 godina unazad?
TRIFUNOVIĆ: Meni je uvek izazov kad se vratim u epohu. Igrao sam do sada samo jedan film u epohi. U pozorištu to igram češće. Čim si u epohi, imaš izvestan odmak od sebe samoga i tako ti je lakše da glumiš. Meni je, recimo, mnogo lakše da igram na stranom jeziku, bio to i albanski, jer imam odmak od sebe samog i lakše mi je da se identifikujem sa nečim drugim. Tako da je to izazov. U ovom filmu sebe podsećam na svog dedu. Bio je takav čovek i imao je iste brkove. Kada su me pitali što urlam u filmu, rekao sam zato što je taj čovek kojeg glumim, zapovednik, očigledno heroj iz Prvog svetskog rata. On je načelnik policije, i ti ljudi stvarno jesu urlali! I moj deda kad priča izdaje naređenja i urla za ručkom. Bilo je divno igrati u ovome filmu.
NN: Film je prikazan i u Mostaru. Bili ste na mostarskoj premijeri. Kakvi su utisci?
TRIFUNOVIĆ: Za mene je Mostar posebna priča, zato što sam Mostarac, pa mi je biti tamo uvek uzbudljivo. Na sam pomen Mostara, kad ugledam tablu na kojoj piše Mostar, srce mi drugačije kuca. Prilika da dođem u moj rodni grad kao glumac i poklonim se publici za mene je velika odgovornost i imao sam skroz čudan osećaj, kao da sam se poklonio svojim unutrašnjim organima. Moram priznati, dosta sam se seljakao u životu, ali Mostar je jedini grad koji je moj grad i koji je esencijalni dio mene. Čudno je, tu su sedili ljudi koji me poznaju ceo život, ujak, ujna... Uzbudljivo.
NN: Glavni akteri u filmu su mladi ljudi, glumci kojima je ovo bio i filmski debi. Vi ste srednja generacija glumaca, bila je tu i nekolicina Vaših kolega. Kako je bilo igrati sa svim tim mladim ljudima oko Vas. Oni su na mjestu na kojem ste Vi bili prije deset godina?
TRIFUNOVIĆ: Divno je videti tako mnogo nove, sveže krvi. Zasitili su se ljudi više nas, ja sam se zasitio svog lica u filmovima. Uzbudljivo je videti te mlade ljude koji su potpuno nepoznati i kojima zapravo tek predstoji težak zadatak, jer gadno je opravdati nivo koji ima ovaj film, i svaka sledeća priča koja je manja od ove, produkcija koja je jeftinija od ove je potencijalna opasnost za njih i veliki ispit. Ne zavidim im nimalo. Oni su talentovani i za njih će biti hleba, a Dragan Bjelogrlić je uradio odličan posao što ih je doveo, a oko njih postavio nas starije glumce da im budemo podrška.
NN: Bili ste u Mostaru, znate da Mostar nema kino-dvoranu, veliki broj kina u regionu se zatvara. Šta Vi mislite zbog čega je tako?
TRIFUNOVIĆ: Nikako kao razlog za to ne prihvatam tešku ekonomsku situaciju i nemanje para, jer ima para za razna "g****". Ima para za u svačiji džep, za svačiju kuću, jahtu, vilu, za takve gluposti... Mi sad živimo u teškom vremenu, posebno vi, BiH je najviše nastradala... jer ovo što se u regionu desilo nije bio građanski rat, nego seljačka buna i u toj seljačkoj buni su se razni mediokriteti izborili da isplivaju i postanu vrhovi ili da postanu neka srednja građanska klasa. Problem je što je ekipa na čelu sa Josipom Brozom Titom voljela kulturu, živili su lepo i znali su da bi njima bilo lepo mora svima okolo da bude lepo. Ako ja uzmem milion evra i dam tebi 50.000 i ti se osećaš zadovoljna, a ja i dalje imam milion, imam mnogo više, ali to tebi ne smeta. A ovi sad hoće sve da otmu i sebi strpaju u g.... dok im ne izađe na uši, ne znam šta je to više. Niko više od tih debila koji odlučuju o tim stvarima u BiH, Srbiji ne kapira važnost bioskopa, ne kapira važnost pozorišta... "Atelje 212", pozorište koje je stvorilo BITEF, koje je iznedrilo i imalo velike reditelje i glumce, sada ima godišnji budžet od minornih 150.000 evra. Šta za to možeš da napraviš, scenografiju za jednu prosečnu predstavu. Svako malo ćete videti stare zgrade... pa tu piše "zadužbina tog i tog". Uvek ste imali tajkune koji su ostavljali nešto iza sebe tom narodu, ova gospoda, ne samo što ne ulažu, nego ništa ne daju i ne ostavljaju. Nešto će se tu morati promeniti. Novi Sad nije imao bioskop tri i po godine. Zamisli grad od 500.000 ljudi nema bioskop. Sad je otvoren bioskop, pet sala u multipleksu. Čovek koji to vodi u Novom Sadu kaže mi: "Ne možeš verovati, sve su projekcije pune. Da emitujem dnevnik, sala bi bila puna."
NN: Neki teatri u BiH su prošle godine nekoliko mjeseci bili zatvoreni, budžeti su manji za 50 posto, očigledno je da nema novaca za pozorište. Čini se da bolje nije ni u Srbiji?
TRIFUNOVIĆ: Ljudima treba hleba i igara. Treba ljudima kultura, ona je identitet i obraz jednog naroda. Ako ne ulažeš u kulturu, vrlo brzo ćeš propasti. Ali zato kod nas ima pet-šest rialitija na TV-u u kojima se ljudi prostački pljuju i pričaju takve gadosti i novine to prate. Mi postajemo jedna užasno nekulturna sredina. To je sad već ozbiljna kancerogena pojava. Jedini način je da dođe neki državnik kao Putin i da kaže od danas zabranjujem rialiti šou, zabranjujem pljuvanje po novinama, jer to čitaju deca i ona onda misle da takav treba biti zato što to ima u novinama.
NN: Pominjete rialiti programe. U takvim emisijama sve više je nacionalističkih i fašističkih ispada. Zadnji eksces dogodio se u "Dvoru" koji se emitira na TV Pink. Tamo su Maja Nikolić i Miloš Bojanić vrijeđali Jevreje, pokazujući otvorenu mržnju. Kako komentarište sve češće nacionalističke ispade, fašističke poruke javnih ličnosti u rialiti programima?
TRIFUNOVIĆ: Rialitije treba ukinuti. A to što su Maja Nikolić i Miloš Bojanić rekli da su Jevreji krivi za bombardovanje Beograda i da ih mrze, njih dvoje su ograničeni primitivci. A neki Jevreji jesu krivi za bombardovanje Beograda, ne svi, ali neki jesu. Medlin Olbrajt je svakako Jevrejka, a ona je naredila bombardovanje Beograda.
NN: Jeste li svjesni da i Vi sad optužujete Jevreje?
TRIFUNOVIĆ: Samo govorim ono što jeste. Olbrajtova je Jevrejka i to je činjenica. A, to što je Maja Nikolić pošla to da ispriča, a ona i Bojanić su ograničenih intelektualnih sposobnosti, pa nisu uspeli reći ono što su mislili, njihov je problem. Maja je htela da ispriča onu veliku teoriju zavere kako Jevreji drže svet, što i nije daleko od istine. Svi mi to znamo. Ali reći to globalno, kao reći mrzim Srbe, mrzim Hrvate, muslimane. Ja razumem šta je ona htela da kaže, kontam gde je pošla... pričam gluposti... U Holivudu možeš da praviš viceve na svačiji račun, samo ne možeš da praviš viceve na račun Jevreja, oni su zaštićeni... Zanima me zbog čega kad neko spomene antisemitizam, odmah svi mislite na Jevreje. I Arapi su semitski narod.
Filmografija
"Raj" (1993)
"Tuđa Amerika" (1995)
"Ubistvo s predumišljajem" (1995)
"Ljubinko i Desanka" (1998) TV film
"Stršljen" (1998)
"Spasilac" (1998)
"Bure baruta" (1998)
"Ljubavnici" (1999)
"3. a.m." (2001)
"Munje" (2001)
"Treći kanal od Sunca" (2001) TV film
"Lisice" (2002) serija
"Ko čeka dočeka" (2002) TV film
"Profesionalac" (2003)
"Crni Gruja" (2003) - serija, 10 epizoda
"Kad porastem biću Kengur" (2004)
"Pogled s Ajfelovog tornja" (2005)
"Ljubav" (2005)
"Uslovna sloboda" (2005)
"Aporia" (2006)
"Karaula" (2006)
"Sve džaba" (2006)
"Next" (2007)
"U ime sina" (2007) kratki film
"Bitange i princeze" (2007) - serija, dvije epizode
"Maska" (2007)
"War, Inc." (2007)
"Turneja" (2008)
"Serbian Scars" (2008)
"Viko" (2009)
"Mamarosh" (2009)
"Ono kao ljubav" (2009) serija
"Na terapiji" (2009) serija
"Srpski film" (2009)
"Neke druge priče" (2010)
"The Whistleblower" (2010)
"Montevideo, God Bless You!" (2010)
"The Raven" (2011)
"Doctor Ray and the Devils" (2011)
"Top je bio vreo" (2011)