Kultura je uvijek bolna tema, a film je njen najranjiviji dio jer mu je potrebna mnogo veća i sveobuhvatnija podrška, riječi su Marka Šipke, reditelja i organizatora 1. filmskog festivala "Paralele".
Festival će u banjalučkom Domu omladine ove godine prvi put biti održan od 28. do 30. maja, a povodom istog kako o "Paralelama", tako i uopšteno o filmskoj industriji Šipka je uoči festivala govorio za "Nezavisne".
NN: Uskoro nas očekuje prvo i, nadamo se, ne i jedino izdanje festivala "Paralele". Objasnite nam ukratko o kakvom se festivalu radi?
ŠIPKA: "Paralele" je festival u čijem fokusu su društveno angažovani filmovi, nezavisne produkcije, koji svojim sadržajem i umjetničkim izrazom brišu granice između igrane, dokumentarne i eksperimentalne forme. Uz partnerstvo sa kompanijom "Syndicado film sales", Međunarodnim festivalom dokumentarnog filma "Beldocs" i uz podršku grada, koji nam je u Domu omladine ustupio prostor za projekcije, banjalučka publika će od 28. do 30. maja moći vidjeti neka od vrhunskih filmskih ostvarenja. U pitanju je šest dugometražnih filmova koji su u proteklom periodu učestvovali, a neki od njih i osvajali nagrade na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima. Tema ovogodišnjeg festivala je "Grad" kako u geografskom, tako i u kulturološkom i ideološkom smislu jer kroz filmove pravimo paralele između šest gradova i šest različitih kultura, na tri kontinenta. Siguran sam da ovo neće biti jedino izdanje. Plan je da iduće godine uz veću podršku ponudimo više filmova i različitih sekcija, da ugostimo autore i organizujemo razne filmske radionice.
NN: Fokus festivala je na društveno angažovanim filmovima nezavisne produkcije. Koliko filmska produkcija danas uspijeva da bude nezavisna?
ŠIPKA: Filmovi mainstream produkcije, posebno oni sa prefiksom Holivuda, uvijek uspijevaju da pronađu svoj put do gledalaca. Ali za nezavisne, autorske filmove, bilo da je u pitanju sam proces stvaranja, ili kasnije distribucije, potrebno je mnogo više entuzijazma, razumijevanja i podrške ustanova kulture i nevladinog sektora. Upravo u tome i jeste značaj ovakvih i sličnih filmskih festivala. Film kao pop kultura, kao zabava i kao jedna vrsta eskapizma od svakodnevnih problema treba da postoji, ali je isto tako bitno da postoji film kao avangarda i kao umjetnička vrijednost. Za ovakvu vrstu filmova neophodna je i edukacija publike. U zavisnosti od toga koliko je određena sredina zainteresovana za svoje kulturno nasljeđe, edukaciju publike i umjetnost uopšte zavisiće i razvijenost kulturne scene i nezavisnog filma kao njenog sastavnog dijela. Na globalnom nivou, nezavisna filmska scena postoji i možda je jača nego ikad prije, usljed tehnološkog napretka i lakše dostupnosti tehničke opreme, međutim ti filmovi i njihova publika i dalje su u nesrazmjernoj manjini u poređenju sa mainstream produkcijom. Ipak, ne može se, a i ne treba sve posmatrati kroz prizmu brojeva, jer bismo onda morali reći da su, na primjer, reality programi najveće dostignuće televizije u istoriji. A nisu!
NN: Banjaluka ima veoma dobre pozorišne festivale (Teatar fest, "Zaplet" Festival pozorišta za djecu), a od prošle godine i kvalitetan književni festival ("Imperativ"), dok su veći filmski festivali, koji su odlika mnogih regionalnih centara, nešto što godinama nedostaje ovom gradu. Zašto je to tako?
ŠIPKA: Ja uvijek polazim od sebe, i volim da budem samokritičan. Možda je mnogo ranije mogao i trebao da se desi festival "Paralele". S druge strane, već su postojali "Kratkofil" i "Duka fest", koji su imali kvalitetnu selekciju i veliku posjećenost, ali su se nakon nekoliko godina ugasili. Entuzijazam sam po sebi nije dovoljan.
NN: Ko su aktuelni filmski autori iz regiona na koje treba skrenuti pažnju javnosti?
ŠIPKA: Sarajevo, sa jednim od najznačajnijih filmskih festivala u ovom dijelu Evrope, te Beograd i Zagreb kao regionalni filmski centri imaju važno mjesto na svjetskoj filmskoj mapi. Posebno se to odnosi na Srbiju i Hrvatsku kada je u pitanju produkcija autorskih i kreativnih dokumentarnih filmova u posljednjih nekoliko godina. Srđan Keča, Mila Turajlić, Ognjen Glavonić, Igor Bezinović i Dane Komljen samo su neki od autora koji su napravili sjajne filmove i imali zapažene rezultate i nagrade na međunarodnoj filmskoj sceni. Autorski dokumentarni film, koji je i u fokusu selekcije festivala "Paralele" doživljava svojevrsnu ekspanziju, kako u regionu, tako i u svijetu.
NN: Kinematografija Republike Srpske je uvijek bolna tema. Da li možemo očekivati svojevrsno buđenje iste nakon trilogije "Meso", "Kosti", Koža" i nadati se osnivanju filmskog centra Republike Srpske?
ŠIPKA: Kultura je uvijek bolna tema, a film je njen najranjiviji dio, jer mu je potrebna mnogo veća i sveobuhvatnija podrška. Trilogija "Meso", "Kosti" i "Koža", koju režira moj kolega i prijatelj Saša Hajduković, je zaista veliki uspjeh i sjajna stvar za našu produkciju i kinematografiju, ali baš iz tog razloga ne smije da bude izuzetak koji potvrđuje pravilo. Već sam spomenuo filmske uspjehe Srbije i Hrvatske i za to su upravo najzaslužniji njihovi filmski centri. Ne treba da izmišljamo toplu vodu, već samo da prepišemo ono što je dobro. Filmski centar Srbije nekoliko puta godišnje raspisuje konkurse i to u različitim kategorijama: autorski film, žanrovski film, komercijalni film, dokumentarni film, međunarodne koprodukcije. Na taj način brinu o razvoju publike, o kulturnom nasljeđu, o kreativnoj industriji, o međunarodnoj saradnji, odnosno pružaju sveobuhvatnu podršku kinematografiji, ali i kulturi u širem kontekstu. Strategija razvoja kulture Republike Srpske, koja je na papiru, veoma kvalitetan dokument, ima za cilj ukupno unapređenje kinematografije RS, između ostalog i osnivanje filmskog centra. Treba je samo implementirati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.