BEOGRAD - Zahvaljujući maestralnim ulogama u ostvarenjima "Živeti kao sav normalan svet", "Una", "Šećerna vodica", "Davitelj protiv davitelja" Sonja nikad neće biti zaboravljena, a u sjećanju će ostati kao osoba koja se privatno klonila tabua, živjeći van nametnutih društvenih pravila
Sedam godina je prošlo otkako nas je napustila urbana ikona 80-ih i jedna od najboljih jugoslovenskih glumica Sonja Savić. Njeno beživotno tijelo pronađeno je 23. septembra 2008. u skromnom stanu u kojem je provela posljednje godine.
Zahvaljujući maestralnim ulogama u ostvarenjima “Živjeti kao sav normalan svijet”, “Una”, “Šećerna vodica”, “Davitelj protiv davitelja” nikada neće biti zaboravljena, a u sjećanju će prije svega ostati kao osoba koja se privatno klonila tabua, a živjela je bez nametnutih društvenih pravila.
Savićeva je debitovala u “Leptirovom oblaku” 1977, a širu popularnost stekla je 1983. ulogom Dečke u “Šećernoj vodici” Bate Prelića.
Onda su uslijedile role u ostvarenjima: “Mi nismo anđeli“, “Uvod u drugi život”, “Ni na nebu ni na zemlji”, “Urnebesna tragedija”, “Tango je tužna misao koja se pleše”, “Hleb i mleko” (Zlatni lav u Veneciji 2001.), “Od groba do groba”, “Jug jugoistok”, “Vratiće se rode”.
Pored neospornih glumačkih bravura, iza sebe je ostavila i pečat sjajnog eksperimentalnog umetnika.
Zainteresovana za avangardni vid izražavanja, kreirala je radove izuzetnog umjetničkog kvaliteta poput ”Pleja”, eksperimentalnog filma posvećenog beogradskim studentima (1997), ”Šarlo te gleda”, ostvarenja o bendu “Šarlo akrobata” i brojnim nezavisnim alternativnim slovenačkim i hrvatskim umetnicima (2003) i ”Čekajući Godoa” (2006), koje su bili kadri da razumiju samo oni sa osjećajem za prefinjeni umjetnički izraz.
Eksperimentalni film ”Čekajući Godoa” ocjenjen je kao glumičin rekvijem. Ne čudi, s obzirom da se bavi ljudima koji čekaju Boga, i ovisnicima koji svjesno priželjkuju smrt jer im je to zapravo jedino izbavljenje.
Sonja Savić je sahranjena u selu Donja Gorevnica.
(Telegraf.rs)