"Nismo birali ni zemlju gde ćemo se roditi ni narod u kome ćemo se roditi ni vreme u kojem ćemo se roditi, ali biramo jedno - da li ćemo biti ljudi ili neljudi…"
Ove riječi patrijarh Pavle poklonio je čovjeku, a one su brižljivo upletene u potresnu dokumentarnu priču "Dah života", režiserke Snježane Brezo i Danijela Pavlovića, direktora fotografije i kamermana… Priču koja prvi put na ovaj način govori o tragičnoj smrti 12 banjalučkih beba tokom proljeća ratne 1992. godine.
Banjaluka je sinoć na premijeri ovog ostvarenja u multipleksu "Palas" ponovo proživjela jednu od svojih najvećih tragedija. Suze je bilo nemoguće zaustaviti, otkidale su se baš kao i uzdasi na pomen 12 anđela, koji su te strašne godine umirali tiho, jer je Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija ostao nijem na vapaje i nije dozvolio da se u banjalučki Klinički centar dopremi spasonosni kiseonik i tečnost za hemodijalizu. Svi putevi bili su zatvoreni, a Republika Srpska se budila sa molitvama. Agonija nedužnih bića i majki i nadljudska borba ljekara trajala je od 22. maja do 19. juna.
Na Intenzivnoj njezi preživjele su dvije bebe. Međutim, nesreća je ponovo stigla 9. februara 2006. godine, kada je Slađana Kobas izgubila bitku za život. Marko Medaković bez kiseonika je bio 10 minuta, a već 21 godinu živi sa najtežim oblikom cerebralne paralize. Smije se i uči da kaže "mama".
Sinoć je sve bilo utišano, a sjećanja su se nizala… Dani tuge pretočeni u sate materijala. Svjedočanstva majki, ljekara, pilota, tadašnjih predstavnika međunarodne zajednice…, dokumenta, novinarski izvještaji, sve to je dio jednočasovnog filma, istine koju će uskoro vidjeti i svijet. Nakon toga, "Dah života" pogledaće i domaća publika.
"Student sam Akademije umjetnosti u Banjaluci i za diplomski rad odabrala sam priču koju dosad niko nije uradio. Toliko godina je prošlo i čekalo se. Ovo su teške ispovijesti, a vodila sam se ljudskošću. Međutim, najteže mi je bilo kada sam vidjela Marka Medakovića, dječaka koji je preživio i koji danas ne može da govori i hoda", kazala je Snježana Brezo i dodala da očekuje i pozitivne i negativne kritike, a film će krenuti put najvećih filmskih festivala.
Njen kolega Danijel Pavlović, iako je dvije godine stvarao ovaj film i svakodnevno slušao svjedočenja, premijeru je doživio vrlo emotivno.
"Trudim se da oprostim", istakao je.
"Dah života" rađen je u produkciji Radio-televizije RS, koja je čvrsto stala iza priče - svjedoka jedne tragedije.
"Ovaj film treba da pokaže da smo u stanju da pobijedimo i smrt i mržnju. Ako uspijemo da sačuvamo djecu, kao narod i civilizacija ćemo opstati. Dosta zločina! RTRS ima mnogo dokumentarnih filmova kojima pokazuje da zločin ne može i ne treba da pobijedi. I ovo je film koji će pokazati da moramo da se zamislimo nad budućnošću nas i naše djece, kako bi čovječanstvo počelo da živi u srećnijem i boljem vremenu", kazao je Dragan Davidović, direktor RTRS.
Banjalučane je, u ime predsjednika RS Milorada Dodika, pozdravio i Arie Livne, njegov savjetnik. Kroz suze, sjećajući se strašne tragedije, majkama je poručio da izdrže strašnu bol i upitao šta pokušavamo da učinimo da svijet izgleda bolje.
"Nažalost, mogu vam reći da nećemo svet ostaviti boljim nego što smo ga našli, baš naprotiv. To je žalosno. Ratovi ne dovode ni do čega, ne ostavljaju svet boljim. Ekipa filma je vredna našeg poštovanja, jer ostavlja trag o strahotama. Ipak, prošlost ne možemo popraviti, ali treba da se trudimo za budućnost" poručio je Livne.
Smrt 12 banjalučkih beba bila je povod za veliku vojnu akciju - proboj koridora, koja je trajala od 14. do 26. juna 1992. godine. Djeci iz RS je otvoren put života, neke srećnije bebe dobile su kiseonik, udahnule su život i budućnost. Ostao je zapis kao opomena i vječno sjećanje na 12 malih heroja.