Pri
Filmadžije iz BiH i prije osnivanja Akademije znale su praviti dobre filmove. Hajrudin - Šiba Krvavac, koji je mnogim današnjih perjanicama bh. filma prvi životni uzor, već je snimo kultne partizanske filmove. I Emir Kusturica, nova nada i `čupavi genije`, kako su ga zvali, malo prije otvaranja Akademije oduševio je gledaoce ali i žiri Filmskog festivala u Veneciji svojim prvencem `Sjećaš li se Doli Bel`.
Prije osnivanja Akademije u BiH je bilo zaposleno oko 180 glumaca, od kojih su samo 24 imala odgovarajuću stručnu spremu.
Za samo četvrt vijeka u skromnim prostorijama, koje studenti glume, režije i dramaturgije dijele danas sa sarajevskom Pedagoškom akademijom, kroz nastavni plan Akademije prodefilovala su 274 studenta. Diplomiralo je 105 glumaca, 15 režisera na odsjeku koji je otvoren 1989. godine i 11 dramaturga.
Za 26 godina svog postojanja uslovi u Akademiji nisu se puno promijenili. Zbog nedostatka prostora studenti i profesori kao i u počecima i dalje rade u tri smjene. Moraju se seljakati po okolnim pozorištima i kinima da bi odradili vježbe. Ove poteškoće, kažu, prevazilaze bosanskom genijalnom improvizacijom.
Jedino što se promijenilo je filmska slava BiH. Profesori i studenti Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu u samo 26 godina, sportskim žargonom rečeno, osvojili su sve što se osvojiti može.
Rijetko koja i mnogo uglednija škola za film može se pohvaliti da su njeni studenti ovjenčani `Feliksima`, `Zlatnim palmama`, `Zlatnim medvjedima`, `Zlatnim zmajevima`, `Zlatnim leopardima`, kao i vjerovatno svim zlatnim životinjama što postoje u svijetu filma. Rečenica `This is for Bosnia`, kojom je Danis Tanović svog `Oskara` posvetio domovini, mogla je komotno glasiti i `This is for my Academy` jer i Danis tvrdi da je svoje temeljno znanje o filmu stekao u neuslovnim ali i te kako kreativnim prostorijama Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
`Ne postoji tačan spisak, ali prema nekim našim proračunima, naši studenti i profesori su do sada nagrađeni sa oko 200 međunarodnih i domaćih filmskih nagrada, na što smo neizmjerno ponosni. Kada saberemo prostore koje imamo na raspolaganju ispada da skoro za svakih nekoliko kvadratnih metara dobijemo po jednu nagradu`, kaže Zijad Mehić, dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Mehić, koji je ekipu `Nezavisnih` primio u kancelariji koju dijeli sa dvojicom profesora, tvrdi da je za uspjeh ove kuće, koji je prepoznat i u svijetu, zaslužan samo entuzijazam profesora i kolegijalnost među svima koji su na bilo koji način uključeni u rad Akademije tokom četvrt stoljeća postojanja.
`Što se tiče uslova za rad gotovo da se ništa nije promijenilo od osnivanja. Nijedan profesor nema svoj kabinet. Zbog manjka učionica primorani smo da nastavu odvijamo u tri smjene. Novac za izradu diplomskih radova ili vježbi i dalje namičemo kako znamo. No, uprkos svim ovim nedaćama prepoznati smo kao jedan od stubova filma u BiH i šire`, ističe Mehić.
Ključ uspjeha jeste dobra saradnja s teatrima i kinima u Sarajevu, ali i u dovitljivosti i entuzijazmu studenata i profesora.
`Uvijek kad odgovaram na pitanje o uspjehu Akademije moramo potcrtati da nije u pitanju par genijalnih pojedinaca koji su pali s neba i napravili uspjeh. I ti pojedinci su rezultat fanatičnog rada profesora i studenata. I naši najveći režiseri su ovdje oblikovani i odgajani tako da su pronašli neki svoj umjetnički senzibilitet. Naši uspjesi govore o tome da se ovdje dobro radi, još se dosta stvari poklopilo i rezultat je došao sam po sebi`, kaže režiser Srđan Vuletić, nekadašnji student, a danas predavač na Akademiji.
Vuletić, koji je s nekoliko nagrada za svoj prvi film `Ljeto u zlatnoj dolini` doprinio cifri od 200 nagrada svoje akademije, tvrdi da je Akademija scenskih umjetnosti jedini biser Sarajevskog univerziteta i da joj se ne posvećuje onoliko pažnje koliko zaslužuje.
`Bojim se da bolonjski proces, u kojem se teži ka uskoj specijalizaciji, nije dobar model za studiranje filma. Međutim, ovdje se još dobro radi pa i dalje izlaze odlični svršenici`, dodaje Vuletić.
Zaista je namjerniku koji uđe u zgradu sarajevske Akademije scenskih umjetnosti teško shvatljivo da su iz ove zgrade uskih hodnika i skučenih prostorija svoje znanje o filmu ponijeli Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Dino Mustafić ili da su profesori bili veličine poput Abdulaha Sidrana, Emira Kusturice i Harisa Pašovića.
`Mislim da je Akademija prepoznata kao kamen temeljac bh. filma, kojim se toliko ponosimo, i postoje neki signali da će nam se situacija u skoro vrijeme riješiti. Prerasli smo sebe pa ukoliko želimo da napravimo iskorak i da postanemo svjetski brend, kao što je to nekada bila praška škola filma, moramo dobit veću podršku i ne smijemo se više oslanjati na improvizacije`, upozorava dekan Akademije Zijad Mehić.
Napominje da postoji ozbiljan plan izgradnje nove uslovne zgrade Akademije na Skenderiji, te i ozbiljne naznake da bi se to zaista moglo ostvariti.
`Vizija budućnosi jeste da, uz otvaranje i odsjeka za filmsku produkciju, napravimo akademiju u kojoj će željeti da studiraju i buduće filmadžije iz Njemačke ili iz bilo kojeg dijela svijeta. Mislim da smo prepoznati kao pravi kvalitet i nadam se da će naši problemi biti riješeni. Do tada radimo kako smo navikli, po principu genijalne bosanske improvizacije`, zaključio je Mehić.
Ričard Gir obećao pomoć
Kvalitetan rad sarajevske Akademije prepoznali su filmski radnici iz regiona ali i velike zvijezde iz Holivuda.
Prilikom prošlogodišnjeg snimanja holivudskog blokbastera `Spring break in Bosnia` proslavljeni američki glumac Ričard Gir izrazio je želju da posjeti Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu.
`Gir je, što nas je iznenadilo, bio i te kako upoznat s našim radom. Čuo je za Danisa, ali i još neke kolege koje su ovdje studirale i stekle veliku slavu. Razgovarao je sa studentima i nastavnicima skoro tri sata. Čak nam je obećao i pomoć u rješavanju problema i ostavio korisne kontakte`, kaže Zijad Mehić, ističući da kolege iz regiona takođe prepoznaju vrijednost sarajevske Akademije te u razgovorima ističu `pozitivnu zavist` prema rezultatima rada ove sarajevske filmske škole.