Posebna, egocentrična, prepoznatljivog promuklog glasa i stila oblačenja, glumica Sonja Savić je svojom pojavom uvijek izazivala pažnju. Od javnih nastupa i skretanjem pažnje na društvene probleme, preko filmskih uloga, ostaće upamćena među publikom koja je cijenila istinsku glumu. Zadnja uloga koju je odigrala bila je Darinka u seriji "Vratiće se rode", a TV nastup na RTS-u u emisiji koja je bila posvećena Milanu Mladenoviću, s kojim je bila dobar prijatelj. U pozorištu je zadnji put nastupila u predstavi "Tajne venčane fotografije".
Rođena je 15. septembra 1961. godine u Čačku, preselila se u Beograd, gdje je diplomirala glumu 1982. godine. Još kao student prvi put se pojavila u filmu "Leptirov oblak", a njenu karijeru obilježilo je mnogo zanimljivih uloga, od one u filmu "Živeti kao sav normalan svet", preko "Davitelja protiv davitelja", "Čavke", a za ulogu pjevačice u "Život je lep" Bore Draškovića dobila je nagradu u Veneciji.
"Kada je nakon diplomiranja na FDU trebalo da odlučim da li ću ili ne pristupiti nekom pozorištu, shvatila sam da uspešna karijera, brak i porodica ne mogu ići uporedo. Ako se odlučite za brak i dete, najviši nivo u profesiji može da se postigne tek za dvadeset godina, a to mi nije odgovaralo", rekla je Sonja Savić jednom prilikom o svojoj odluci da se bavi glumom.
U životu joj ni ljubavi nije nedostajalo. Kako je rekla, prva prava ljubav desila joj se kada je imala petnaest godina i kada je srela Vlajka Lalića, jednog od najvećih inovatora i učitelja džeza.
Šira publika ju je zapamtila po ulozi Marte u kultnom filmu "Mi nismo anđeli". Za vrijeme posljednjeg rata povukla se iz javnog života, ali je kasnije nastavila da radi sa slovenačkim režiserom Janom Cvitkovičem u filmovima "Hleb i mleko" i "Odgrobadogroba".
"Sarađivala sam sa mnogim umetnicima iz Hrvatske i Slovenije. Jedna od najlepših predstava tih godina bila je 'Ne u mostarskoj pećini'. S kolegama sam pravila i autentičnu muziku i po nečijim shvatanjima išla naopakim putem, od drame ka životu. Srećom, rano sam počela da bežim od stvarnosti, posvećujući se igri i baletu. Na sreću, tada sam zaigrala i u filmu Gorana Markovića 'Urnebesna tragedija'. Kasnije, u nedostatku ponuda, okrenula sam se alternativnom putu", rekla je Sonja Savić.
Povratak u Srbiju obilježio je film Milutina Petrovića "Jug jugoistok". Imala je ponudu kompanije "Vorner Bros", ali se ipak odlučila za povratak u Beograd.
Kada su je pitali u kojem filmu bi voljela da igra, rekla je "Do posljednjeg daha" Žan-Luka Godara ili Marlen Ditrih u "Maroku", dok za najtežu odigranu ulogu misli da je bio lik strine Slavka Štimca u filmu Zdravka Šotre "Braća po materi".
"Bila je veoma teška za spremanje, jer sam glumila ružnu, staru i osobu 'uvek pod gasom', ali s njom sam uspela da izađem na kraj i mislim da sam to učinila onako kako treba", rekla je Sonja o ulozi strine.
U posljednjih desetak godina povremeno se povlačila iz javnosti i posvećivala alternativnoj umjetnosti. O sebi je mislila da je zanemarena i nedovoljno shvaćena na ovdašnjoj kulturnoj sceni. Bojala se neototalitarizma u koji mlade navlače, a "oni, k'o i mladi 1945, grade novo, novo vreme, nemajući pojma da su samo kopija partijskog komesarskog stratega".
"Problem nije u meni. Ovde su me nepravedno zapostavili, za neke filmove su mi i dan-danas ostali dužni, a ako se osvrnemo unazad, videćemo da poslednjih desetak godina nismo ni imali dobrih ženskih rola. Mahom su to bile jadne uloge, koje nikad ne bih prihvatila da radim", rekla je Sonja Savić u jednom intervjuu.
Jedno vrijeme se nalazila na crnoj listi ljudi u Srbiji, bila je izbačena sa RTS-a, a nije mogla ni da izađe iz Beograda, a sve javne scene su bile zatvorene za nju.
Osim glumom, bavila se i režiserskim poslom, pa je tako uradila nekoliko projekata. Posljednji film je bio "Šarlo te gleda" o legendarnoj grupi "Šarlo akrobata". Ovaj izbor ne čudi, s obzirom da je izjavila da su joj najomiljeniji albumi "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." "Šarla akrobate" i "Niže nego ljudski" "Supernauta".
Raniji projekti su bili "Prvi srpski tehno vodvilj", "Supernaut - Beograd andergraund" i "Plej". Sa slikarom Điletom Markovićem i lingvistom Sašom Radićem osnovala je trupu "Supernaut".
"'Supernaut Beograd andergraund' je bio odgovor na Kusturičino 'Podzemlje'. Tada me je mnogo iritiralo što niko od naših velikih reditelja nije radio: ni Karanović, ni Marković, ni Drašković, ni Radivojević, a Emiru Kusturici je stavljena na raspolaganje cela televizija. Potpuno nezavisno sam započela autorski rad i dosta ulagala u trupu koja je postala ceo moj život", rekla je Sonja Savić.
Uslijedio je film "Plej", koji je za temu imao studente i uniforme, a i film posvećen hiljadama izbjeglih beogradskih intelektualaca.
Osam dana nakon što je napunila 47 godina pronađena je u svom stanu u beogradskom naselju Vračar u komi, a ni reanimacija nije uspjela da je vrati u život. Tako je srbijanska glumačka scena izgubila još jednog velikog umjetnika.
"Pamtiću je po njezinoj inteligenciji i kao fantastičnu glumicu. Žao mi je što je sebi prekratila put drogom. Sad će se tek videti sve što je uradila, koliko je bila dobra i talentovana. Mnogo mi je strašno zbog njene smrti. Radile smo zajedno, bile smo iz istog kraja", rekla je o Sonji Savić Milena Dravić.