Scena u kojoj se likovi Bore i Srđana Todorovića preklope na staklenim vratima ulaza u provincijski hotel u Valjevu sigurno je jedan od najunikatnijih kadrova srpske TV-filmaške kinematografije. O tome želim da vam pišem, dragi čitaoci.
O srpskom televizijskom filmu "Uvođenje u posao" u režiji Vladimira Momčilovića, a rađenom po scenariju jednog od najvećih srpskih pisaca na razmeđi dva veka - Dragoslava Mihailovića. Film je snimljen u produkciji Radio-televizije Srbije 2007. godine i sigurno je među "underground" publikom najgledaniji, a po mom mišljenju i najbolji TV-film ikada snimljen na ovim prostorima. Veliki sam ljubitelj medija koji polako ali sigurno izumiru… Radio-drame, TV-drame i TV-filma. Pogledao sam ih i poslušao na stotine i mogu reći da imam neko pravo da ovako sudim. Razlozi za to razmišljanje i sud su mnogi… Pa, red je da vam ih nabrojim.
Pre svega jedan jedini put kada su se bard glume Bora Todorović i njegov jednako uspešni i slavni sin Srđan Žika Todorović našli zajedno na sceni jeste kada su pozvani od strane Vladimira Momčilovića da snime film "Uvođenje u posao" po scenariju Dragoslava Mihailovića koji je naručen i napisan trideset godina ranije. Zaista, ima u tome nečega gotovo romanesknog… Sudbinski važnog. Da ovaj scenario ostane u fioci punih trideset godina i da sačeka ostarelog Boru i mladog Srđana da ga zajedno ovekoveče. Sigurno je i samom Žiki to jedno od najvećih glumačkih iskustava u životu, da snima sa svojim ocem i da, eto, na toj filmskoj traci od šezdesetak minuta zauvek ostane uslikan portret njih dvojice kako smrznuti prelaze most na reci Kolubari. Kada smo već kod Kolubare i grada Valjeva, da odmah pređemo na drugi razlog zbog čega ovaj film držim za tako uspešan i važan. Malo koji reditelj se odvažio na to da snima u provinciji…
Nije bilo puno takvih primera od početka 21. veka ni u dugometražnom bioskopskom igranom filmu pa niti u serijama. Uglavnom se snimalo po Beogradu. Glavni grad Srbije slikao se kamerom kao taj u kome se događaju najzanimljivije priče… Momčilović radi upravo suprotno. On svoj film snima u Valjevu, gradu koji je proslavio u umetničkom sentimentu pre njega možda jedino Matija Bećković onim poznatim stihovima "Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad/Ako taj grad slučajno bude Valjevo/Gde sam i ja došao". Sjajni su kadrovi grada koji je upao u duboku jesen, filmska ekipa je zaista dala sve od sebe da "propratne scene i pozadinski kadrovi" oslikavaju jednu sumornu priču dvojice predstavnika Izdavačkog preduzeća "Prosveta" iz Beograda, nekada slavne kuće, koji u "poslednjim vremenima" tumaraju gradom i nude njihove komplete Tolstoja, Pearl S. Buck, Dostojevskog, Andrića, Selimovića… Te sveže "Prosvetino" izdanje "Samoupravljanje".
Tumarajuću valjevskim sokacima, Bora Todorović svome kolegi Srđanu (igra tek zaposlenog i mladog Dragog Jovića) tumači kako je to raditi ovaj posao kao radnik sa dugogodišnjim iskustvom i šlifom za trgovinu. No, i sam Bora Todorović koji igra lik Bude Jeremića samo je sena čoveka koji je bio u mladosti. A bio je čak i pesnik, snovi su mu bili drugačiji, nije želeo da se vozom potuca po Srbiji i prodaje "Prosvetina" izdanja. On je svestan toga da knjige više nikome nisu potrebne te svoga mladog kolegu vuče od Sindikata, preko Doma armije i na kraju do gradske valjevske biblioteke, gde će ih dočekati naivna i večito zaljubljena Jelisaveta Seka Sablić, koja igra bibliotekarku Miru Pacov. Mira Pacov neutešno voli Buda Jeremića, a on se kod nje u Valjevu pojavi samo onda kada se njoj obnavlja budžet, svakih 2-3 meseca.
Treći razlog je očigledan i već ste ga mogli naslutiti… Glumačka postava! Bora Todorović, Srđan Todorović, Jelisaveta Seka Sablić, Miodrag Krivokapić, Ljubivoje Tadić, Josif Tatić, Petar Kralj i drugi. Vraća li vas to u neka bolja i ušušnija vremena? Mene svakako da vraća. Kada želim da pobegnem od suludog vremena u kome životarim i pokušavam da pišem, onda upalim sebi neki dobar televizijski film kakav je "Uvođenje u posao" i nestanem zajedno sa glumcima u sokacima Valjeva.
Treba li da nabrajam još neke razloge zbog kojih bi, ako niste, svakako trebali da pogledate film "Uvođenje u posao"? Verujem da je ovo zaista bilo dovoljno. Možda da za kraj teksta samo dodam još ovo… Kada Srđan Žika Todorović, a u filmu Dragi Jović, shvati da on ipak nije za ovaj posao profesionalnog lutalice, boema i kafanskog barda, što sve utelovljuje lik Bore Todorovića, onda Bora tj. Budo izgovara repliku koju verujem da Srđan pamti i dan-danas kada pomisli na svog pokojnog oca:
"Bio si vrlo dosadan! Al' bez tebe biće još dosadnije."