Film i serije

Pratite nas na Google news

Stenli Kjubrik, beskompromisni kritičar ljudskih slabosti

Stenli Kjubrik, beskompromisni kritičar ljudskih slabosti
Foto: N.N. | RV1864, Stanley Kubrick with his camera. LIFE magazine.
Bojana Petković

Stenli Kjubrik, iako nikad kao režiser filmova nije podigao zlatni kipić - "Oscar", nagradu američke Akademije filmskih umjetnosti i nauka, zasigurno je jedan od najvećih stvaralaca u istoriji kinematografije - u svojoj je pedesetogodišnjoj karijeri stvorio značajan opus od trinaest dugometražnih filmova, od kojih se mnogi smatraju klasičnim ostvarenjima filmske umjetnosti.

Oduvijek su umjetnici pomjerali granice, izlazili iz okvira prosječnosti, zadirali u sfere većini nedokučive i nedostižne i time nudili nove horizonte i vidike, te pored toga što je bio jedan od najboljih filmskih stvaralaca svih vremena, Kjubrik je bio i pronicljivi posmatrač kulture s neprekidnom radoznalošću o ljudskim uslovima, negdje između beznađa i ohrabrivanja.

Oni koji su ga za života poznavali i imali priliku sarađivati s njim govorili su da je bio vizionar, perfekcionista, odvažan, poetičan, opsesivan - jednom riječju, filmski genije, a 7. marta navršavaju se 22 godine od kada je preminuo.

Velikan sedme umjetnosti u potpunosti je kontrolisao svoje filmove - od pisanja scenarija, izbora lokacija za snimanje, muzike, scenografije, montaže, do odluke u kojim će se bioskopima prikazivati. Bio je beskompromisni kritičar ljudskih slabosti, crnohumorni ekscentrik, te zaljubljenik u šah, knjige i muziku.

Djetinjstvo

Iako je većinu svojih filmova snimio u Engleskoj, Kjubrik je rođen 26. jula 1928. godine u američkom Bronksu, u bogatoj porodici. Otac mu je po zanimanju bio doktor, kojem su hobiji bili slikanje i fotografija, te je u kući imao laboratoriju za izradu fotografija. Tako je još od malih nogu Kjubrik razvio ljubav prema statičnim slikama, a onda i prema pokretnim slikama, odnosno filmovima.

Pod očevim uticajem želio je da se bavi umjetnošću koja će imati veze sa slikanjem, pa se angažovao u svim školskim sekcijama posvećenim ovom zanatu. U okviru školskih novina dobio je posao fotografa i brzo je napredovao. Njegova fotografija američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta privukla je veliku pažnju javnosti i već tada se znalo da posjeduje veliki potencijal - godine 1944. prodaje fotografiju časopisu "Look", koji pored novca obezbjeđuje i radno mjesto za Kjubrika. Radeći za ovaj časopis polako je počeo i da razmišlja o stvaranju filmova, a dok je fotografisao jednog boksera, u njemu se javila ideja za prvi film.

Filmografija

Prvi film koji je Kjubrik snimio bio je dokumentarac pod nazivom "Dani borbe". Kad je snimio ovaj film, odlučio je da želi da biti režiser i seli se u Grinič Vilidž, gdje počinje snimati kraće dokumentarne filmove. Kako nije imao potreban novac za snimanje svog prvenca, počeo je da sakuplja novac, a u tome mu je pomogao i otac. Prvi dugometražni film "Strah i želja" privukao je pažnju javnosti s nešto lošije ispričanom pričom, ali je vizuelno bio savršen. Svjetske filmadžije su ga zapazile, te je uz njihovu pomoć uspio snimiti ostvarenje "Poljubac ubice".

Naredni film snimio je po knjizi "Ubijanje", a nosio je naziv "Uzaludna pljačka". Kraj pedesetih godina bio je veoma uspješan za Kjubrika. Godine 1957. snima film "Putevi slave" u kojem je pokazao da fenomenalno vlada kamerom i osvjetljenjem - ovo ostvarenje kupilo je kritičare, koji su imali samo riječi hvale.

Producenti koji su radili na čuvenom filmu "Spartak" otpustili su režisera koji je radio na filmu jer su mislili da ne radi dobro svoj dio posla, a umjesto njega ubacili su Kjubrika, koji je briljirao. Nakon snimanja "Spartaka", 1960. godine, Kjubrik je smatrao da ima dovoljno umijeća da sam stvori fenomenalan film - kupuje knjigu pod nazivom "Lolita", koja je obilovala pornografskim sadržajem, i odlučuje da napiše scenario za film. "Lolita" je premijeru imala 1962. godine, a film je naišao na veliku osudu Katoličke crkve. Fantastični režiser nije dozvolio da ga velika prašina dignuta oko filma ometa u daljem radu i 1964. godine pokreće projekat još kontroverzniji od prethodnog, pod nazivom "Doktor Strendžlav". Nakon ovog filma, dvije godine kasnije, počeo je rad na filmu koji će dobiti naziv "2001: Odiseja u svemiru" - ostvarenje naučnofantastičnog žanra. Film je po mišljenu kritike bio pravo remek- djelo koje je dobilo četiri nominacije za "Oscara", a osvojio je jednog - za najbolje vizuelne efekte. Danas spada u jedan od najboljih filmova ovog žanra i mnogi kritičari ga često spominju kao film koji je označio prekretnicu u stvaranju filmova koji prikazuju odnos čovjeka i mašine.

Tri godine bilo je potrebno Kjubriku da stvori svoj najkontroverzniji  film - "Paklenu pomorandžu" - koji je snimljen po istoimenom romanu Entonija Bardžisa. Ostvarenje je postiglo veliki uspjeh, ali je izazvalo i brune reakcije - u Engleskoj film je čak bio zabranjen, a Kjubrik je tada dobijao i prijetnje smrću. Ono što je gledaocima smetalo jesu eksplicitne scene seksualnih odnosa, a sam akcenat filma stavljen je na maloljetničku delinkvenciju i druge kontroverzne teme.

Četiri godine nakon "Pomorandže, 1975. godine, u bioskope stiže film "Beri Lindon",  kojim Kjubrik pokazuje da je majstor režije.

Iako su svi hvalili njegov rad, filmovi koje je snimio što se tiče zarade na blagajnama nisu briljirali, te se odlučio za projekat koji će se finansijski isplatiti - nakon što je pročitao bestseler Stivena Kinga 1980. godine, napisao je scenario za horor film pod nazivom "Isijavanje", a glavnu ulogu povjerio je fantastičnom Džeku Nikolsonu.

Briljantna glumačka postava, savršena scenografija, zastrašujuća atmosfera i kadrovi koji obiluju napetim scenama doveli su do toga da ovaj film postane jedan od najnapetijih, ali i najboljih horor filmova svih vremena.

Svoj posljednji film, "Širom zatvorenih očiju", Kjubrik je snimio poslije duge, dvanaestogodišnje pauze. Kao i svi prethodni, i ovaj film, u kojem naslovne uloge tumače Tom Kruz i Nikol Kidman, nosio je na sebi prepoznatljivi kjubrikovski senzibilitet, pronicljivost, dosljednost i provokativnost u priči o složenim odnosima muža i žene, njihovom međusobnom povjerenju i seksualnosti.

U pitanju je film čiju premijeru Kjubrik nije doživio. Produkcijska kuća je primila i pogledala film, a režiser umire pet dana kasnije. Premijera filma je održana nakon četiri mjeseca, zbog čega će krenuti glasine da je naknadno montiran, da je cenzurisan i da su iz filma izbačena 24 minute.

Smrt, nedovršeni projekti i glasine

Stenli Kjubrik preminuo je tokom sna od posljedica srčanog udara, a sahranjen je u Engleskoj. Prije smrti razvio je ideju za film koji će nositi naziv "Vještačka inteligencija", a nakon njegove smrti njegov prijatelj Stiven Spilberg završio je film po scenariju i uputstvima koje mu je Kjubrik ostavio.

U skladu s mistifikatorskom prirodom samog Kjubrika, nakon što je preminuo, pojavile su se glasine da je režirao slijetenje svemirske letjelice na Mjesec iz 1969. godine, a da je za uslugu od NASA i Pentagona dobio posebnu "svemirsku kameru". Mnogi su njegovu genijalnu "Odiseju" navodili kao razlog navodnog angažovanja za filmsko slijetanje na Mjesec, ali ove priče nikada nisu dokazane.

Način na koji je Kjubrik stvarao filmove smatran je kontroverznim, nikad se nije pojavio na premijeri svoga filma, 25 godina nije dao nijedan intervju, a živio je u zamku sa 25 soba opasanom zidom.

Ali velikan režije uspio je da transponuje svijet jedinstvenih umjetničkih ideja i mračnih vizija u niz antologijskih filmskih ostvarenja.  

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije