Iako nas često tjeraju da škiljimo preko jastuka koji čvrsto privijamo ka sebi u djetinjastoj nadi da će nas zaštititi od scene za koju znamo da dolazi, filmovi strave i užasa nas fasciniraju. Ali ono što hororima daje pravu moć nad našom poljuljanom hrabrošću su kultni likovi strave, koji i nakon završetka filma ostaju vrebati iz mračnih uglova sobe, potpomognuti našom preplašenom maštom. Prisjetimo se najstrašnijih faca horora.
Fredi Kruger: "Strah u Ulici brijestova"
Rukavica s britvama, crveno-zeleni pulover i spaljeno lice Fredija Krugera redefinisali su pojam noćne more. Od prvog pojavljivanja u "Strahu u Ulici brijestova" 1984. godine pa sve do danas, Kruger je jedan od najprepoznatljivijih likova ne samo horora, nego filma uopšte.
Svako zna da Fredi proganja svoje žrtve u njihovim snovima, te da ih ubija u često fantazmagoričnim okruženjima koja može stvoriti samo mašta šamarana noćnom morom, ali rijetki se sjećaju kako je Fredi nastao.
Frederik Čarls Kruger rođen je kao sin jednog od stotinu manijaka koji su silovali opaticu Amandu Kruger. S obzirom na to da ga je očuh neprestano podsjećao na njegovo od strane društva osuđeno porijeklo, malom Frediju je zatitrao manijakalni živac koji je naslijedio od svog pravog oca te se latio britve kako bi očuhu pokazao svoj prirodni talent. Nedugo nakon toga, pod britvu je stavio nekoliko lokalne djece, a kad je na sudu oslobođen optužbe, roditelji žrtava uzeli su pravdu u svoje ruke, polili ga benzinom i pretvorili u ljudsku baklju. Ali to ga nije zaustavilo, nego mu je samo podarilo prepoznatljiv izgled.
Fredi je nadmudrio svoje krvnike sklopivši savez s drevnim demonom noćnih mora, te je uskoro nastavio da masakrira klince iz Ulice brijestova u njihovim snovima, istovremeno postavši svojevrsna ikona osamdesetih i devedesetih. Osim pojavljivanja u osam filmova, Fredi je vodio svoju televizijsku emisiju, imao je svoju video igru, pojavio se u romanima i stripovima, a najbizarnije od svega je što se pojavio u dječjoj lutkarskoj seriji, te kao akciona figura na policama trgovina s igračkama. Ukratko, Fredi uistinu djeluje neuništivo, a u tekućoj godini najavljen je rimejk izvornika. Ovoga puta prugasti pulover i rukavicu s britvama bi umjesto legendarnog Roberta Englunda trebalo da navuče Džeki Erl Halej kojeg pamtimo kao Roršača iz "Čuvara".
Majkl Majers: "Noć vještica"
Punih šest godina prije nego što je Ves Kraven oblikovao spomenutog ubicu iz noćnih mora, još jedan velikan horora stvorio je svoju legendu straha i užasa. Džon Karpenter inspiraciju je našao u američkom urbanom folkloru te dodao novu strahotu sablasnoj Noći vještica udahnuvši život na filmskom platnu Majklu Majersu.
Kao i Fredijev, Majersov hobi je ubijanje, ali on to čini samo u posebnim prilikama, na Noć vještica. Karijeru je počeo tako što je ubio svoju sestru, a kao nagradu je dobio djetinjstvo provedeno u mentalnoj instituciji, ali nikakav psihološki tretman nije mogao izliječiti njegovu strast za ubijanjem. Očito i sam ljubitelj repriza, voli se vraćati u svoje rodno mjesto na Noć vještica kako bi nastavio svoj ubilački pohod.
Tih, ali brutalan ubica, lica skrivenog iza izbijeljene maske "Enterprajzovog" kapetana Kirka intrigira filmske gledaoce već više od tri decenije u čak deset filmskih naslova. Neumoljiv, sablasno tih u svojoj okrutnosti, te neuništiv, Majkl Majers je filmsko utjelovljenje neukroćenog i neshvatljivog nasilja kakvo ponekad u maloj mjeri čuči u svima nama.
Džejson Vorhes: "Petak trinaesti"
Džejson je u posljednje tri decenije, kao Fredij i Majers, postao ikona horor filma. Od posljednjeg je čak posudio i foru s maskom te je iznenađujuće uspješno isfurao gotovo isti imidž.
Džejson je na svojevrstan način čak i strašniji od originalnog ubice s maskom. Dok Majers lišava života one koji stanu između njega i njegove sestre, Džejson je znatno manje izbirljiv. Ubiće svakoga ko mu se nađe na putu. Nisu sigurni ni žene, ni djeca, ni starci u kolicima, pa čak ni psi. A da sve bude strašnije, koliko god brzo bježali, manijak iza hokejaške maske će svojim staloženim geganjem naposljetku ipak stići.
Džejson drži rekord s jedanaest filmova u kojima se pojavio, a na svom ubilačkom pohodu vidio je više akcije od mnogih superjunaka. Osvojio je Menhetn, prošao put do pakla i nazad, ubijao u svemiru i sukobio se s jednim od najvećih - Fredijem Krugerom.
Lederfejs: "Teksaški masakr motornom pilom"
Pravim imenom Buba Savjer, ovaj celuloidni psihopata započeo je cijeli podžanr slešer horora. Ali za razliku od njegovih spomenutih sljedbenika, naoružanih kuhinjskim noževima i britvama, on svoje žrtve kasapi na daleko manje elegantan način.
Prvi put se latio motorne pile 1974. godine, a kada se pojavio u kinima, publika je Lederfejsa doživjela kao toliko brutalnog da je napuštala kino-dvorane nakon početnih scena. U Velikoj Britaniji je zbog okrutnosti zabranjeno njegovo prikazivanje u kinima u čak tri navrata, za svaki slučaj. "Teksaški masakr motornom pilom" u Londonu je prvi put u cijelosti prikazan 1999. godine, 25 godina nakon što je snimljen.
Za razliku od sablasno tihih Džejsona i Majersa, Buba je i te kako bučan dok vitla motornom pilom, a daleko strašnijim ga čini mit koji kaže da je film nastao prema istinitom događaju. Buba je inspirisan zloglasnim Edom Geinom, serijskim ubicom koji je dijelove svojih žrtava jeo, ili od njih pravio ukrase.
Poput Fredija, Lederfejs se pojavio i u televizijskoj emisiji te u video igri, a ubijanjem u šest filmova nikako nije zadovoljio svoje krvožedne porive, stoga će nas motornom pilom zastrašivati u novom nastavku sljedeće godine.
Hanibal Lektor: "Kad jaganjci utihnu"
Za razliku od ostalih bezumnih psihotičnih ubica, Hanibal Lektor je genijalac. Usto ne mora vitlati noževima ili motornom pilom kako bi bio zastrašujući. Dovoljan je jedan ledeni pogled uz smirenim glasom izrečenu suptilnu prijetnju da gledaoce prođu žmarc užasa. Nevjerovatno za društvo u kojem se nalazi, ali isprepadao je publiku zapadnog svijeta samo stojeći iza stakla i vodeći razgovor s Džodi Foster.
Od prvog, gotovo siktavog pozdrava: "Zdravo, Klaris", bilo nam je jasno da nešto opako ne valja s Lektorom. U učenim razgovorima o pitanjima filozofije i umjetnosti, njegov manijakalni um naći će za shodno da preporuči najbolje vino uz obrok od ljudskih organa. Pogađate, Lektor je takođe nastao prema zloglasnoj priči o Edu Geinu.
Entoni Hopkins je na upečatljiv način podario Lektoru ne samo njegovu zlokobnu prijeteću auru, nego je vješto stvorio doživljaj ubičine neumoljive inteligencije. Njemu je ova pamtljiva uloga obezbijedila "Oscara", a nama u publici je u naslijeđe ostavio jednog od najharizmatičnijih zlikovaca na filmu. S obzirom na to da se manijakalne ubice vole vraćati na filmsko platno, ne sumnjamo da ćemo i Lektora ponovo sresti u tmini kino-dvorane.
Džigso - "Slagalica straha"
Nema sumnje da je Džigso kroz serijal "Slagalice straha" revitalizovao horor žanr. Bolesni doktor ne samo da posjeduje sve elemente arhetipskog zlog horor lika, nego unosi i nekoliko inovacija. On bi se vjerovatno usprotivio tvrdnji da je serijski ubica, budući da svoje žrtve ne ubija, nego tek testira njihovu strast za životom. Svakoj žrtvi ostavlja mogućnost da preživi, doduše po cijenu pokojeg uda i par duševnih ožiljaka. Naposljetku, svojim žrtvama samo želi pomoći da budu bolje osobe, barem tako vidi njegov rakom načeti um.
Džona Kremera, kako mu je pravo ime, na ovakvu specifičnu pomoć ljudima potaknula je vlastita nesreća. Naime, zbog neoperabilnog tumora na mozgu pokušao je samoubistvo, nakon kojeg je naučio cijeniti život na novi način. Sličnim ubojitim testovima odlučio je podučiti novostečenim spoznajama i svoje žrtve, a zamke koje im je pripremio dizajnirane su da istaknu individualne nedostatke njihovih karaktera.
Ono što Džigsoa izdvaja iz cijelog društva psihotičnih ubica jest njegov pristup. Sebe ne doživljava kao serijskog ubicu, nego kao naučnika koji je odlučan da u ljudima potakne instinkt za preživljavanje, jer vjeruje da je moderno društvo ljude lišilo tog najvažnijeg instinkta. Zaista, Džigso nije kopija ni Fredija ni Džejsona, nije čak sličan ni Hanibalu Lektoru, ponajviše zbog svog čvrstog uvjerenja da uistinu pomaže čovječanstvu.