Jedan od najvećih filmskih režisera Alfred Hičkok je u svojim filmovima postavljao nove limite i nadilazio dotadašnje standarde koji zadovoljavaju publiku i tako postao kultnim režiserom.
Ostaće upamćen po filmovima koji su oduševljavali i publiku i kritiku, ali i kao umjetnik koji nikad nije osvojio "Oscara". U petak je u Velikoj Britaniji, Americi, ali i među njegovim ljubiteljima širom svijeta gdje su prikazivana njegova remek-djela, obilježeno 111 godina od njegovog rođenja.
Hičkok se rodio 69. avgusta 1899. i odgajan je u strogom katoličkom duhu. U skladu s tim pohađao je školu koju su vodili jezuiti, da bi kasnije na Univerzitetu u Londonu studirao umjetnost. Posebno mu je strog i krut bio otac, koji ga je s nepunih pet godina poslao s porukom u obližnju policijsku stanicu, gdje su ga policajci zatvorili na desetak minuta, te mu rekli: "Vidiš šta se događa lošim momcima".
Iako se od njega očekivalo da naslijedi oca u biznisu sa voćem i povrćem, prvi posao ga je odveo do najveće strasti - filma. Godine 1915. počinje raditi za "Henley Telegraph" i saznaje da će u Londonu biti otvoren filmski studio, gdje se zapošljava kao dizajner naslova i titlova za nijemi film. Prva prilika da se okuša u režiranju ukazala mu se nakon što se neki režiser iz studija razbolio, tako da je završio započeti "Always Tell Your Wife" i sve oborio s nogu. Nakon toga dobija zadatak "Number 69", ali prije nego što je film završen, studio se zatvara. Prelazi u "Gainsborough" i nakon nekoliko filmova dobija ponudu za režiju "The Pleasure Garden".
Prva veća priznanja dobija za film "The Lodger". Ženi montažerku Almu Revil s kojom će živjeti do kraja svog života, te odgojiti kći Patrišu. Svi se slažu da je on "tata" suspensa, a takođe ga smatraju prvim režiserom koji je briljantno spojio motive seksa, sumnje, intriga i humora. Prototip njegove tematike su nevini protagonisti koji su lažno optuženi za zločin i uvučeni u razne zavjere ("39 stepenica", "Ozloglašena" i "Začarana"), opsesija ubistvima i psihička nestabilnost, dok mu je najveći adut kod gledalaca bilo sporo otkrivanje krivca i režiranje panike.
Rani primjer tehničke virtuoznosti je njegov prvi zvučni film "Ucjena", a eksperimentisanje s načinom snimanja nastavlja i u filmovima "Brod za spasavanje". Uspjeh mu donosi film "Čovjek koji je previše znao", dok se njegovim najnadahnutijim periodom smatra period od 1950. do 1960. kada je snimio "Nazovi M radi ubistva", "Uhvatite lopova", dok mu se najboljim filmovima definitivno mogu nazvati "Vertigo", "Psiho" i "Ptice", koji se poigravaju s fobijama i strahovima, kao i "Prozor u dvorište".
"Nemoguće je ne primijetiti da Hič ljubavne scene snima kao scene ubistva, a scene ubistva kao ljubavne. Ponekad mi se činilo da su njemu vođenje ljubavi i smrt potpuno iste stvari", rekao je francuski režiser Fransoa Trifo o njegovim filmovima.
Iako je bio nominovan šest puta za "Oscara", Akademija mu je uručila tek kipić za životno djelo. U Holivudu su ga smatrali osobenjakom i frikom, posebno zbog njegovog bizarnog odnosa prema glumcima jer je volio znati njihove fobije, te ih maltretirati, ali i zbog činjenice da se ni s kim nije družio nego je sve vrijeme kad nije snimao provodio s porodicom. Većina njegovih heroina: Ingrid Bergman, Grejs Keli, Kim Novak, Tipi Hedren bile su plavuše, dok su mu muški likovi bili muževni zavodnici poput Kerija Granta i Džejmsa Stjuarta.
Umro je 28. aprila 1980. zbog komplikacija s plućima koje može zahvaliti cigarama, još jednim svojim zaštitnim znakom.