"Are you talkin' to me? You talkin' to me?" s luđačkim je sjajem u očima Travis Bikl vježbao pred ogledalom kultna scena koja će vječno ostati zpisana u analima kinematografije, kao i film "Taxi Driver", remekdjelo Martina Scorsesea, rađeno po fantastičnom scenariju Paula Shradera.
Film opisuje poteškoće njujorškog taksiste Travisa Bikla, osamljenog i depresivnog dvadesetšestogodišnjaka koji očajnički pokušava promijeniti vlastiti život.
`Taxi Driver` je film koji se smatra kultnim ili klasikom, zavisi koju terminologiju koristite. Film koji dodiruje granice ljudske psihe sigurno nije bio jedan od onih koji obećavaju uspjeh. Naprotiv. Kad je sniman svi su znali da su šanse da ovaj film bude prihvaćen izuzetno male, a sam Scorsese kaže da je mislio da će `Taxi Driver` neće zaraditi ni dolara.
Priča o ovom filmu je počela 1973. Te godine su se desile tri bitne stvari u životu Paula Shradera: žena ga je ostavila, dobio je otkaz u Američkom filmskom institutu i treća je da su ga dva prethodna događaja gurnula u depresiju i alkoholizam iz kojih je i nastao `Taksista`.
Shrader upada u dugove, spava u kolima i svakog dana razmišlja o samoubistvu. Jedne nedjelje je zbog jakih bolova otišao u urgentno, gde je pričajući s bolničarkom shvatio da već dvije ili tri nedjelje nije imao nikakve komunikacije s ljudima izuzev pri naručivanju hrane. Kaže da se u tom trenutku osjetio kao taksista koji pluta u svom metalnom kovčegu po gradu, naizgled među ljudima, a u stvari apsolutno sam. Vrijeme je prolazilo i Paul se u jednom trenutku trgao iz sna ličnosti i shvatio je da je postao čudak koji ima jako mnogo oružja, koje je ni sam ne zna zašto kupovao, da pije jako puno i da je postao opsjednut pornografijom na način koji to može samo jako usamljena osoba. Iz tog očaja postojanja se rodio `Taksista`. Rodio se Travis Binkl. Tad je napisao scenario, a onda je napustio Los Angeles na šest mjeseci.
Kad se vratio u Los Angeles osjećao se za trunku emotivno jačim. Tad je počeo da radi kao filmski kritičar i dobio je zaduženje da intervjuiše Briana de Palmu. Paul je pomenuo Brianu da ima napisan scenario za film, a ovaj se ponudio da pročita. Brianu se svidio scenario, ali u to vrijeme nije imao vremena da režira pa je Paula poslao kod svog dobrog drugara Martina Scorsesea. Martin je pročitao scenario i odmah odlučio da snimi film. Iako baziran na liku Artura Bremera, psihopate koji je pokušao da ubije desničarskog guvernera Alabame Georgea Volasa, ono što je davalo pravi kvalitet scenariju bila je autobiografska crta koju je dao Paul Shrader.
Odlučili su da sačekaju kako bi skupili dovoljno para da angažuju De Nira, jer je dogovoreno da će raditi film samo ako on odluči da glumi u njemu.
Ubrzo je De Niro pristao i sve je bilo spremno za stvaranje jednog od najprepoznatljivijih likova u kinematografiji - Travisa Binkla.
Za ulogu Betsy je postojao izbor između Cybill Sheperd i Fare Fosit, ali je Scorsese izabrao Cybill jer je, kako je kasnije objasnio, kao svaki Italijan volio da vidi veliko dupe.
Najviše problema je bilo sa Jodie Foster, koja je tad imala 14 godina i morala je da ide kod psihijatra da bi dokazala da je sposobna da glumi prostitutku, da se to kasnije ne odrazi na nju. Na snimanju je uvijek bila žena iz socijalnog, koja je brinula o tome da Jodie ne bude na snimanju kad se snima neka scena u kojoj ima psovanja.
Harvey Keitel se isto naporno spremao za ulogu Jodienog makroa - Sporta. Danima je šetao sumnjivim kvartovima New Yorka i posmatrao makroe. Na kraju je odabrao jednog i odveo ga u Actor's Studio da vježbaju dijaloge. U tim vježbama Harvey bi glumio djevojku i gledao kako bi se makro ophodio prema njemu, a onda bi zamijenili uloge.
Većina dijaloga je improvizovana, a najčuvenija rečenica u filmu, `You talkin' to me?`, je nastala spontano, kao improvizacija. U scenariju je pisalo: `Travis razgovara sa sobom u ogledalu`. De Niro je pitao Paula kako da to odlumi, a ovaj mu je rekao: `Pa, on je kao malo dijete koje se igra s pištoljima i glumi frajera.` I tada je De Niro izvukao ovu rečenicu, koju je tad koritsio jedan underground komičar kao osnovu svoje tačke.
Nažalost, poslije nekoliko godina film je inspirisao Johna Hickleya da pokuša atentat na Ronalda Regana. Godinu poslije atentata na dodjeli `Oskara`, Martin je otišao u WC, gdje je bilo ljudi iz obezbjeđenja koje ga je pratilo. Kaže da je tad pomislio kako je obezbjeđenje sjajno organizovano. Tek nekoliko godina kasnije je saznao da su svi koji su ga opsluživali to veče, čak i vozač limuzine, bili agenti FBI-ja.
To bi bila storija o nastanku `Taksiste`, crnog bisera američkog društva, brušenog u Vijetnamu, koji pluta u svom metalnom kovčegu kroz grad sa željom da `kiša skloni svo đubre sa ulica`.
Zanimljivosti
Film na koji je Travis izveo Betsy je `Karlekens Sprak`, švedski pornografski film maskiran kao dokumentarac.
Scorsese tvrdi da je najvažnija scena u filmu telefonski razgovor kojim Travis pokušava dogovoriti novi spoj s Betsy. Kamera se postupno udaljava od njega i prelazi u prazni hodnik pored, sugerišući da je razgovor pretežak da bi se izdržao.
Poznati kompozitor Bernard Herman umro je na Božić 1975, samo nekoliko sati nakon što je završio muziku za film.
U originalnom scenariju Pol Shrader je napisao ulogu Sporta kao crnca. Njemu su dodate još neke negativne crne uloge. Scorsese je vjerovao da će to filmu dati rasističku notu, pa ih je promijenio u bijelce.
Glumica koja je igrala Irisinu prijateljicu u filmu je bila prava prostituka koja je Jodie Foster pomogla da izgradi svoj lik.
Film je bio inspiracija Johnu Hinklu Junioru da pokuša da izvrši atentat na Ronalda Regana 1981. godine.
Nagrade
Kanski festival - `Zlatna palma`
BAFTA nagrada za najbolju glumicu u sporednoj ulozi - Džodi Foster
BAFTA nagrada za najboljeg novajliju - Džodi Foster
BAFTA nagrada za muziku - Bernard Herrman
Filmografija Martina Scorsesea
`Pokojni` (2006)
`No Direction Home: Bob Dylan` (2005)
`Avijatičar` (2004)
`Bande Njujorka` (2002)
`Povratak iz mrtvih` (1999)
`Kundun` (1997)
`Kazino` (1995)
`Doba nevinosti` (1993)
`Cape Fear` (1991)
`Dobri momci` (1990)
`Made in Milan` (1990)
`Posljednje Hristovo iskušenje` (1988)
`Boja novca` (1986)
`After Hours` (1985)
`Kralj komedije` (1983)
`Razjareni bik` (1980)
`Posljednji valcer` (1978)
`Njujork, Njujork` (1977)
`Taksista` (1976)
`Alis više ne stanuje ovdje` (1974)
`Italianamerican` (1974)
`Ulice zla` (1973)
`Boxcar Bertha` (1972)
`Street Scenes` (1970)
`I Call First` (1967)
`The Big Shave` (1967)
`It's Not Just You, Murray!` (1964)
`What's a Nice Girl Like You Doing in a Place Like This?` (1963)