Film i serije

Počast Zoranu Simjanoviću: Talenat za koji nema mjerne jedinice

Počast Zoranu Simjanoviću: Talenat za koji nema mjerne jedinice
Foto: N.N. | Talenat za koji nema mjerne jedinice
Milan Rakulj

BEOGRAD - Istaknuti filmski radnici Srbije u četvrtak uveče u Jugoslovenskoj kinoteci odali su počast nedavno preminulom kolegi, jednom od najpoznatijih filmskih kompozitora ovih prostora - Zoranu Simjanoviću.

Simjanović je preminuo 11. aprila ove godine od posljedica kovida-19, a o značaju njegovog opusa govorili su Jugoslav Pantelić, direktor Kinoteke, Radoslav Zelenović, nekadašnji direktor te institucije, Tanja Bošković, glumica, Rade Radivojević, predstavnik Udruženja kompozitora Srbije, Zoran Maksimović, profesor Fakulteta dramskih umjetnosti, i Goran Marković, reditelj, a pročitan je i tekst Simjanovićevog brata Dejana Simjanovića.

Na Simjanovićevo stvaralaštvo prisutne je podsjetio snimak dijela koncerta s njegovom muzikom iz serije "Grlom u jagode", filmova "Specijalno vaspitanje", "Maratonci trče počasni krug", "Balkan ekspres", "Petrijin venac", a prikazan je i kratki dokumentarni film u kojem Simjanović govori o svom radu, snimljen početkom 2021. godine, povodom nagrade za životno djelo koju mu je dodijelio "Martovski festival".

"Nedostajaće. To je čovek koji je utkao svoj talenat za koji nema merne jedinice, jer naš jezik nije dovoljno bogat da opiše šta je on sve posedovao, a na sreću i šta je ono što nam je dao. Dao je mnogo, previše. Hvala mu na tome. Dao je nama, svojim savremenicima, ali i onima koji će tek doći. Kada pomislimo na neki naš veliki film, i pre nego što vidimo sliku, čujemo muziku koju je komponovao Simke", rekao je Pantelić. Radoslav Zelenović ističe da se "oprašta od višedecenijskog iskrenog prijatelja, a profesionalno od najvećeg i najplodotvornijeg kompozitora filmske i ne samo filmske muzike jugoslovenske kinematografije".

Bivši direktor Kinoteke podsjetio je da je Simjanović bio pedantan te da je sve arhivirao, prenoseći svoju muziku na nove nosače zvuka i to za 69 igranih filmova, 66 TV serija, 50 crtanih filmova i više od 500 TV spotova, a sam je izračunao da je to 11.000 minuta muzike.

Tanja Bošković kaže da nikada nije srela čovjeka koji toliko duboko nije bio pojedinačan, već u paru sa svojom suprugom Ljiljanom.

"Nikad drugačije i ne mogu da ga zamišljam nego njih dvoje kao jedno. Lako je Simketu kad je bio voljen tako jako i kad je imao koga tako jako da voli. Lako je našoj kinematografiji, nju je Simke suštinski potpuno odvojio od zemlje i pretvorio je u nešto drugo, divno. Lako mu je bilo, čini mi se, čak i umreti zato što je znao da je besmrtan", rekla je Tanja Bošković.

Goran Marković, koji je sa Simjanovićem snimio sve svoje filmove, primijetio je da je umjesno postaviti pitanje: Ko je uopšte bio Zoran Simjanović?

"Mislim da je jedini odgovor da je bio što god vam padne na pamet. On je mogao sve", rekao je Marković, prisjetivši se kako je za snimanje "Mirisa poljskog cveća" doveo frulaša koji nije mogao da odsvira temu, pa je "Simke uzeo frulu, za pet minuta naučio da svira i odsvirao to".

Filmski kritičar Pavle Simjanović pročitao je tekst svog oca Dejana, Zoranovog mlađeg brata, koji je naveo roditeljsku priču da je Zoca, kako su ga zvali, prvo propjevao pa tek onda progovorio.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije