Film i serije

Tamara Milošević: Ponavljamo istoriju u glavi da se ne bi ponavljala

Tamara Milošević: Ponavljamo istoriju u glavi da se ne bi ponavljala
Foto: N.N. | Tamara Milošević: Ponavljamo istoriju u glavi da se ne bi ponavljala

Mladu glumicu Tamaru Milošević regionalna publika zapazila je u ulozi Marije Kuruzović u telenoveli "Hotel Balkan", koja je zajednički projekat "Telekoma Srbija" i "Bosonoga produkcije".

Tamara Milošević za "Nezavisne": Ponavljamo istoriju u glavi da se ona sama ne bi ponavljala

Miloševićeva u ovoj seriji, koja je za kratko vrijeme privukla pažnju regionalne publike, igra dijete koje je, po njenim riječima, proživjelo više života nego godina. U razgovoru za "Nezavisne novine", Tamara Milošević, koja je na završnoj godini glume na Akademiji umjetnosti u Beogradu, govori o svojoj ulozi, značaju koji serija "Hotel Balkan" ima za mlade glumce sa naših prostora, ali i značaju istorijskih činjenica koje se provlače kroz ovu veoma popularnu seriju.

NN: Ostvarili ste se u ulozi Marije u serijalu "Hotel Balkan". Kako biste opisali svoj lik, ko je Marija?

MILOŠEVIĆ: Marija je dete koje je proživelo više života nego godina, budući da ima samo 16. Dete u telu žene, u kojoj se dešava velika promena paralelno s razvojem radnje u seriji. Hrabar, požrtvovan, istrajan, pravdoljubiv lik, čija ljubav prema sinu ne poznaje granice.

NN: Šta za Vas znači rad na ovoj seriji i kakvi su Vam bili prvi utisci po dolasku na set?

MILOŠEVIĆ: Po dolasku na set nisam ni slutila uticaj koji će ovaj projekat imati na moj život. Rad na seriji za mene je prvobitno značio priliku da svoj glumački zanat kalim pod mentorstvom reditelja, starijih kolega glumaca, čiji rad izuzetno poštujem. U međuvremenu je set postao više od sinonima za rad - to je bilo mesto na kojem sam stekla prijatelje za čitav život i sa kojima sam čitav jedan život već proživela tokom snimanja. I to je bila neka vrsta rada - na sebi, u sebi, oko sebe.

NN: Serija je za kratko vrijeme stekla popularnost kod regionalne publike, koliko je, po Vašem mišljenju, bitno što jedan ovako značajan projekat nastaje u Banjaluci i koliko sama serija može biti vjetar u leđa mladim glumcima koji se pojavljuju u njoj?

MILOŠEVIĆ: Serija je od izuzetnog značaja, kako zbog pripovedanja autentičnog ratnog i posleratnog stanja koje se odvijalo na teritoriji Banjaluke, tako i zbog činjenice da upravo pruža priliku mladim glumcima da uplove u ozbiljne glumačke vode i stanu rame uz rame sa svojim uzorima. Budući da je jedna od dominantnih tema serije generacijski jaz, mislim da ona iz više razloga zavređuje pažnju publike.

NN: Da li Vam se tokom snimanja prve sezone desila neka interesantna anegdota na setu koju rado pamtite?

MILOŠEVIĆ: Obilje istih, koje su samo još više oplemenile moj boravak u Banjaluci.

NN: Svjedoci smo da se nalazimo u periodu pandemije virusa korona. Koliko je sama pandemija uticala na Vas i koliki je bio izazov raditi na seriji u vremenu blokada i policijskih časova?

MILOŠEVIĆ: Svako bavljenje umetnošću i pokušaj da se u ovom vremenu stvori nešto ni iz čega, dovoljno je izazovno po sebi. Pandemija je na ovaj naš posao dodala pridev sizifovski te je u nekim trenucima delovalo kao da nikada nećemo stići do cilja. Neizvesnost je nešto na šta smo, na svu sreću, navikli, tako da je strah za naše bližnje ipak prevagnuo u odnosu na sve druge strahove.

NN: Vaš lik je smješten u tridesetim godinama prošlog vijeka. Za potrebe serije, tvorci su izučavali istoriju Banjaluke i tog vremena. Koliko je, po Vašem mišljenju, značajno prikazati te stranice istorije tokom stvaranja serije?

MILOŠEVIĆ: Kada prikazujemo prošlost, mi na izvestan način prikazujemo sadašnjost. Tako je i prošlost porodice Kuruzović oblikovala njihovu sadašnjost. Kroz lik Marije predstavljen je vasceli trag istorije Banjaluke, prisustvo Austrije, Hrvata, Nemaca, dolazak komunizma. U skladu s tim, baviti se istorijom je neophodno, a pogotovo tokom stvaranja jednog ovakvog projekta, čija je radnja uslovljena vremenom u kom se dešavala. Ponavljamo u glavi istoriju kako se ona sama ne bi ponavljala.

NN: Kakvi su Vaši naredni planovi i na čemu još radite?

MILOŠEVIĆ: Zbog pandemije su obustavljeni mnogi projekti. Sreća u nesreći je što sada imam priliku da nastavim rad na svojoj diplomskoj predstavi. U pitanju je Žan Žene - "Sluškinje", drama na kojoj sam radila i prethodnih meseci zajedno sa moje dve koleginice sa klase.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije