Film i serije

Tamo i ovde - Na ničijoj zemlji ljubavi i emigracije

Davor Pavlović

Film Darka Lungulova "Tamo i ovde" u sebi ima teme emigracije, tačnije problem mladih u Srbiji koji svoj spas traže u Americi, zatim temu multikulturalizma, a tu je još i melodrama.

Takođe, ovaj film je trebalo da bude srbijanski kandidat za "Oscara", ali zbog ko zna kakvih igrica iza kulisa, odluka žirija je promijenjena, pa je izabran spektakl "Sveti Georgije ubiva aždahu". U svakom slučaju, ni jedan ni drugi nisu blizu kvaliteta koji se može uhvatiti u koštac s "Bijelom trakom" ili "Prorokom".

Režiser je uhvaćen u vlastitu zamku razvoja scenarija i pristupa kroz kontraste između života u Americi i borbe za preživljavanjem glavnog junaka Branka s jedne strane i života u Beogradu, prikazanog kao vrijeme raspada komunizma i mržnje prema Americi koja je vidljiva kroz lik Mirka s druge strane. Kasnije se glavno težište radnje prebacuje na život Roberta u srbijanskoj prijestonici, kojem se ona počinje dopadati više od Njujorka. Uloge su podijeljene vrlo slično, jer glavnu ulogu, osim Branislava Trifunovića, mnogo slabijeg glumca od svog brata Sergeja, ima Amerikanac Dejvid Torton. Na početku stereotipna slika Amerikanca, kao nekog ko je mrzovoljan i isključivo gleda materijalnu stranu, se mijenja u romantičnu sliku kojom prevladava ljubav.

Scene zaljubljivanja Roberta u Brankovu majku su pretežno patetične, a samo na trenutak humoristične, kao kada Olga pjeva svom cvijeću. Posebnu draž priči daje marginalac i usamljenik Toša, koji se sprijatelji s Robertom i njemu je trebalo posvetiti više pažnje, dok je Ivana, Brankova vjerenica, totalno zanemarena, iako je trebalo da bude jedan od ključnih likova. Njujorški dio priče je s odmicanjem prema kraju sve manje zastupljen, a Branko je prikazan kao najveći paćenik u stranoj zemlji s tužnom pričom, koji na kraju ipak dobije ono što želi.

Ovaj film je ostao u međuprostoru melodrame i emigrantske priče, nijednu ne ispričavši do kraja. Ovaj film ostaje na zanimljivoj ideji, ali samo na ideji i ničemu više. Svakom liku, osim Ivane, je posvećeno toliko pažnje tek da bismo se "zagrijali" za njega, ali ne i da bismo se saživjeli s njim. Zagolicana nam je mašta s Olginom i Feđinom usamljenošću, Brankovim preživljavanjem, Mirkovom mržnjom, ali je sve ostalo na tome.

Najčitanije