Tihomir Stanić, glumac i producent, velikan sa dasaka koje život znače, veći dio svog života je proveo u pozorištu, a "Atelje 212" iz Beograda mu je bio druga kuća.
Međutim, osnivanjem producentske kuće "Balkan film" okrenuo se filmskoj umjetnosti i trenutno u progresu ima tri filma, dva u toku snimanja, a jedan u fazi postprodukcije. Sve to, kaže, radi s jednim ciljem - da bi napravio svoj najveći projekat, film o "Jasenovcu", koji bi trebalo da počne snimati krajem godine. I dalje nađe vremena za glumu, pa se pojavljuje kao Ivo Andrić u filmu "Žućko - Priča o Radivoju Koraću".
NN: U RS se slabo razvija filmska industrija. Rijetko ko producira i pravi filmove. Zbog čega je takva situacija?
STANIĆ: To je posljedica decenijske zatvorenosti. Važna je činjenica da možemo da putujemo bez viza. Mislim da nas otvorenost jedino može spasiti, pa će ljudi koji se zanimaju za određene teme moći da naprave nešto. Snimam filmove vođen idejom da snimim film o "Jasenovcu" i ponavljam priču koja je tačna, da snimim nekoliko filmova, naučim zanat i steknem reference. Snimam filmove tako što dižem hipotekarne kredite i vraćam ih tako što dižem nove. Vjerujem da ću uspjeti.
NN: Šta je s filmom o "Jasenovcu"?
STANIĆ: Ako sve bude u redu, počeću krajem ove godine sa snimanjem. Planiram da ga snimam tri godine, potreban mi je period u kojem dvoje spasene djece od 1942. do 1945. godine porastu. Biće mi potrebno vrijeme i da sakupim novac, jer nisam dobio ništa. Godinama sam putovao po Americi i tamo sam u kontaktu s Kongresom srpskog ujedinjenja i otvorio sam mogućnost da oni finansiraju dolazak nekog atraktivnog glumca koji bi privukao publiku.
Film o "Jasenovcu" planiram da snimam tri godine, jer će mi biti potrebno vrijeme da sakupim novac, pošto nisam dobio ništa, kaže Stanić
NN: Paralelno radite na dva projekta, postprodukciji filma "Top je bio vreo" i snimanju "Falsifikatora".
STANIĆ: Tačnije, na tri! "Granice, kiše" je projekat u dva dijela u režiji Vlastimira Sudara i Nikole Mijovića. Dobili smo nagradu na "Cinelinku" u Sarajevu prije tri godine, ali pošto je film iz dva dijela, jedan se dešava u Crnoj Gori, a drugi u Hercegovini, oteglo se snimanje. Imali smo konkurs u Crnoj Gori, gdje smo snimili prvi dio, a na ljeto ćemo završiti i drugi u Trebinju. Sada je film dobio sredstva na jednom konkursu u Srbiji. Tako se nadam da ću u jednom trenutku istovremeno imati tri filma u bioskopu.
NN: Dokle se došlo sa snimanjem "Falsifikatora", koji je rađen po istinitom događaju i dešavanjima u vezi s vašim ocem?
STANIĆ: Snimanje se nastavlja 8. maja. Snimili smo u Beogradu pola filma i pola ćemo sada snimiti u Šeškovcima, kod Laktaša. Izmontirali smo prvi, središnji dio i dosta dobro izgleda. Sada ćemo snimiti početak i kraj. Otvaraju nam se neke i smjelije ideje, pa je dobro što nismo odmah snimili sve. U filmu igram Anđelka, koji iz altruizma, da pomogne ljudima, dijeli nemilice diplome, da bi na kraju završio u zatvoru s ustaškim teroristima, islamskim fundamentalistima...
NN: Ima li raspleta s filmom "Top je bio vreo"?
STANIĆ: Ima, ali sa njim je dosta zahtjevno zbog specijalnih i kompjuterskih efekata. Film je u dobroj mjeri ignorisan u regionu. Za njega je jako teško bilo naći producente, jer je uoči snimanja na TV 1 u Sarajevu bio takav prikaz da su ga napali u toj mjeri da je to onemogućilo snimanje. Bili smo pod velikim pritiscima, a neki su i napuštali projekat. Ja sam dosta sam u tom poslu, kao da to nikoga ne zanima.
NN: Posljednji primjer uticaja politike na film je bio rad Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda", kojem je medijska pompa marketinški pomogla.
STANIĆ: Slažem se i mislim da bi on bio zaboravljen i beznačajan da se nije tako reagovalo. Imam jednu tezu o društveno-političkom značaju filma. Film je u tom kontekstu vrlo značajan, ali se ne smije dnevnopolitički tretirati kao trenutna politička afera ili skandal. Film ako valja, njegova vrijednost će nadživjeti mnoge partije i sisteme. Imamo filmove iz zemalja iz sistema koji su se raspali, ali su i danas gledani.
NN: Dosad su uglavnom u Srbiji snimani filmovi koji pokazuju i "domaću" stranu kao negativnu, poput filmova "Lepa sela, lepo gore" ili "Četvrti čovjek", dok u FBiH još niko nije napravio film o vlastitim zločinima. Zbog čega je takva situacija?
STANIĆ: To bi sa Srbijom trebalo tako i ostati i nadam se da neće postati mala isfrustrirana sredina. Treba da se ponosi što je u stanju da proizvede društveno-kritičke filmove i što je u stanju da pravi filmove u kojima ne uljepšava sliku o sebi. Srbe nije ocrnio film, već zločinci koji su u ime naroda činili zločine i pogrešna politika koju su vodili. Filmovi su došli kao posljedica. Veliki broj filmova koji Srbe pokazuje negativno ne radi to tendenciozno, jer ih je svjetska politika pokazala u tom svjetlu. Ubijeđen sam da su autori poput Anđeline Džoli uvjereni da su napravili korektan film. Ona nema svijest o tome, jer ima svijest o nama zahvaljujući politici prije 20 godina i nesposobnosti političara da komuniciraju sa svijetom i medijima. Mi smo se isključili iz mogućnosti da se naš glas čuje. Politika koju vode Boris Tadić i Milorad Dodik je takva da se može ravnopravno razgovarati sa svijetom.
NN: Zbog čega neki srbijanski režiser ne napravi film koji će prikazati stradanje Srba na Kosovu?
STANIĆ: Bilo je i u Srbiji propagandnih filmova, ali su propadali. Npr. film "Boj na Kosovu" je bio državna propaganda. Takvi filmovi nisu umjetnost. Ozbiljne države se i time bave, ali to treba pitati ljude koji vode državu, zašto ne odvoje novac i za takvu vrstu filma i ne naruče ga. Smatram da svi filmovi u kojima sam učestvovao kao producent imaju skrivenu patriotsku poruku u sebi i vodio sam o tome računa, ali kada bih to objasnio, ta poruka ne bi bila više skrivena. Pokušavao sam da utičem na autore, da ono što je bitno za naš narod bude u fokusu.
NN: Međutim, mnogi su pisali da je vaš film "Turneja" antisrpski?
STANIĆ: Neki ljudi koji nisu ni gledali film imaju takve komentare. Imamo u filmu HVO, koji tjera glumce u minsko polje, zatim imamo muslimana koji govori da su voljeli Srbe, ali pod grlom glumca drži nož. On mu ne bere cvijeće, već mu drži nož. Neposredno prije toga se čuje kako su zaklali pisca zbog neke izjave. Uvrijeđeni zbog slike koja je stvorena o Srbima i zaslijepljeni tražimo uvijek neku svjetsku zavjeru protiv nacije.
Njen film bi bio zaboravljen i beznačajan da nije bilo sve te pompe
NN: Da li su za vas danas nakon mnogo godina pozorište i "Atelje 212" druga kuća?
STANIĆ: Bila je do prije godinu dana. Sada sam se u toj mjeri posvetio filmu da obilazim brda i planine za snimanje filma. Zamijenio sam pozorište filmskom produkcijom. Mnogo sam igrao, a na prvu su mi bili najdraži pisci Čehov i Pirandelo. Više i ne igram u pozorištu, možda jednu ili dvije predstave godišnje.
NN: Često vas biraju da igrate Ivu Andrića, pa tako i u filmu o Radivoju Koraću. Kako je došlo do tog angažmana?
STANIĆ: Uvijek sam igrao Andrića, ovo mi je četvrti-peti put. Zato su me zvali i za "Žućka", a poslije sam se sa članovima ekipe filma sprijateljio. Znao sam da je Andrić bio ljubitelj košarke, ali su pričali da je išao da gleda isključivo košarkašice. Slušao sam razne anegdote o tome, ali sam ovdje saznao o njegovom odnosu s Koraćom i njihovom prijateljstvu.
"Skinuo" Miloševića
NN: Za vas je vezana anegdota da je konobar u kafiću pozorišta "Ateljea 212" skinuo sliku Slobodana Miloševića početkom devedesetih godina zbog vas. Da li je to tačno?
STANIĆ: Sticajem okolnosti prepoznao sam tu vrstu politike kada se pojavila kao neko zlo koje će nam nauditi. Bifedžija je držao njegovu sliku, a onda ja nisam ulazio tamo, pa ju je skinuo zbog mene, jer sam ja tada puno pio i trošio 50.000 dinara, a slika mu ne donosi ništa. Međutim, kasnije sam saznao da ni to nije istina, jer ju je skinuo zbog toga što mu je Saša Gruden, tadašnji prijatelj Miloševića, rekao da on ne voli da mu kače slike. Međutim, kada sam se slučajno zatekao u Njemačkoj i vidio Miloševićevo odvođenje u Hag plakao sam zbog toga i bilo mi ga je žao.