Oper
Opera koju je režirao Sulejman Kupusović osvojila je srca publike i prihvaćena je s oduševljenjem.
DRUGAČIJI PRISTUP
Kupusović kaže da se dugo spremao za ovu operu i da je prije režije pregledao snimke već čuvenih postavki ove opere u milanskoj `Skali`, njujorškom `Metrpolitenu`, te postavke u operama San Franciska, Sidneja i Beča. Pregledao je i snimak zadnje postavke `Boema` 1980. godine u Narodnom pozorištu Sarajevo, u režiji Krunoslava Cigoja.
`Nisam želio da ponovim nečiju režiju, a pogotovo da krenem utabanim stazama dosadašnjih postavki, jer su sve te predstave sličile kao jaje jajetu. Jedina razlika je bila što je u jednoj pjevao slavni Pavaroti, a u drugima neki manje poznati pjevač. Režije su bile skoro pa iste, ovisno od pozorišnog budžeta. Dakle, bogatije ili skromnije, ostalo su nijanse`, kaže Kupusović.
Ključ i razlog zbog kojeg je odlučio da režira ovu operu, Kupusović je našao u sudbini francuskog slikara Tuluza Lotreka, koji je cijeli svoj život proveo uz polusvijet pariskih sumnjivih kvartova, pored blještavog `Moulin Rougea` i `Crazy Horsea`.
`On je dijelio sreću i tugu pored gomile manje uspješnih i propalih pjesnika, slikara i muzičara. Smrzavao se i gladovao, dok ih je pritiskalo blještavilo bogatih i lakomislenih, ne hajući za njihove nesretne ljubavi i propale iluzije. To je prostor u kome se glavni junaci 'Boema' Rodolfo, Marcello, Colin, Chaunard, Mymi i Mussette, raduju, nadaju i umiru`, kaže Kupusović.
Dodaje da je to duga i tužna priča i da podsjeća na mnoge druge u ovoj zemlji.
`Danas u BiH vladaju troglave aždahe čiji se sav kulturni i umjetnički senzibilitet završava u turbo folk sisama i guzicama razgolićenih pjevačica, dok narod trčkara oko kontejnera i živi od mrvica koje im gospodari njihovih sudbina dobacuju. Upravo to proživljavaju i moji nesretni umjetnici u operi 'Boemi' nadajući se da će sutra možda biti bolje. Tako i umiru u toj nadi`, kaže Kupusović.
Ističe da su uspjehu njegovih `Boema` značajno doprinijeli i gostujući solisti u predstavi Nikola Kitanovski iz Beograda, Nikša Radovanović i Tomislav Bektić iz Zagreba i dirigent Miroslav Homen iz Rijeke.
PARIZ U SARAJEVU
Zlatko Brozić, scenograf predstave, kaže da je sa apetitom i zadovoljstvom radio na `Boemima`. Imao je rok od samo 15 dana da uradi scenu.
`Radio sam do osam sati naveče kako bih stigao završiti posao. Moj zadatak je bio da naslikam portrete boema i jedan kvart koj se nalazio pored 'Moulin Rougea'. Iz Istanbula sam dobio makete 'Moulin Rougea' sa tim kvartovima i slikama ljudi iz tog doba prema kojima sam radio svoje slike`, objašnjava Brozić, dodavši da je svojim slikama uspio dočarati atmosferu Pariza iz pedesetih godina.
`Na sceni su bile postavljene slike zgrada, odnosno tog kvarta koji se nalazio pored 'Moulin Rougea', a iza se vidi Ajfelov toranj. Na sceni su bile postavljene stolice i stolovi koji su dočarali jednu ljetnu kafansku baštu tog kvarta, gdje se i odigravala priča. Na sredini scene postavljen je portret jednog boema sa šeširom i crvenim šalom`, kaže Brozić.
Tvrdi da su scenom, osim režisera, bili zadovoljni i glumci i kritičari i publika.
`Radim ovaj posao od sedamdesetih godina i ovo je jedna od predstava koju sam radio s najvećim uživanjem`, ističe Brozić.
Za uspjeh opere zaslužni su i domaći solisti Adema Plevljak,Vedrana Šimić, Armando Puklavec, Aida Čorhadžić-Valka, Denis Isaković, Davora Radić, Ivica Šarić, te hor Sarajevske opere.