Slavni srbijanski glumac Bora Todorović preminuo je jutros u Kliničkom centru Srbije, gdje se liječio od posljedica moždanog udara.
Naime, Todoroviću je pozilo nedugo nakon operacije slijepog crijeva. Ljekari su kazali da je operacija protekla u redu, ali on se nekoliko dana kasnije požalio na bolove i odjednom mu je pozlilo, te je pao u komu. Ni hitna operacija mu nije pomogla, tako da je u 84. godini izgubio bitku za život.
Bard srpskog glumišta, koji se prošle godine oprostio od glume, a početkom maja je postao i djed, nakon što je Ana Todorović, supruga njegovog sina, takođe proslavljenog glumca Srđan Todorovića, rodila dječaka.
Todorovićeve kolege, ali i ljubitelji filma koji su odrastali uz njegove sjajne uloge iz cijelog regiona, žale zbog odlaska glumačke legende.
"Ne mogu da verujem da Bore više nema, samo čekam trenutak da i ja odem", kazala je uplakana glumica Mira Banjac.
Dodala je da je očajna jer joj jedan po jedan prijatelj odlaze na nebo.
"Ovo što se desilo je strašno. Ja sam u šoku, uopšte nisam dobro. Ne mogu više da izdržim. Jedna cela generacija odlazi, obeshrabrena sam, samo čekam trenutak da i ja odem. Poslednji put kada sam videla Boru, grdila sam ga što više ne radi, što se opustio. Bio je vedar, šarmantan i duhovit čovek. Prvu predstavu sam odigrala s njim i Ružicom Sokić u Ateljeu", kazala je poznata glumica.
Goran Paskaljević, srbijanski režiser, kazao je da je Bora bio veliki, suptilan glumac, ali prije svega sjajan drug i prijatelj, duhovit, uvijek najmlađi u društvu.
Počeo je da ispisuje zlatne stranice istorije našeg glumišta, rekao Zelenović
"Nažalost, najmlađi i odlazi. Neizmjerno sam tužan", rekao je on.
Radoslav Zelenović, direktor Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, nacionalnog filmskog arhiva Srbije, istakao je da je Todorović bio stub jugoslovenske kinematografije, te da su mnogi glumci učili pravi zanat igrajući sa Todorovićem.
"Igrao je u pozorištu i na filmu kao da je to najlakše na svetu. Bio je veliki profesionalac, ali njegova lakoća izraza bila je nenadmašna. Od 1957. godine, kada je snimio svoj prvi film 'U mreži' Bojana Stupice, Todorović je počeo da ispisuje zlatne stranice istorije našeg glumišta", rekao je Zelenović.
Teatrolog Jovan Ćirilov ocijenio je da je s odlaskom Todorovića iz naše sredine "nestao jedan od najvedrijih glumaca i ličnosti beogradskog pejzaža".
"I to je nekakva životna protivrečnost - povezivati Boru Todorovića s krajem. Ostaje nam uverenje da glumačka umetnost ostavlja za sobom trag, pre svega u njegovoj porodici, u njegovom sinu, uticaju koji je učinio na druge, bar utisku da se s vedrinom može prolaziti kroz naš tegobni život i kroz našu sredinu u kojoj uvek ima viška istorije", rekao je Ćirilov.
Dramaturg Dimitrije Vojnov kazao je da je Todorović od početka karijere bio okrenut savremenom repertoaru.
"Imao je izvanredan glumački instinkt i šarm, pa se vremenom i specijalizovao za likove savremenog senzibiliteta, slobodnog duha, čak i u delima koja su smeštena u epohu", dodao je on.
Napomenuo je da je iza sebe ostavio značajan glumački opus na filmu, televiziji i u pozorištu.
Prema njegovim riječima, Todorović je u pozorištu, kroz angažmane u Beogradskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212, praktično krčio put savremenim piscima i savremenim interpretacijama klasike, a dramatičar kojeg neposredno možemo vezati za Todorovića je Dušan Kovačević.
"Kad je o filmu reč, imao je priliku da radi s najvećim rediteljima, pre svih s Emirom Kusturicom, i da značajno doprinese važnim filmovima Gorana Markovića i Slobodana Šijana", kazao je Vojnov.
Višestruko nagrađivani glumac, koji se prošle godine oprostio od životnog poziva, nedavno postao djed
Istakao je da se po popularnosti izdvajaju njegove uloge u filmovima "Balkan ekspres" i "Maratonci trče počasni krug".
"Srpska kinematografija će mu zauvek biti zahvalna upravo zbog lika Đenke, srpskog filmskog pionira u kojoj je sublimirao sve slabosti i iskušenja naše struke i onih koji su se opredelili da se njome bave u proteklom veku", ocijenio je on.
I Miljka Brđanin-Babić, glumica banjalučkog Narodnog pozorišta RS, kazala je da ju je ova tužna vijest jako pogodila.
"Znala sam da je imao moždani udar, ali sam vjerovala da će se oporavi. Otišao je jedan izrazit glumic s naših prostora. Vrlo dobro se snalazio ne samo u komičnim ulogama, nego i u dramskim i svakako je bio uzor svim mlađim glumcima", dodala je Brđanin-Babićeva.
Neka od priznanja
- Sterijina nagrada za ulogu u predstavi "Maratonci trče počasni krug"
- "Zoranov brk" za ulogu u predstavi "Povratak"
- "Pavle Vuisić" za životno djelo
- Statueta "Joakim Vujić"
- Gran pri za ulogu u filmu "Profesionalac" u Kanu, 2003. godine
- "Dobričin prsten" 2006. godine
- Statueta "Zlatni ćuran" za životno djelo
Dio filmografije
1957. "Mali čovek" - pomoćnik inspektora
1976. "Čuvar plaže u zimskom periodu" - Petar Dunjić
1979. "Nacionalna klasa" - Žika
1980. "Vruć vetar" (serija) - Slobodan - Bob Mihajlović
1980. "Ko to tamo peva" - Ožalošćeni
1982. "Maratonci trče počasni krug" - Đenka
1984. "Balkanski špijun" - Petar Markov Jakovljević
1986. "Sivi dom" (serija) - Gile
1988. "Dom za vešanje" - Ahmed
2008. "Sveti Georgije ubiva aždahu" - Aleksa Vuković
Povlačenje iz glume
U jednom od intervjua krajem 2012. godine Bora Todorović je otkrio da se povlači iz svijeta glume, bar kada je riječ o pozorištu.
"Ja sam dobro. A, što se tiče glume, prestao sam. Ne mogu više. Dosta je. Ne da ne mogu fizički i mentalno, nego mi je, pravo da vam kažem, malo dosadilo. Dugo sam u tom poslu i vidim da neki lep život prolazi pored mene. Ima lepog života i bez glume. Ovako sam samo fokusiran na to. A tu sam neki put zadovoljan, neki put nezadovoljan... A nije ni pristojno više, pravo da vam kažem. Dosta je bilo, i previše. Nemam neki naročit motiv."
Biografija
Bora Todorović je rođen u učiteljskoj porodici u Beogradu 5. novembra 1930. godine. Studije mašinstva je zamijenio glumom i studirao u klasi s Ljubom Tadićem, Slobodanom - Cicom Perovićem i Markom Todorovićem kod profesora Joze Laurenčića. Brat je slavne Mire Stupice, a pored Srđana, ima i kćerku Danu Todorović, takođe glumicu.
Njegov prvi pozorišni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali je sa sestrom Mirom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom ubrzo otišao u Zagreb i četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (1957 - 1961).
Po povratku u Beograd igrao je u Ateljeu 212 do 1983. godine, u kome se i najduže zadržao igrajući u predstavama "Arsenik i stare čipke", "Sprovod", "Razvojni put Bore Šnajdera", "Kape dole", "Druga vrata levo", "Mrak i šuma gusta", "Pseće srce"... Na filmu i u serijama ostvario je veliki broj značajnih uloga, prepoznatljivih po njegovom ozbiljnom izrazu lica čak i kada su u pitanju komedije.