Rijetko kada se viđa film na kojem jedan autor u prikazivanju ne štedi svoj narod, posebno u filmovima koji za tematiku imaju rat. Takav je bio slučaj sa srbijanskim filmom "Lepa sela lepo gore" i novim filmom Gorana Markovića "Turneja". Djelimično je to uspjelo Vinku Brešanu iz Hrvatske i Dinu Mustafiću iz BiH.
Proslavljeni režiser, koji je svoj zenit doživio u doba komunizma i koji je bio prepoznatljiv po osudi režima Slobodana Miloševića, na jedan satiričan, ali oštar način uhvatio se u koštac sa nemani pod nazivom rat, koja je zahvatila ovo područje. Kroz priču o glumcima iz Srbije koji žele da zarade "tezgom" u BiH, čitaj Srbobranu, a ne znaju šta se stvarno događa, on nam pokazuje sliku rata prepunu stereotipa, od kojih se moglo pobjeći. Marković ih je svjesno koristio da bi se film dopao strancima i imao uspjeha na inostranom tržištu. Ti stereotipi imaju svoju pozadinu i nisu bez argumenata, a oslikani su u lažnom patrioti u liku pjesnika Ljubića, profiteru Danilu, vođi "Pantera", koji pjeva Cecinu "Kukavicu" i neodoljivo podsjeća na Arkana, kao i pojedine situacije u kojima se susrećemo sa tri naroda koja žive na ovom prostoru. Međutim, takvim pristupom se izgubila dodatna slojevitost likova, a neke sekvence su šablonizovane. U filmu je vidljiv i "Šijanov elemenat", čime je režiser potvrdio namjenski pravljen film. Zamjerka se može naći u postprodukcijskom dijelu koji nije impresivan, što se posebno odnosi na montažu, jer na pojedinim dijelovima izgleda kao da su scene nabacane jedna na drugu.
Za kraj, glumačka ekipa je impresivna, od stare garde "Tihog i Prleta", preko "seks simbola jedne generacije", do glumaca iz BiH.