BANJALUKA - "Glumčina", dokumentarni film o Zoranu Radmiloviću, prikazan je u ponedjeljak uveče na sceni "Petar Kočić" u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS), a gost ove kuće bio je Radmilovićev prijatelj i kolega Milan Caci Mihailović, po čijoj je knjizi "Uspomenar 4 - čarobnjak Radmilović" nastao film.
Reditelj filma je Vladimir Ristić, snimatelj Bojan Jovanović, montažer Boban Rajković, dok su u istom svoje impresije o Radmiloviću govorili Milan Caci Mihailović, Selena Vicković, Dušan Kovačević, Mira Banjac, Bratislav Đorđević, Seka Sablić, Miloš Vešović, Zdravko Šotra, Goran Marković, Svetlana Bojković, Aljoša Vučković, Goran Sultanović, Novica Nikić, Milica Kralj i Ljuba Milunović.
Nakon projekcije filma, upriličena je i promocija knjige "Čarobnjak Radmilović", a pored Mihailovića prisutne su pozdravili Dijana Grbić, v.d. direktora NP RS, Nenad Novaković, bivši direktor ove kuće, izdavač i novinar, te Vladimir Đuručić, direktor Narodnog pozorišta Timočke Krajine "Zoran Radmilović".
Grbićeva je istakla da će ranija saradnja NP RS sa zaječarskim pozorištem svakako biti nastavljena i unaprijeđena, dok su ostali govornici više rekli o samoj knjizi i filmu, kao i o liku i djelu Zorana Radmilovića.
"Ovaj film je jedan nauk. Koliko god neko bio dobar, ako potonje generacije ne urade dovoljno po pitanju sjećanja, to ostaje zaboravljeno. Od 1985, godine Radmilovićeve smrti, do danas niko nije uradio jednu monografiju i film prije Cacija. Potrebno je da se ponekad sjetimo veličina i na neki način da im kažemo hvala za sve ono što su uradili. Zoran je nesporno uradio mnogo. Odrastali smo, govorim o svojoj generaciji, uz Radmilovića, uz njegove gegeove i replike, a vjerujem da i danas ne postoji nijedan čovjek koji ne poznaje bar jednu njegovu repliku", rekao je Novaković.
Film "Glumčina" snimila je niška "City grupa" u koprodukciji s Narodnim pozorištem Timočke Krajine "Zoran Radmilović". S tim vezi, riječ je uzeo direktor ovog teatra Vladimir Đuručić.
"Caci je saradnik i prijatelj Zorana Radmilovića. Nama je već decenijama podrška u mnogo čemu, u organizaciji festivala i u radu samog pozorišta. Iza njega stoji mnogo uloga, on je član Udruženja književnika Srbije i mnogo šta još, i da ništa nije uradio osim ovog spomenara, kojim je mnoge ljude i situacije spasio od zaborava, učinio bi dovoljno", naveo je Đuručić.
Milan Caci Mihailović otkrio je da je priče o Zoranu Radmiloviću bilježio još za vrijeme njegovog života, ne sluteći da će od toga jednog dana postati knjiga.
"Tu oko nas bili su i stubovi duha 'Ateljea 212', Ljuba Moljac, Baja Bačić, tu su se skupljali i Bora Pekić, Brana Crnčević, Slobodan Boba Selenić, Dobrica Ćosić, sigurno ću nekog preskočiti, imalo je šta da se čuje. Mi, kada smo bili mladi, nismo se bavili markama džipova, honorarima, lovom, nego nas je zanimalo da čujemo te ljude i da nešto saznamo", obratio se prisutnima Mihailović.
On je dodao da mu je izuzetno drago jer je knjiga poslužila kao inspiracija za film.
"Sedeći ovde i gledajući ovaj film možda četvrti ili peti put pomislih, možda posle njega ne bi trebalo ništa ni reći, ali pošto je na neki način ova moja knjiga o Zoranu, koja je nastala pre dve godine, bila inspiracija da se napravi i film, reći ću nekoliko reči, a započeću rečima samog Zorana Radmilovića, koji je u nekom trenutku kao filozof rekao: Kad umreš, nije ti teško, teško je drugima. Isto je i kada si glup", kazao je Mihailović.
On dodaje da je imao sreću da se druži i radi s "glumčinom".
"Imao sam sreću da prođem kroz tu školu, mogu slobodno da kažem da prođem univerzitet čoveka koji nije bio profesor, nego čoveka koji je bio čitavo pozorište. Ta škola nije bila u Sava centru kao neke. Igrao sam u predstavama koje su pre svega zahvaljujući njemu obeležile srpski teatar. Igrali smo po celoj Jugoslaviji, zahvaljujući čudesnoj Miri Trailović. Igrali smo i po celoj zemaljskoj kugli, bili u Stokholmu, igrali u Parizu, u Meksiku, u Sofiji", prisjetio se Mihailović.
Kako je ispričao, vojevali su zajedno po raznim scenama, garderobama, hodnicima, po mjestima gdje su se iz sve snage trudili da stvore umjetnost.
"Ostvarili smo uspehe i lepe trenutke. Pili za duše onih koji su nas ostavljali, radovali se deci i njihovim uspesima, jednostavno slavili smo lepotu i ponešto od toga sam i zabeležio. Knjiga 'Čarobnjak Radmilović' je na neki način iz dva dela. U prvom delu njih trideset sedmoro govori o Zoranu, tako da je zanimljivo kada iz trideset sedam uglova saznate štošta o jednom čoveku. U drugom delu je šezdesetak mojih priča vezanih za ono vreme koje smo zajedno provodili", zaključio je Mihailović.
