BANJALUKA - Antirasistički protesti u Americi zbog ubistva Džordža Flojda postali su veliki globalni događaj i neminovno su se odrazili i na umjetnost, bilo da je riječ o umjetnosti kao oruđu protesta, bilo da je riječ o kritičkom pogledu na umjetnost kroz prizmu političke korektnosti.
Pjesme Boba Marlija "Get Up Stand Up" ili Bilija Vitersa "Lean On Me" samo su neke od onih koje su postale himne demonstranata, dok recimo, američki reper LL Kul Džej, vidjevši Flojdovu smrt kroz prizmu vjekovne diskriminacije Afroamerikanaca, sa punim pravom poručuje "400 godina držite koljena na našim vratovima".
U borbu protiv rasizma ušli su i producenti popularne američke animirane serije "Simpsonovi", koji su odlučili da više neće koristiti glasove bijelaca za likove u seriji koji su iz neke posebne etničke grupe.
Iako se nisu pozvali na rasizam, u isto vrijeme "Rolling Stonesi" prijete tužbom američkom predsjedniku Donaldu Trampu jer je njihove stihove "You Can't Always Get What You Want" (Ne možeš uvijek dobiti ono što želiš) koristio u kampanji i u političke svrhe, a pod izgovorom da zagovaraju rasizam određeni filmski sadržaji obrisani su sa striming servisa. Tako je filmski klasik "Prohujalo s vihorom" skinut sa ponude striming servisa "HBO Maks", a u saopštenju je navedeno da je film iz 1939. produkt tog vremena i da oslikava etničke i rasne predrasude koje su, kako je navedeno, i tada bile pogrešne, kao što su i sada.
Zbog rasističkog sadržaja i BBC-jev servis uklonio je jednu epizodu humorističke serije iz sedamdesetih godina prošlog vijeka "Fawlty Towers", a obožavaoci strepe da će istu "sudbinu" doživjeti i neke epizode popularne serije "Mućke".
Pompa se, dakle, još jednom podigla na relaciji umjetnost i politička korektnost.
Kažemo još jednom, jer da "nisu u skladu sa vremenom" i ranije se tvrdilo za određena umjetnička djela.
Najbolji primjer jeste roman Harper Li "Ubiti pticu rugalicu" objavljen 1960. godine. Naime, iako je ova knjiga nesumnjivo doprinijela emancipaciji američkih crnaca, prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa o njenoj zabrani, jer likovi u romanu crnce oslovljavaju sa "nigger" (crnčuga).
Kritičari pomenute inicijative tada su podsjetili da je zabrana romana prvi put pokrenuta još 1966. godine. Tada su zbog navodne nemoralnosti, jer tematizuje silovanje, knjigu pokušali zabraniti aktivisti isključivo bjelačkog okruga u Virdžiniji.
"Današnji ekstremni zagovornici političke korektnosti, koji bi sebe svakako svrstali u ljevicu, došli su do istog zaključka kao malograđanska desnica prije šest decenija", konstatovano je povodom romana Harper Li, a tema političke korektnosti, dakako, stara je koliko i sama umjetnost.
U knjizi "Umjetnost i politička korektnost" Vladimir Peter Goss ovu temu obrađuje od antike do savremene umjetnosti, tvrdeći da je umjetnost pala u ropstvo političke korektnosti onog trenutka kada je prepoznata njezina politička, društvena i tržišna vrijednost.
Za njega je umjetnost otjelotvorenje duha i ono najbolje što čovjek uz ljubav ima, no u odnosu prema političkoj korektnosti ona može biti najlažnija, najružnija i najdvoličnija od svih ljudskih djelatnosti. Goss kaže da je umjetnost odviše skupa, odviše vrijedna i odviše opasna kao sredstvo komunikacije, da bi bila bez nadzora moćnih koji odlučuju šta je politički korektno. Ipak, on u isto vrijeme tvrdi da politički korektna djela ne moraju biti djela bez vrijednosti.
"Gdje postoji jaka, centralizovana država, bez obzira na uređenje, jak je i naglasak na političkoj korektnosti. No činjenica da su ta djela politički korektna ne umanjuje njihovu umjetničku vrijednost. Tu nalazimo političku korektnost gdje je i očekujemo i nema prigovora ako se sve ne pretvori u čistu propagandu", piše Goss u pomenutoj knjizi, a povodom najnovijeg primjera političke korektnosti u umjetnosti, odnosno antirasističkih protesta u Americi, oglasio se i Nenad Janković, alijas Nele Karajlić. Karajlić je relevantan sagovornik jer je i sam optuživan za političku nekorektnost, čime je u jednom navratu bila ugrožena i njegova fizička bezbjednost.
Njegovo mišljenje je da iza kampanje o kojoj je riječ sa jedne strane stoje ljudi koji iskreno misle da među ljudskim rodom više ne bi smjelo biti nejednakosti, a sa druge strane, kako kaže, kao čovjeku koji je odrastao uz televiziju i njenu manipulaciju, jasno mu je da se radi o ozbiljnom političkom konceptu.
"Kao što je komunizam pao početkom devedesetih godina prošlog vijeka na najgori mogući način u Jugoslaviji, tako vidimo da i parlamentarna demokratija ima svojih limita, odnosno da lukavost i licemjerstvo parlamentarne demokratije dolazi u ćorsokak i više nema gdje da se vadi pa onda počinje da radi to što radi - da ukida prošlost. Pokušava da objasni da film snimljen 1939. godine nije mogao da bude politički korektan, a obilježio je svjetsku istoriju", zaključuje Karajlić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.