U sportskom svijetu čest je slučaj da najbolji treneri nisu nužno bili i najbolji igrači. Slično vrijedi i u filmskom svijetu, za brojne glumce se pitamo kako su postali slavni, ali ugodno nas iznenade kada stanu iza kamere.
Ben Aflek - U starim početničkim komedijama Kevina Smita, Ben Aflek je pokazao najbolje što može, a to su vidjeli i posjetioci kino dvorana nakon toga. Bolje se snalazi iza kamere, što potvrđuje i "Oscar" osvojen za najbolji scenario davne 1998. godine za "Dobrog Vila Hantinga", filmom kojim je sa svojim prijateljem Metom Dejmonon privukao poglede javnosti na svoj perspektivni potencijal. Njegov režiserski prvenac takođe je ugodno iznenadio. "Nestala bez traga" pokazao se kao napet i pametno smišljen triler, zahvaljujući kvalitetnom scenariju, za koji je ponovo bio zaslužan sam Aflek, ali i kvalitetnim radom iza kamere. Dodatno je potvrdio svoj režiserski talent u najnovijem "Gradu lopova".
Džon Favro - Mnogi gledaoci su ga zapazili u ultra popularnoj seriji "Prijatelj", nakon čega se pojavljivao i nestajao u masi sporednih i nezamjetnih uloga. Ne može se reći da je loš u tome što radi ispred kamere, ali poput Afleka, igra uvijek na istu kartu. U njegovom slučaju, lik kojeg glumi uglavnom je glasni i nepristojni grubijan kojeg nije previše briga što će okolina reći na njegove eskapade. Kad je stao iza kamere, mnogi su pomislili da će reprizirati svoju glumačku karijeru nudeći kratkotrajnu zabavu koju će ubrzo preplaviti jednoličnost. Tako se barem činilo nakon njegovog prvenaca "Vilenjaka" u kojem Vil Ferel ne shvata kako je davno odrastao i nije dio grupe vilenjaka pomagača Djeda Mraza, te "Zathure", svemirske avanture koja je uprkos maštovitosti ostala ponešto nedorečena. Ali, tada se očito spotaknuo na sretnu zvijezdu, doživio sretan spoj s materijalom "Iron Mana" i stvorio jednu od najboljih filmskih prerada stripa u dosadašnjoj filmskoj istoriji. Izvrsna glumačka ekipa mu je u tom uspjehu svakako pomogla, ali za uspjeh filma najzaslužnija je njegova sposobnost kojom je za razliku od mnogih drugih filmaša vješto prenio duh stripa na platno, zadržavajući dobru mjeru ukusa, te balans između akcije i humora.
Kventin Tarantino - Alfred Hičkok je Tarantinu jedan od najdražih režisera. S obzirom da je zaštitni znak Hičkoka bilo pojavljivanje u kratkom kadru u svakom od njegovih filmova, Tarantino je vjerovatno poželio poslužiti se istim trikom. Ali, uzevši u obzir njegovu energičnu i brbljavu narav, lako je pretpostaviti da se ta ideja otela kontroli, te se pretvorila u kratke, često iritantne scene koje pokušavaju biti duhovite. S druge strane, one iza kamere, Tarantino je osvojio Holivud na prepad. Svojim prvencem "Ulični psi" unio je neočekivanu svježinu u moderne tekovine holivudske fabrike snova, a ostatkom opusa pokazao je da ipak nije čudo od jednog hita. Kada se prisjetimo cijelog njegovog opusa, jasno je da ima neponovljiv talent u stvaranju filmova koji trenutno postaju kultnima.
Klint Istvud - Nikako se ne želi implicirati da je Klint Istvud loš glumac, čak naprotiv, teško je ne voljeti njegov grubu pojavu i harizmu, a tokom karijere pokazao je svoju sposobnost prilagoditi se svakoj ulozi i svakom izazovu. Ne treba posebno naglašavati kultni status koji je stekao još sedamdesetih u špageti vesternima, a njegovoj kvaliteti idu u prilog i dvije nominacije za "Oscara" za najbolju glavnu ulogu. Ali, i za njega vrijedi poruka koja se provlači kroz tekst. U režiserskoj karijeri tokom koje nas je počastio s čak 35 filmova, teško je pronaći slabu kariku, a brojna su i prava remek-djela. Bez obzira je li se sam prihvatio i glavnog glumačkog zadatka ili je tu ulogu prepustio drugome, neosporno je da je uvijek odan svom prepoznatljivom stilu. Režija mu je suptilno otmjena, maštovita i praktički nepogrješiva. Na našu sreću, nakon više od pola vijeka u filmskom biznisu, ne pokazuje znakove umora, njegova "fabrika" i dalje proizvodi punom parom.
Mel Gibson - Neosporno je da je Mel Gibson već dugi niz godina na samom vrhu holivudskog Olimpa. Već nakon prve uloge pobješnjelog Maksa, Holivud ga je odlučio uzeti pod svoje i širom mu otvoriti svoja vrata. "Mad Max" trilogija, četiri komada "Smrtonosnog oružja", "Air America", "Maverick", "Hrabro srce", "Znakovi"…. karijera mu je ispunjena samim hitovima, toliko da je među njima teško pronaći film koji nije bio uspješan. Iako ga publika bezrezervno voli, čak i uprkos njegovim sve češćim ispadima, niko mu nije nudio nikakve nagrade za glumačke poduhvate. Njegovo je režiranje, ipak, sasvim druga priča. Nakon početničkog zagrijavanja s toplim "Čovjekom bez lica", Gibson udara u zlatnu žilu. Snima svoju prvu istorijsku-akcionu dramu kakve će obilježiti njegovu karijeru. Naravno, radi se o "Hrabrom srcu" koje je podjednako oduševilo publiku i kritičare, a Gibsonu priskrilo čak dva "Oscara". Sklon brutalnom prikazivanju vlastite verzije istine, nastavlja karijeru kontroverznom "Pasijom", pogledom u unutarnji svijet Isusa kroz njegov posljednji dan života. Film je mnoge zgrozio, mnoge dirnuo, ali je ponovo postigao najviše ocjene kod kritičara, te čak tri nominacije za "Oscara". Svoju spremnost na rizik s "Pasijom", Gibson je pokazao ne samo kroz užasno nasilne scene, nego i time što je film snimljen s dijalozima na aramejskom, hebrejskom i latinskom, jezicima toga vremena. Na istu kartu zaigrao je sljedećim i zasad posljednjim filmom, "Apocalyptom", koji osvaja nove tri nominacije za "Oscara".