Prerano je otišao Hose Huan Bigas Luna. Mediteranac sa stilom. Katalonski filmski reditelj, konceptualni umjetnik, arhitekta, slikar i dizajner, proizvođač vrhunskog vina i šunke.
Španski i evropski film izgubio je jednog od najvećih erotomana i slikara života u najsirovijem obliku na velikom filmskom platnu. Sa Bigasom Lunom odlazi i filmska erotika i nesputani erotski prizori izuzetne vizuelne rafiniranosti, uz pomoć kojih je ovaj elitni umjetnik uspijevao da na široko tržište plasira i najbizarnije teme, svoje neobične a životne priče i ekscentrične likove, istražujući seksualnu i emocionalnu neprilagođenost u kontekstu društvene represije.
Vrhunac toga je scena iz „Šunka, šunka”, filma čije se jasne alegorije odnose na sveukupno špansko društvo raspolućeno između tradicije i modernog shvatanja života, u kojem se erotska glad prepliće sa stvarnim osjećajem gladi i iskonskom potrebom i požudom za hranom.
Hoze Luis (Žordi Mola) u trenutku vođenja ljubavi sa Silvijom (Penelope Kruz) ljubi njene bradavice i govori kako jedna ima ukus omleta, a druga ukus šunke. A onda, scena poljupca Raula (Havijer Bardem) i Silvije, koja se nalazi na drugom mjestu antologije najerotskijih scena na velikom filmskom platnu. (Prvo mjesto zauzima poljubac Kerija Granta i Ingrid Bergman u „Ozloglašenoj”.)
Svi Lunini filmovi su prštali od erosa sa ukusom i mirisima temperamentnog Mediterana. Upravo je on filmski otkrio taj južnjački seksepil (pa i mačizam), baš kao što je sa svojim nevjerovatnim „radarom” za zvijezde u usponu, svijetu otkrio zvijezde poput Havijera Bardema, Penelope Kruz, Frančeske Neri, Matilde Mej, Leonor Vetling i dr.
Svoj prvi film „Tetoviranje” je Bigas Luna snimio još 1976. godine, a već sa drugim filmom „Bilbao” (1978) počelo je njegovo istraživanje seksualnih sloboda poslije smrti diktatora Franka.
Evropsku filmsku scenu uzdrmao je provokativnom erotskom dramom „Razdoblja Lulu” (sa Frančeskom Neri), a onda je uslijedila i njegova slavna „Iberijska trilogija” sa filmovima „Šunka, šunka” (1992), „Zlatna jaja” (1993) i „Mjesec i sisa” (1994).
Poslije toga je Luna snimio i „Sobaricu sa Titanika”, „Volaverunt”, „Zvuk mora”, ali je mnogo više, u svojim aktivnostima, bio uronjen u multimedijalne projekte među kojima je program „Kabare Iberiko” u kultnom kafiću „Plata” u Saragosi.
Nije tajna da je Bigas Luna karijeru započeo šezdesetih godina prošlog vijeka u svijetu dizajna, da se aktivno bavio likovnom umjetnošću, da ga je očaravao digitalni svijet i njegove mogućnosti. Bio je žestoki borac protiv onlajn piraterije. Na španskim televizijskim stanicama bio je čest gost i uvijek je sa velikim uživanjem promovisao mediteranski stil života, ukusnu kuhinju (bio je poznati gurman), vina kojaje sam proizvodio u svom vinogradu, šunku od svinja koje je uzgajao u šumama španske pokrajine Ekstremadura.
Hose Huan Bigas Luna je uživao u malim stvarima i iznad svega je volio život. Bitku sa rakom nije dobio. Luna je preminuo 6. aprila u 68. godini. Do posljednjeg trenutka radio je na pripremama naučnofantastičnog filma „Drugo porijeklo”, prema književnom predlošku Manuela de Pedrole. U Taragoni, u domu u kojem je živio i preminuo, ostale su njegova supruga i tri ćerke.