Marko Vasiljević je mladi srpski glumac čiji je raskošni talenat publika nedavno vidjela u popularnoj TV seriji "Tajne vinove loze", a umjetnik je veliku pažnju javnosti privukao i u filmu "Zaspanka za vojnike" Predraga Gage Antonijevića, gdje je tumačio glavnu ulogu, a posebne simpatije je pobrao ulogom Gorana u gledanoj seriji "Ubice moga oca".
Još po završetku akademije našao se na setovima i daskama koje život znače rame uz rame sa najvećim imenima glumišta, a, kako kaže, ostali su još samo neki s kojima bi volio da sarađuje, čime bi zvanično mogao da zaokruži svoj san. Glumac u intervjuu za "Nezavisne" govori o nastavcima popularnih serija, zahtjevnosti glumačkog poziva, dobijenim prilikama i koracima do ostvarenja svojih snova.
NN: Imali ste priliku da talenat pokažete u brojnim projektima na filmskom platnu. Jedan od posljednjih projekata u tom nizu je i popularna TV serija "Tajne vinove loze". Koliko je ta uloga značila za Vašu karijeru i da li je zahtijevala odricanje?
VASILJEVIĆ: Ne mogu da kažem da je zahtevala neko specijalno odricanje, više neku posvećenost, psihološku i fizičku pripremu. Recimo, morao sam da smršam, da se podmladim da bih izgledao kao sin Slobode Mićalović. Ova uloga mi je značila dosta jer, koliko god da ovu formu nekako glumci baš i ne obožavaju, u smislu da je vrsta neke sapunice, opet je divno i veliko iskustvo raditi 36 epizoda. To su četiri meseca konstantnog i svakodnevnog snimanja, dakle zaista veliko iskustvo i meni vrlo značajno.
NN: Zapaženu ulogu ste ostvarili i u filmu Predraga Gage Antonijevića "Zaspanka za vojnike". Koliko je bilo zahtjevno tumačiti glavnog lika u filmu rađenom po romanu "Srpska trilogija" i koji ujedno opisuje istoriju Srba?
VASILJEVIĆ: Ta uloga je meni definitivno bila nešto najzahtevnije s obzirom na to da je to bila moja prva velika uloga i prvi susret sa toliko velikom ekipom i samim tim načinom snimanja hiperprodukcije. Svakako da je imala određenu težinu, bazirali smo se na to da se publika emotivno poveže s tim ljudima i likovima i da se nekako lepo ispriča priča šta se to dogodilo pre sto godina. Da, imala je određenu težinu, a samim tim kada je rezultat bio takav kakav jeste imala je i ponos i zadovoljstvo.
NN: Smatrate li da Vam je uloga inspektora Gorana u seriji "Ubice moga oca" donijela popularnost, te koliko je ona bitna u Vašoj branši?
VASILJEVIĆ: Ne bih rekao da mi je to donelo popularnost, nakon svega toga najviše mi je donela popularnost uloga Marka u "Tajne vinove loze". Ali mene to zaista ne interesuje. Godinama sam se spremao, kad sam upisao glumu, to sam želeo i to je bilo za mene ostvarenje sna. Kroz godine, životne i one glumačke, shvatiš da to nije bitno i da samo može da predstavlja problem ako čovek krene da se hrani time i da se zadovoljava takvim stvarima. To za mene nema nikakav značaj, sem toga da sebe konstantno resetuješ i budeš na oprezu. Ne možeš da kažeš: "Ma mene to ne interesuje" i onda ti se to za pet godina desi.
NN: Ubrzo slijedi peta sezona serije "Ubice moga oca". S obzirom na to da je Vaša uloga prošla zapaženo, šta publika može da očekuje od Vašeg lika u ovoj sezoni?
VASILJEVIĆ: Goran je dobio dosta prostora ove sezone, nekako napreduje u policiji zajedno s inspektorom Mirkom, tačnije Markom Janketićem i kolegom Vladom, kojeg igra Ivan Zablaćanski. S njima ima najviše posla, a imamo i brojne nove glumce u ovoj sezoni. Posebno bih izdvojio malu Saru koja igra Dajanu, lik koji će oduševiti sve u ovoj sezoni.
NN: Pored filmskih projekata, svoj doprinos dajete i pozorišnoj umjetnosti. Da li je pozorište danas dovoljno cijenjeno ili su ipak tehnologija i filmsko platno nadvladali daske koje život znače?
VASILJEVIĆ: Mislim da se ne ceni toliko. Nekako, i pozorište se menja s vremenom, ali suština ostaje ista. Ja se nadam da će pozorište opstati. U stvari, verujem u to. Koliko god je sad ekspanzija snimanja, desiće se kontra, kao što je bilo i pre svih ovih snimanja.
NN: Koja uloga dosad Vam je bila najzahtjevnija i kakve pripreme je zahtijevala od Vas?
VASILJEVIĆ: Najzahtevnija uloga mi je bila "Sakati Bili sa Inišmana", diplomska predstava moje klase. Igrao sam dečka koji ima neki vid fizičkog hendikepa, cerebralna paraliza. Definitivno je to bilo nešto najznačajnije i zbog težine uloge koju taj lik nosi, zbog ljudi koji su gledali to, zbog fizičkih priprema, pa svega ostalog. Moja najteža, ali i najdraža uloga.
NN: Koliko Vam znači to što ste imali priliku da sarađujete rame uz rame sa velikim glumačkim imenima? Da li Vam je to pomoglo ili je ipak bio teret?
VASILJEVIĆ: Mnogo mi je pomoglo. I danas kada radim sa nekim uz koga sam odrastao gledajući ga imam tu neku lepu tremu, neki osećaj, sada bih to nazvao možda većom koncentracijom da nešto ne pogrešim i slično. Što se tiče mene, ja to uvek gledam kao neko ostvarenje snova jer to je prilika da se uči od velikih ljudi, ne samo glumački, nego i taj način ponašanja na setu i van njega. Velika privilegija za mene, do sada sam imao priliku da radim sa velikim, baš velikim imenima. Mali broj je ostao koji još želim da ispunim, da bih svoj san zaokružio.
NN: U kakvim projektima vidite sebe u budućnosti i da li mislite da ste do sada imali priliku da pokažete u potpunosti svoj talenat?
VASILJEVIĆ: Nadam se da će doći trenutak kada ću moći da biram uloge u kojima ću igrati, da to neće biti toliko često, ali da kad se pojavim nekako imam priliku i da se spremam za to kako treba. Moj neki ideal jeste da dođem u situaciju da mi neko kaže: "Marko, za šest meseci snimam film i hoću da igraš tog lika", čime bih ja imao šest meseci da se pripremam na način na koji ja želim. To je neki moj ideal, do toga ima još da se radi i prođe svašta, ali kad se to desi... Nekako ne mislim da sam upotrebio ceo svoj talenat dosad. Talenat je samo deo koji se brusi, a ima još mnogo da se brusi da bi se postigao maksimum.
NN: Da li trenutno radite na nekom projektu i da li postoje već neki izvjesni planovi za buduće glumačke saradnje?
VASILJEVIĆ: Trenutno radim "Ubice moga oca 5", snima se ta sezona i zaista je super atmosfera. Bliži se kraju, malo ima poteškoća zbog virusa korona, ali nadam se da će sve biti u redu. Sprema se "Tajne vinove loze 2", to me očekuje u narednom periodu, a za ostalo nemam još ništa skroz sigurno.
NN: Poznato je i da ste otvorili svoju školu glume za mališane. Koji je Vaš cilj u vezi s tim i koliko gluma u stvari može da pomogne u razvoju djece?
VASILJEVIĆ: To je i bio cilj - da se ta škola otvori i da deca dobiju priliku da se bave tim nekim stvarima kojima nisu mogli dosad, da probaju nešto drugačije, da rade u grupi, da puste sve mašti na volju. To je vrlo značajno, posebno za grad Vrbas da ima tako nešto. Nadam se da će opstati, malo je teško raditi u ovakvoj situaciji zbog virusa korona, ali nekako uspevamo i to. Divno je iskustvo i koliko god tu decu mi nešto učimo, u stvari i mi učimo od njih.