GRADIŠKA - Dokumentarno-igrani serijal "Srpska varoš", koji govori o znamenitim porodicama i ličnostima Gradiške s kraja 19. i početka 20. vijeka, premijerno će biti prikazan u Kulturnom centru Gradiška sutra u 19 časova.
Već u petak, s početkom u 21.15, biće prikazana prva epizoda serijala na Radio-televiziji Republike Srpske, a naredne dvije epizode u sljedeća dva petka.
Skromnu ekipu serije čine: reditelj Boško Krljaš, kamermani Igor Suzić, Milan Bajić i Zoran Pilipović, svjetlo-majstor Duško Krković, snimatelj zvuka Goran Puzić, narator Zlatan Vidović i David Gatarić, koji potpisuje postprodukciju.
Producent je arheolog i gradski menadžer grada Gradiška Bojan Vujinović, koji je o filmu govorio za "Nezavisne novine", kazavši da je ovaj projekat ostvaren nakon nekoliko sličnih filmova: "Gradiški prota" o Dušanu Subotiću, "Kamen pamti" o Borislavu Nježiću, mozaičaru svjetskog glasa, "Lepa" o narodnoj heroini Lepi Radić i "Veljko Čubrilović, srpski učitelj" o poznatom mladobosancu.
"Pokušavamo kroz mehanizam filma da upoznamo širi auditorijum o prošlosti našeg grada, naših heroja, naših znamenitih ličnosti, da se na neki način sjećamo jer smo svjedoci da se sve manje čita, ali su zato svi ili na telefonima ili gledaju televiziju", kazao je Vujinović, dodajući da je rad na filmu "Srpska varoš" trajao dva mjeseca, a da se snimalo na lokacijama u Gradišci, Banjaluci i Beogradu.
Vujinović potvrđuje da ovaj serijal govori o srpskim porodicama s kraja 19. i početka 20. vijeka iz Gradiške, ali je to, kako kaže, priča o srpskoj inteligenciji i o vjekovnoj borbi za oslobođenje i slobodu srpskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine.
"Žrtva, upornost i u nekim momentima, slobodno mogu reći, lucidnost vodile su te ljude koji su bili svjesni da samo znanjem i obrazovanjem mogu pobijediti okupatora koji je skoro pa 500 godina bdio iznad našeg naroda što kroz tursku, što kroz austrougarsku vlast", priča Vujinović. Po njegovim riječima, realizaciju filma pomogao je sada već proslavljeni glumac iz Gradiške Zlatan Vidović, koji se skoro vratio u Gradišku na mjesto direktora Gradskog pozorišta.
"Zlatan Vidović, koji je i narator čitavog serijala, zajedno s nama pokušava da oplemeni ne samo prostor Gradiške, nego i cijele Republike Srpske, da se sjetimo, da oživimo sjećanje na te znamenite porodice i ličnosti koje su definitivno obilježile Gradišku i zbog kojih su, perom novinara, ovu varoš nazivali Malim Beogradom", navodi Vujinović. Dodatni razlog zbog kojeg je Gradiška bila Mali Beograd, otkriva Vujinović, jeste što je ovdje na početku prošlog vijeka bilo više prosvjetno-kulturnih društava nego u Banjaluci i Sarajevu.
"Upravo su ta društva bila pokretač mnogih kulturnih, političkih, društvenih i drugih procesa. Sve se vrtjelo oko toga jer su to bila mjesta okupljanja, mjesta gdje su ljudi mogli da kažu ono što misle. Meni je bila fascinantna priča kako znamenite trgovačke porodice, u trenutku kada se gradi carski drum na početku druge polovine 19. vijeka, a to je zapravo cesta Banjaluka - Gradiška, ne žale svoje novce, ne žale svoj kapital, nego ulažu ne samo u svoju djecu, već u bilo koje ljude koji su željni, ili da kažem žargonski - gladni znanja i obrazovanja", navodi Vujinović, podvlačeći da je u životu varoši veliku ulogu igrala Crkva, kao i crkveni velikodostojnici. Kroz Crkvu se, dodao je, gradila i škola.
"Upravo u blizini Srpske varoši je bila i crkva izgrađena prvi put 1866. godine. Izgrađena je i srpska pravoslavna osnovna škola, kasnije niža realna gimnazija, izgrađene su i područne škole i to su bila mjesta obrazovanja i očuvanja našeg pisma, očuvanja našeg identiteta, mjesta koja su rađala prosperitet, ne samo kroz mladu generaciju", ističe Vujinović, navodeći ovom prilikom primjer rodonačelnika porodice Čubrilović, Jove Čubrilovića, koji je išao na otvaranje Ajfelovog tornja krajem 19. vijeka. Zaputiti se tada iz jedne Gradiške u Pariz da vidite otvaranje Ajfelovog tornja, po mišljenju Bojana Vujinovića, poduhvat je vrijedan pažnje. Najznamenitija porodica iz Gradiške bila je porodica Čubrilović.
"Tu smo prije svega pričali o Vasi Čubriloviću koji je postao akademik i koji je osnovao balkanološki institut u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti (SANU). O njemu su nam govorili njegovi učenici od Vasilija Krestića, do Vojislava Popovića, govorio nam je akademik Darko Tanasković, zatim profesor Miloš Ković, koji jako dobro poznaje istoriju porodice Čubrilović. Razgovarali smo o Staki Čubrilović, koja je postala prva doktorica u cijeloj Bosni i Hercegovini. Diplomirala je medicinu 1911. godine u Pragu. To je u to vrijeme bila rijetkost i u Britaniji i Francuskoj", govori Vujinović, navodeći da su se i u ovom filmu dotakli života i djela Veljka Čubrilovića, koji je u obrazovnom smislu bio tek učitelj, ali koji je dao najviše što je imao. Dao je, kako dodaje, svoj život za oslobođenje u Prvom svjetskom ratu, kao pripadnik grupe atentatora na Franca Ferdinanda.
U filmu se svakako govori, ističe Vujinović, o Jovi i Dušanu Subotiću.
"Dušan Subotić bio je poznati sveštenik koji je zajedno sa vladikom Platonom tragično stradao u Drugom svjetskom ratu, ali je bio pet puta i narodni poslanik i napravio prvi most u Gradišci otvorivši je tako prema svijetu. On je obnovio i hram 1927. godine i doveo Nikolu Pašića u Gradišku", podsjetio je Vujinović.
Serijal "Srpska varoš", kaže dalje Vujinović, podsjetiće na lik i djelo Ljubice Stojanović Lazić, prve profesionalne glumice na prostoru Bosne i Hercegovine.
"Ove godine pokrenućemo i festival pozorišta Republike Srpske pod nazivom 'Ljubica', u znak sjećanja na ovu damu sa željom da s jedne strane napravimo decentralizaciju kulture o kojoj svi pričamo, a manje na tome radimo, a s druge strane jer postoji potreba za ovakvim festivalom", otkriva gradski menadžer.
On tvrdi i da je Gradiška grad srpskog kulturnog diskontinuiteta, za šta je najviše kriva tragedija srpskog naroda iz Drugog svjetskog rata.
"Definitivno je ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu na prostoru Gradiške, Kozare i Potkozarja naša najveća rana. Gradiška je izgubila, bar ono što imamo mi po popisu, 5.415 djece do 14 godina. Nekadašnja NDH jedina je na svijetu imala logore za djecu i ubijala apsolutno nedužne. Kada sagledamo stvari s te strane koliko je stradalih bilo samo među djecom, Gradiška bi danas, da toga nije bilo, imala oko 100.000 stanovnika, što bi joj dalo ozbiljan zamah", rekao je Vujinović.
Sagovornik "Nezavisnih" kaže i to da današnji stanovnici Gradiške, prije snimanja filmova pomenutih u ovom tekstu, u većini nisu znali mnogo o prošlosti svoga mjesta, a istaknute ličnosti nisu doživljavali, niti se njima bavili.
"Za mnoge je fascinantno da se Gradiška nazivala Mali Beograd i da je toliko znamenitih i inteligentnih glava koračalo u Srpskoj varoši. Zbog toga je Gradska uprava odlučila da obnovi nekoliko starih zgrada i nanovo formira Srpsku varoš. Da približim vašim čitaocima, ono što ima Andrićgrad, odnosno Višegrad u znak sjećanja na nobelovca, mi ćemo dobiti kroz Srpsku varoš u znak sjećanja na srpsku inteligenciju koja je mijenjala svijet i svijest", kaže na kraju razgovora Vujinović, navodeći da su djela znamenitih ličnosti Gradiške i danas putokaz kako bi srpski narod mogao i morao raditi ukoliko želi da opstane na ovim prostorima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.