Nikolas Cage je još jednom ušao u ulogu modernog Indiane Jonesa i lovca na blago nakon finansijski isplativog prvog dijela "Nacionalnog blaga". Film pod producentskim vodstvom Jerryja Bruckheimera je provjeren recept za čistu zabavu bez imalo umjetničkih vrijednosti, što smo dobili i ovaj put.
U drugom dijelu Cage nam sa režiserom Jonom Turteltaubom interpretira američku istoriju (period ubistva predsjednika Abrahama Lincolna) i potragu za Zlatnim gradom, na svoj način uz mnoštvo patriotskih scena koje veličaju tu istu naciju. Toliko pretjerivanja u veličanju američke nacije nije viđeno u nekim drugim filmovima koji su napravljeni sa svrhom da to urade.
Uz mnoštvo jurnjave, rješavanja zagonetki, Cage nas vodi sa starom ekipom, koji su začinjeni Harveyjem Keitelom, Helen Mirren i glavnim negativcem Edom Harrisom. Nažalost, niko od njih nije imao dovoljno materijala da pokaže sve što zna u svijetu glume, tako da su ostali samo blijede sjenke svojih zvučnih imena.
Vidljivo je da je na režisera imao jak uticaj i uspjeh "Da Vinčijevog koda" Dana Browna, kojeg je pokušao djelimično da prenese na Ameriku. Scenama dijaloških humorističkih opservacija i zanimljivih avanturističkih poduhvata s jedne strane, a modernom tehnologijom i "otimanjem" američkog predsjednika s druge strane htio je da spoji dva kultna junaka zabavnog filma, što se nije pokazalo kao najbolja opcija.
Sumirano na kraju, Amerikanci su napravili još jedan film koji će svojim zvučnim glumačkim imenima privući publiku, zabaviti ih uz mnoštvo kokica i onima sa niskim koeficijentom inteligencije pokazati kako su Ameri prave patriote. Oni drugi će ostati ravnodušni komentarišući kako su pogledali još jednu holivudsku splačinu.