Svečana bh. premijera filma "U zemlji krvi i meda" Anđeline Džoli biće održana u februaru naredne godine u Sarajevu i prisustvovat će joj i rediteljica sa svojom cijelom porodicom, potvrdila je Zana Marjanović, bh. glumica koja je igrala u tom filmu.
"Anđelina mi je rekla da joj nikad ništa u životu nije bilo važnije od prikazivanja njenog filma u Sarajevu i BiH i da će svakako doći sa svojom porodicom", kazala je Marjanovićeva za "Nezavisne".
NN: Vaša uloga u filmu Anđeline Džoli je zahtjevna i teška, igrate zatočenicu u logoru. Možete li nam opisati Vaš prvi susret sa scenarijem i Vašom ulogom u tom filmu?
MARJANOVIĆ: Kada sam čitala scenarij nisam znala da ga je napisala Anđelina Džoli. Znala sma da će ona režirati film, a dogovor je bio da kada pročitam scenarij javim se Anđelini i da razgovaramo o mojim utiscima. Kada sam pročitala scenarij, pozvala sam Anđelinu telefonom i rekla sam joj da ja ne mogu da pričam o njemu, da jednostavno imam potrebu da šutim taj dan. Kasnije sam saznala da sam ja druga osoba koja je pročitala scenarij. Rade Šerbedžija je bio prvi jer su njega znali iz ranijih filmova koje je igrao u SAD.
NN: Kako je uopće došlo do toga da dobijete taj scenarij u ruke?
MARJANOVIĆ: Moja preporuka je bio film "Snijeg" Aide Begić u kojem sam igrala glavnu ulogu. Anđelini Džoli je bilo jako važno da ja pročitam taj scenarij i da čuje moju reakciju, odnosno nekoga ko je iz Sarajeva, iz BiH. Prvo sam pitala Anđelinu: "Da li si ti napisala ovaj scenarij". Kad mi je rekla da jeste, čestitala sam joj i rekla da bi mi bila čast da radim na tom filmu, jer je scenarij i film "U zemlji krvi i meda" jedna plemenita i tako važna poruka za nas u BiH, ali isto tako i za cijeli svijet. Ovaj film važna je poruka i za sva ona druga mjesta u svijetu gdje su ljudi mislili da im se ovakve stvari kao u ovom filmu ne mogu desiti, a desile su im se.
Svi ljudi, posebno sve žrtve rata, reaguju drugačije i svima će biti jako teško gledati ovaj film
NN: Rekli ste da je film "Snijeg" bio Vaša preporuka da Vam Džolijeva da scenarij na čitanje, da li je taj film bio i preporuka za ulogu?
MARJANOVIĆ: Film "Snijeg" je preporuka za sve glumce u BiH. To je film u kojem je kompletna glumačka podjela, osim jedne uloge stranca, iz BiH. I sami znate da se ne dešava baš tako često da bh. glumci igraju u bh. filmovima glavne uloge, a o filmovima iz susjedstva da i ne govorimo. U svakom slučaju "Snijeg" je film koji je nagrađen u Kanu. Na taj način sam i došla do audicije za film "U zemlji krvi i meda". Pozvao me agent koji je u Kanu gledao film "Snijeg" i ja sam u SAD prva osoba iz BiH koja je dobila glavnu ulogu u nekom američkom filmu.
NN: Kako je na Vas uticalo sve ono što se u medijima pisalo i govorilo o filmu Anđeline Džoli, a bilo je dosta kontroverznih priča u vezi sa scenarijem?
MARJANOVIĆ: Ne volim da pričam o tome jer smatram da je to jedna jako osjetljiva tema i da je potpuno normalno i prirodno da postoje različite reakcije i da svi ljudi, posebno sve žrtve rata, reaguju drugačije i da će svima biti jako teško gledati ovaj film. I normalno je da će biti različite reakcije, kao što su i bile na početku snimanja, mada za ove reakcije nije bilo potrebe, jer niko nije pročitao scenarij.
NN: U filmu "U zemlji krvi i meda" igra veliki broj bh. glumaca. Šta po Vama to znači za njih i da li će nakon ovoga imati više prostora u filmovima u regionu, pa i u svijetu?
MARJANOVIĆ: Bh. glumcima bit će dat veliki prostor nakon ovoga, ne samo u produkcijskom smislu i rediteljskom, nego u medijskom smislu. Holivudski i američki časiopisi su, nakon projekcija u Njujorku i Los Anđelesu, pričali o tome kako su talentirani i fantastični glumci iz BiH i kako su odlično uradili svoj posao u filmu.
NN: Kako je bilo raditi sa Anđelinom? Da li je zahtjevna kao rediteljica?
MARJANOVIĆ: Ona jeste zahtjevna, ali i sama je glumica i poznaje glumačku prirodu. Ona zna da ništa ne može na silu i nikada nas nije previše pritiskala. Za nas sve je rad s Anđelinom bio jedno nevjerovatno iskustvo, u smislu toga da ona kao glumica zna tačno proces kroz koji mi prolazimo, zna koliko smo ogoljeni kao glumci i kroz koje emocije prolazimo i kako je teško doći do tih emocija i prolaziti kroz to. S druge strane, moje kolege i ja smo morali biti jaki i svaki put se sjetiti, kad pomislimo da je nama teško, da su ljudi zaista prošli kroz te situacije i da mi nemamo pravo da nam bude teško.
Film "U zemlji krvi i meda" jedna plemenita i važna poruka za nas u BiH, ali isto tako i za cijeli svijet
NN: Kakva je ona osoba, Vi ste najviše kontaktirali sa njom?
MARJANOVIĆ: Ona je divna osoba, topla, plemenita. S druge strane, mi u Sarajevu i u BiH imamo jedan opušten stav kada su u pitanju pojmovi "zvijezda". Zbog toga volim ovaj grad i zbog toga u njemu živim. S druge strane, meni je divan taj naš mentalitet zato što sam ja u Sarajevu Zana, nisam glumica Zana Marjanović i to je nešto jako važno kad se baviš ovim posao, jer moj posao je jedno, a ja sam drugo i želim to odvojiti. Nisam se mnogo ustručavala, nisam je gledala kao zvijezdu, jer mi u Sarajevu ne prihvatamo nešto što je neka velika popularnost, nas zanima ko su, šta su ljudi sa kojima radimo.
NN: Šta mislite zbog čega je Anđelina izabrala da se bavi baš ratnom temom u kojoj su u fokusu žene i torture kroz koje one prolaze u ratu?
MARJANOVIĆ: Sasvim je prirodna da ona kao jedan veliki čovjek humanitarac izabre ovu temu da se bavi njom u svome prvom filmu, jer je to njena unutrašnja potreba. Ona je nas sve zarazila tom potrebom, koju smo svi mi imali jer smo, na neki način, žrtve tog istog rata.
Biografija
Zana Marjanović rođena je 1983. godine u Sarajevu da bi se sa porodicom 1997. preselila u Njujork. Nakon što je završila "Fiorello LaGuardia" srednju školu za muziku, umjetnost i performans u Njujorku, vraća se u rodni grad i upisuje se na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek gluma. Proglašavaju je jednom od najperspektivnijih mladih glumica.
Do sada je glumila u pet filmova, a poznata i po ulozi Selme u serijalu "Lud, zbunjen, normalan".
Okušala se i kao režiserka, režirajući performans o srebreničkim žrtvama pod nazivom "8.372...". Mogla je postati i pijanistica jer je završila srednju muzičku školu, odnosno skijašica, jer je skijanje godinama trenirala. Srđan Vuletić je prisustvovao jednom njezinu ispitu, a ono što je tada pokazala nagnalo ga je da joj ponudi ulogu u filmu "Ljeto u zlatnoj dolini".
Filmografija
- "U zemlji krvi i meda" (2011)
- "Transfer" (2010)
- "Lud, zbunjen, normalan" (2007 - 2010)
- "Snijeg" (2008)
- "Teško je biti fin" (2007)
- "Dub" (2006)
- "Prva plata" (2005)
- "Crna hronika" (2004)
- "Ljeto u zlatnoj dolini" (2003)