BANJALUKA - Filipinski reditelj Lav Dijaz, koji je ovogodišnji dobitnik "Zlatnog lava", nedavno je postavio pitanje koje svakodnevno postavljaju i filmski radnici u BiH, a to je: "Zašto samo filmadžije moraju da mole za podršku"?
Dijaz je u jednom intervjuu otkrio detalje nastanka njegovog filma "Žena koja je otišla", a koji je pobijedio na Filmskom festivalu u Veneciji.
Kada je u julu objavljeno da će Dijazov film "Žena koja je otišla" biti prikazan u glavnom takmičarskom programu 73. festivala u Veneciji, Bričo Santos, tadašnji direktor Savjeta za razvoj filma na Filipinima (FDCP), obećao je Dijazu novčanu podršku. U međuvremenu, na vrhu FDCP-a je došlo do smjene i novi rukovodioci su obavijestili Dijaza da je obećana suma prepolovljena i da će mu biti isplaćena tek naknadno, kad im autor dostavi račune (koje će prvo morati sam da plati).
"Vlada bi trebalo detaljno da prouči ulogu koju umjetnost ima u filipinskoj kulturi. Od početka je umjetnost gurana po strani, samo pogledajte koliki je naš budžet za kulturu. Preklinjali smo Senat i lokalnu vlast gdje je film sniman, ali do sada nikakav pozitivan odgovor nije stigao", istakao je Dijaz.
Mnogo više pažnje na film poželjno je da usmjere i vlade naše države. Iako je u Federaciji BiH situacija za ovu umjetnost nešto povoljnija, budžet veći, a samim tim i produkcija, u RS se film jedva pomjera sa mrtve tačke.
Stavka za film u budžet RS je vraćena tek prije dvije godine, a gotovo nikakvu produkciju tek je ove godine pokrenulo snimanje filma "Meso", režisera Saše Hajdukovića.
Glumci, režiseri i ostali filmski radnici već godinama pokušavaju skrenuti pažnju i na činjenicu da se u RS školuje kadar na Akademiji umjetnosti Banjaluka, koji kasnije neće imati gdje da se zaposli.
Jednom prilikom mladi režiser Igor Tešić je istakao da je Makedonija za nas velesila.
"Albanija takođe. O Rumuniji i Bugarskoj da ne govorimo (oni su ipak u 'Evropi'). Nadležni u Republici Srpskoj o filmu i ne razmišljaju", kazao je on tada.
Apel domaćih filmskih radnika čuo se tek toliko da se stvori budžet za film. I iako postoje, ta sredstva su nedovoljna da se napravi ozbiljan projekat. Onda bi se upravo Dijazovo pitanje: "Zašto filmadžije moraju da mole za podršku" moglo u potpunosti odnositi i na naše krajeve.