"Oscar" za najbolju režiju dosad je bio trofej ekskluzivno rezervisan za muškarce. Trijumfom na ovogodišnjoj dodjeli Ketrin Bigelou predskazala je dolazak vremena u kojem žene imaju svoje mjesto u filmskoj kući slavnih. Prisjetimo se nekih od najvećih režiserki današnjice.
KETRIN BIGELOU
Veliki "Avatar" Džejmsa Kamerona naklonio se pred "The Hurt Lockerom" Kameronove bivše supruge Ketrin Bigelou. Ne samo da je film "Avataru" preoteo "Oscara" za najbolji film, nego je Ketrin izdigao kao prvu ženu u istoriji koja je osvojila ovu najprestižniju filmsku nagradu za režiju. Od samih početaka i filmova poput inovativnog vampirskog romantičnog horora "Near Dark", Bigelou je izražavala mračan, direktan i na momente brutalan stil kakav je uglavnom bio rezervisan za njene muške kolege. Pokazala je i akcioni potencijal u "Paklenom talasu", njenom dotad najuspješnijem filmu, a neobičnim SF trilerom "Čudni dani" učvrstila je svoju reputaciju hrabre režiserke.
SOFIJA KOPOLA
Za kćerku legendarnog režisera Fransisa Forda Kopole moglo bi se reći da je već u startu imala prednost kvalitetnih gena. Nije lako hodati u sjeni oca koji je čak 12 glumaca doveo bar do nominacije za "Oscara", a samom sebi obezbijedio čak pet zlatnih kipića. Ali, Sofija se odlično snašla, stvorivši dovoljno mjesta za sebe svojim talentom. Sofija je karijeru započela kao glumica i to još kao beba u prizoru krštenja u prvom nastavku "Kuma", velike trilogije njenog oca. Poput njenog glumačkog debija, i ostala pojavljivanja ispred kamere prošla su jednako nezapaženo. Čim je stala s druge strane kamere privukla je poglede javnosti. Iznenadila je mnoge svojim mračnim prvencem "Samoubistvo u mladosti", a svoj pristup proširila je analizom neobičnih likova u neobičnim situacijama svojim sljedećim filmom. Naravno, radilo se o "Izgubljenim u prevodu", malom remek-djelu koje joj je obezbijedilo nominaciju za "Oscara" u kategoriji najboljeg režisera, ali i osvojeni "Oscar" za najbolji originalni scenario.
DŽEJN KEMPION
Sada već davne 1982. godine, kada je Džejn Kempion zakoračila u svijet filma, isti svijet nije poznavao mnogo novozelandskih filmaša, a još manje filmašica. Isti svijet ostao je iznenađen kad ga je "išamarala" s nekoliko uzastopnih filmova koji su bili jednako izvrsni koliko i kontroverzni za svoje vrijeme. Svoj prodor u Holivud započela je dramom "Piano" kojom je osvojila "Zlatnu palmu", te postala druga žena u istoriji nominovana za "Oscara" za najbolju režiju, dok je Holi Hanter i Ani Pakin obezbijedila "Oscara" za najbolju glavnu i sporednu glumicu. Ni sama nije ostala kratkih rukava, osvojivši "Oscara" za najbolji scenario. Poznata je po svom portretisanju neobičnih i često neprilagođenih žena svih era. Potvrdila je to adaptacijom romana "Portret jedne dame" Henrija Džonsa u kojoj su podjednako dominirale Nikol Kidman i Barbara Herši, te "Svetim dimom" sa Kejt Vinslet u punoj raskoši.
Uprkos činjenici da je dosad snimila svega osam filmova, i to bez namjere osvajanja kino-blagajni, svojim opusom izazvala je brojne debate. Rezultati govore za sebe: "Srebrni lav", dvije "Zlatne palme", "Oscar" i brojne druge nagrade na njenoj polici čine je jednom od najvećih režiserki u istoriji filma.
KETRIN HERDVIK
Mlada Ketrin rano je shvatila da je arhitektura u koju je zakoračila kreativno ne ispunjava, te se otisnula na vrtoglavu vožnju filmskom industrijom. Kao scenograf na većim projektima poput "Tombstona", "Tri kralja" i "Neba boje vanilije" pekla je zanat i upoznala ljude koji su joj pomogli da se okuša u režiji. Za svoj prvenac odlučila je napisati i scenario, a u tome se udružila s neobičnom partnerkom, 69-godišnjom Niki Rid. Iz te saradnje izrodio se "Thirteen", film o problemima droge i alkohola kod mladih, koji je pobrao prilično dobre kritike. Sljedeći poduhvati bile su joj neobično nespojive priče. U razmaku od svega godinu dana snimila je "Gospodare Dogtauna", posvetu začetnicima skejta, te "Priču o Isusovom rođenju". Ali, najveći proboj napravila je adaptacijom bestselera Stefani Mejer. Naravno, radilo se o "Sumraku", prvom dijelu sage.
NENSI MEJERS
Nakon kraće karijere u produkciji televizijskih emisija Nensi se odlučila okušati kao holivudski scenarista, a usput je upisala filmski kurs koji je sebi uspjela priuštiti prodajući kolače sa sirom. Trud se isplatio jer se upoznala sa značajnim režiserima među kojima se našao i Martin Skorseze, a scenariom za film "Private Benjamin" zaradila je i nominaciju za "Oscara". Od svog režiserskog prvenca "Zamke za roditelje" s mladom Lindzi Lohan Nensi Mejer je postojana pojava na kino-blagajnama. Iznjedrila je zabavne filmove kao što su "Ljubav nema pravila", "Praznik" i "Previše je složeno". Ali, prava prekretnica u njenoj karijeri je superhit "Šta žene vole".