Postoji samo jedan recept za dobar film u koji se svi razumeju, a to je iskrena potreba da on bude napravljen. Moraju postojati umetnički razlozi, odnosno oni razlozi kada kažete "ne da mi đavo mira", ali jedino iskreno se računa, kaže poznati srbijanski glumac Zoran Cvijanović o tome šta je recept za dobar film.
Dodaje da će jedino, ako iskreno pravite film, publika oprostiti i to što on nije baš savršen i on će biti prihvaćen bez problema.
Cvijanović je brzo nakon što je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu ostvario istaknutu i zapaženu ulogu u TV seriji "Sivi dom". Nakon toga, igrao je u više od 50 filmova i TV serija, od kojih se ističu "Oktoberfest", "Mi nismo anđeli", "Složna braća", "Lepa sela, lepo gore" i mnoge druge.
Zahvaljujući komadu "Sedam i po", koji su u koprodukciji radili Narodno pozorište RS, "Atelje 212" iz Beograda i novosadsko pozorište "Ujvideki Sinhaz", Cvijanović je nekoliko dana boravio u gradu na Vrbasu.
U intervjuu za "Nezavisne" govori o tom projektu, banjalučkim glumcima, zašto je jedno vrijeme pravio pauzu u glumačkom poslu, ali i kako najradije provodi slobodno vrijeme.
NN: Nova pozorišna uloga u predstavi "Sedam i po" dovela Vas je u Banjaluku, kakvi su utisci nakon premijere i kako je bilo raditi na tom projektu?
CVIJANOVIĆ: Dugo nisam igrao u pozorištu, pa su moji utisci divni. Ova produkcija je zaista zanimljiva, jer su komad "Sedam i po" radila tri pozorišta, pa hteo ili ne, čoveka malo zakači sujeta da se malo takmiči s kolegama iz Banjaluke i Novog Sada. Međutim, čini mi se da je to ispalo zaista dobro po predstavu. Srećan sam jer sam upoznao neke druge ljude, što sam se vratio u pozorište posle dugo vremena i što smo ovde proveli pet-šest dana i iskreno se bavili onim što volimo. Mislim da je publika veoma dobro pratila predstavu. Mene je malo bilo strah što nema pauzu, jer ne volim da ljude držim duže od sat vremena vezane za stolice. Međutim, to su neki novi trendovi, koji su, po mom mišljenju, rizični, ali očigledno je da se isplatilo, jer su ljudi imali osećaj da je predstava prošla u jednom trenu.
NN: Glumce Narodnog pozorišta RS ranije ste upoznali kroz gostovanje i festivale, ali sada ste prvi put sarađivali s ansamblom ove pozorišne kuće.
CVIJANOVIĆ: Igrao sam u Narodnom pozorištu RS pre 20 godina i sećam se te generacije glumaca, a ono što je divno danas je to što u tim nekim paralelnim tokovima podizanja glumačke škole u Banjaluci i Akademije umetnosti, sada već vidimo prve rezultate u jednoj potpuno izvanrednoj generaciji glumaca koji nastupaju upravo u ovoj predstavi. Mi znamo za njih, jer su bili na mnogim kastinzima u Beogradu, neki su igrali i u filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu", tako da se već znamo, ali, ovo je prvi put da smo igrali zajedno i moram reći da mi je bilo zaista zadovoljstvo.
NN: Određeno vrijeme niste igrali ni u pozorištu ni na filmu, zbog čega ste napravili tu pauzu?
CVIJANOVIĆ: To mi se već jednom desilo, posle filma "Lepa sela, lepo gore" za četiri godine sam radio samo na filmu Laze Ristovskog "Belo odelo", tako da ja to shvatam kao nešto što je u mom poslu normalno. Kada čovek menja godine i izgled, menja i uloge koje će da igra, nekada igrate mladiće, a sada treba igrati malo zrelije uloge. U jednom filmu sam igrao i lik oca Nikoli Pejakoviću i to je otvorilo neku novu stranicu. Bez nekog preteranog uzbuđenja sam to prihvatio, a za glumca je uvek dobro da pauzira, jer se tada neke stvari saberu same od sebe. Prestane da se troši i pokazuje i onda kada se pojavi posle nekog vremena sa svežinom koju je stekao u međuvremenu može dosta da postigne. Tako da je to razlog zbog kojeg se nekada povučem.
NN: Radili ste kao producent filma "Tehnotise: Edit i ja", animiranog ostvarenja Alekse Gajića, koji je doživio uspjeh u našem regionu, ali možda još više u Holivudu, koliko Vam znači što su "Edit i ja" prepoznali svjetski producenti?
CVIJANOVIĆ: Taj film je na samom početku na tri projekcije, koliko ih je bilo u Novom Sadu, bez ikakve reklame, pogledalo oko 5.000 ljudi, što je za nas bio pokazatelj koliko se dopao ljudima. Međutim, onda nas je zatekla ta situacija s piraterijom i bioskopima, gdje šest najvećih gradova u Srbiji nema bioskope i nismo uspjeli na odgovarajući način da plasiramo ovo ostvarenje. Potom smo film poslali u Los Anđeles, gdje je prepoznat kao vrhunski kvalitet, tako da nakon godinu dana i pregovora ono što je trenutno aktuelno je to da je scenarista "Avatara" Leta Kalogridis prihvatila da piše rimejk ovog filma, a mi smo ponosni što će ovo ostvarenje doživjeti američku produkciju.
NN: Uloga Šojke u seriji "Sivi dom" bila je jedna od najistaknutijih i najvažnijih Vaših uloga i zahvaljujući njoj doživjeli ste veliku popularnost. Kako sada, nakon odigranih brojnih uloga, gledate na taj projekat?
CVIJANOVIĆ: Tu su dve stvari koje izbijaju u prvi plan, prva je ta da sam posle završene akademije imao sreću da dobijem tako dobro napisan tekst i kada sam to prvi put pročitao, govorio sam da bi ja trebalo da platim nekome da bih to igrao. A, sa druge strane, kada danas govorimo o tome i kada ljudi pričaju o toj seriji, Šojka je jedan od likova kojih se sećaju, što je meni kompliment na koji sam čekao dvadesetak godina.
NN: Koliko je Šojka uticao na Vas lično?
To je interesantno pitanje o kojem ja nisam mnogo razmišljao, ali sada mi se čini da ja posle toga više nikada nisam igrao negativca, što je u principu vrlo čudno, jer kad vas ljudi primete kao "kvalitetnog negativca", nekako očekuju da ćete nastaviti s takvim ulogama. Ipak, moja karijera se više zasniva na komedijama i pozitivnim likovima i mislim da je s te strane interesantno.
NN: Vjerujem da Vas već sada mladi glumci koji tek ulaze u taj svijet pitaju za savjet. Šta je to što najčešće savjetujete mladim umjetnicima?
CVIJANOVIĆ: Uvek im postavim jedno pitanje, a to je da mi kažu ime glumca ili glumice za kojeg bi rekli "ja bih voleo ili volela da živim njegov život". To je pitanje koje njih obično jako zbuni, jer su njihovi utisci kao mladih osoba prepuni entuzijazma i vrlo ohrabrujući. Moj zadatak, kao čoveka s iskustvom, je da taj njihov entuzijazam suočim s tim da je to poludovršeno razmišljanje i da oni moraju, kada razmišljaju o nečemu za šta će se opredeliti za ceo život, da promisle dva puta. Ima veoma mnogo ljudi koji su ušli u to, izgubili nekoliko godina života, da bi tek onda shvatili da gluma nije poziv za njih. Mislim da svaki mladi čovek koji namerava da se bavi ovim poslom ne sme da uđe u ovaj posao dok ne odgovori na to pitanje.
NN: Kako najradije provodite slobodno vrijeme, postoji li nešto što Vam pomaže da se na trenutak isključite iz svakodnevice?
CVIJANOVIĆ: Najviše volim da budem u pirodi i sada se trudim da i svoj posao vežem za nacionalne parkove, to me na neki način ispunjava i bez toga gotovo da ne mogu da živim. Žao mi je što u Banjaluci nisam stigao da plivam u novom olimpijskom bazenu, jer sam o njemu čuo sve najbolje od mojih prijatelja iz Vaterpolo kluba Partizan. Ali, dolazićemo često pa ću definitivno otići. Šetnja u prirodi i plivanje su stvari koje mi daju neku novu snagu da mogu lako da nastavim dalje.
Ekologija
NN: Veoma ste aktivni kada je zaštita životne sredine u pitanju, a ove godine ste bili i promotor festivala ekološkog obrazovanja. Koliko pažnje posvećujemo životnoj sredini?
CVIJANOVIĆ: Ohrabrujuće vesti su da su sva pitanja vezana za životnu sredinu, kada je priključenje EU u pitanju, potpuno jasno određena, to su zadaci koji moraju da budu ostvareni. Tu političari neće moći mnogo da vrdaju, jer ili si uradio nešto ili nisi, i to je ono zbog čega sam ja ušao u taj posao, da to popularišem, propagiram i borim se za zdravlje životne sredine. Banjaluka je zaista čist grad i čestitao bih vam na tome, jer znam koliko je energije potrebno da to bude ostvareno.
Biografija
Poznati srbijanski glumac Zoran Cvijanović rođen je 25. januar 1958. godine u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1982. godine. Od 1982. do 1987. godine bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a od 1987. do 2002. godine pozorišta "Atelje 212".
Nakon toga ima status samostalnog istaknutog umjetnika. Režirao je nekoliko filmskih ostvarenja. U posljednjih nekoliko godina intenzivno se bavi upravljanjem otpadom i reciklažom. Tečno govori engleski jezik. Oženjen je i otac je dvoje djece.