Pedro Paskal opisao je film "Behemoth!" kao najteži projekat svoje karijere, otkrivajući da mu je najveći izazov bilo učenje sviranja violončela.
Pedesetjednogodišnji glumac u novom filmu Tonija Gilroja tumači poznatog violončelistu Aleksa Serijana. Iako je priprema bila izuzetno zahtjevna, povučena priroda njegovog lika učinila je iskustvo posebno ispunjavajućim.
Zašto mu je ovo bio najteži film?
"Rekao bih da je to najteže što sam ikada radio, zbog violončela. Ali bilo je to i iskustvo koje me je najviše njegovalo i ispunjavalo: igrati nekoga toliko zatvorenog, dok ga kamera prati, i znati da sve što ne dijeli sa ljudima koji ga okružuju u priči zapravo dijeli sa publikom", rekao je Paskal za Variety.
Objasnio je da je uloga zahtijevala stalnu emocionalnu otvorenost, iako sam lik djeluje povučeno.
"To je zanimljiva vrsta neposredne ranjivosti koju ste morali da donosite u svakom trenutku. Koliko god on djelovao zatvoreno, publika je uz njega."
Glumac je dodao da gledaoce nije mogao da isključi ni iz trenutaka u kojima njegov junak još ne razumije ono sa čim se suočava.
"Od vas ne mogu ništa da sakrijem. Čak ni ono što on sam ne razumije, čak i kada gleda nešto što predstavlja veliko otkriće, a mi kao publika još ne treba da znamo šta vidi, jer ni on u tom trenutku ne zna kako to da obradi."
Kako su zvučali njegovi prvi pokušaji sviranja?
Zvijezda serije "The Last of Us" prije priprema za film nikada nije uzela violončelo u ruke. Priznao je da su njegovi prvi pokušaji bili daleko od prijatnih za slušanje.
"U mnogo čemu sam loš. Da ste mogli to da čujete, pomislili biste da ubijam neku životinju", našalio se Paskal.
Ubrzo je shvatio koliko je složeno uskladiti sve pokrete potrebne za uvjerljivo sviranje.
"Ne možete samo da pustite gudalo da klizi gore-dolje po žicama. Mora biti pripremljeno da pritisne žicu i pokuša da proizvede ton. Ali objediniti sve to, pokrete gudala, rad prstiju, različite položaje i vibrato, poduhvat je za cijeli život, sa kojim se i profesionalni violončelisti i danas bore."
Zašto je sviranje uporedio sa sinhronizacijom usana?
Paskal je objasnio da je pred kamerom morao izuzetno precizno da uskladi pokrete sa muzikom, upoređujući taj posao sa zahtjevnim izvođenjem na plejbek.
"Čak se i moji nastavnici još muče sa tim. Zato je to bila veoma, veoma, veoma intenzivna sinhronizacija, strahovito teška, i sve vrijeme sam imao osjećaj da pokušavam da uhvatim korak", rekao je.
Za ulogu nije bilo dovoljno samo držati instrument i oponašati nekoliko osnovnih pokreta. Svaka naredna scena donosila je nove muzičke zahtjeve koje je morao da savlada.
Kada je počeo da se priprema za ulogu?
Glumac je otkrio da je intenzivno vježbao još prije nego što su svi dogovori o projektu bili završeni.
"Imao sam intenzivan period priprema prije početka snimanja. Ručao sam sa Tonijem krajem jula, a počeli smo pred kraj oktobra", ispričao je.
Čim je shvatio da je projekat dobio zeleno svjetlo, krenuo je na časove, bez obzira na mogućnost da realizacija ipak propadne.
"Prije nego što je bilo šta potpisano, čim sam shvatio da imamo zeleno svjetlo, nije me bilo briga hoće li se sve raspasti ili ne. Odmah sam počeo da učim sa Timotijem Luom i Čarlijem Tajlerom, tim nevjerovatnim muzičarima."
Vježbanje je nastavljeno i tokom snimanja.
"Kada smo počeli da snimamo, svaki slobodan trenutak, svaku pauzu za ručak, svaki kraći radni dan i vikend koristio sam da učim sljedeću stvar, pa sljedeću, pa sljedeću. Bilo je ludo."