BANJALUKA – Otkako su objavljeni prvi kadrovi filma "Odiseja" Kristofera Nolana, gotovo jednako kao o glumačkoj postavi govori se i o načinu na koji je film nastao. Razlog je činjenica da je riječ o prvom igranom filmu u istoriji koji je u potpunosti snimljen IMAX filmskim kamerama, što predstavlja veliki tehnološki iskorak u filmskoj industriji.
Najvažnije:
- Šta je IMAX i po čemu se razlikuje od standardnog bioskopskog formata.
- Kako funkcionišu IMAX kamere, projektori i posebno projektovane dvorane.
- Zašto IMAX pruža veću i detaljniju sliku od običnih bioskopa.
- Zašto oznaka IMAX ne znači uvijek isto iskustvo u svakom bioskopu.
Iako se IMAX najčešće povezuje s ogromnim bioskopskim platnima, riječ je o mnogo složenijem sistemu koji obuhvata način snimanja, projekcije, zvuka i samu arhitekturu bioskopske dvorane. Upravo kombinacija svih tih elemenata omogućava da publika dobije znatno kvalitetniju i impresivniju sliku nego u standardnim bioskopima.
Naziv IMAX nastao je od izraza Image Maximum, odnosno "maksimalna slika", a osnovna ideja je da gledalac ima osjećaj kao da se nalazi unutar filmske scene.
Kako funkcioniše IMAX?
IMAX dvorane imaju veća, a često i viša platna od standardnih bioskopa. Sjedala su postavljena bliže ekranu kako bi slika ispunila veći dio vidnog polja, dok su projektori i višekanalni zvučni sistemi posebno prilagođeni obliku i akustici dvorane.
Klasični IMAX koristi filmsku traku širine 65 milimetara za snimanje, odnosno 70 milimetara za projekciju. Za razliku od standardnog filmskog formata, traka kroz kameru prolazi horizontalno, pri čemu svaki kadar zauzima prostor od čak 15 perforacija. Zbog tako velike površine kadra moguće je zabilježiti izuzetnu količinu detalja, pa slika ostaje izuzetno oštra i na najvećim bioskopskim platnima.
Danas postoji i digitalni IMAX. Filmovi se mogu snimati IMAX-certifikovanim digitalnim kamerama, a prikazivati pomoću digitalnih ili laserskih projektora. Zbog toga ni sve IMAX dvorane nisu iste. Najveće mogu prikazati puni omjer slike 1.43:1, dok većina modernih IMAX bioskopa koristi format 1.90:1. U oba slučaja publika vidi više slike po visini nego u standardnoj bioskopskoj verziji.
Zašto se filmovi snimaju u IMAX-u?
Reditelji se za IMAX odlučuju kada žele naglasiti veličinu prostora, osjećaj dubine i spektakl. Takav format posebno dolazi do izražaja kod pejzaža, svemirskih scena, velikih bitaka i akcijskih sekvenci.
Važno je naglasiti da IMAX ne znači samo uvećanu sliku. Kamera od samog početka bilježi veće područje kadra, pa publika u odgovarajućoj dvorani vidi dodatne dijelove slike koje u standardnim bioskopima ostaju izvan okvira.
Jedan od najvećih zagovornika ovog formata je Kristofer Nolan. IMAX filmske kamere koristio je u ostvarenjima "The Dark Knight", "The Dark Knight Rises", "Interstellar", "Dunkirk", "Tenet" i "Oppenheimer", a sa filmom "Odiseja" otišao je korak dalje.
Naime, "Odiseja", čija je premijera zakazana za juli 2026. godine, prvi je igrani film u istoriji snimljen u potpunosti IMAX filmskim kamerama. Nolan je to mogao ostvariti tek nakon što je kompanija IMAX razvila novu generaciju kamera koje su znatno tiše i lakše od prethodnih modela, čime je omogućeno snimanje dijaloga bez brojnih tehničkih ograničenja koja su ranije pratila ovaj format.
S druge strane, filmovi "Avengers: Infinity War" i "Avengers: Endgame" bili su prvi veliki holivudski blokbasteri u cijelosti snimljeni IMAX-certifikovanim digitalnim kamerama.
Šta IMAX snimanje čini toliko zahtjevnim?
Originalne IMAX filmske kamere znatno su veće, teže i bučnije od klasičnih filmskih kamera. Zbog ogromne površine svakog kadra filmska traka troši se mnogo brže, što značajno povećava troškove snimanja i postprodukcije.
Njihova veličina otežava rad u skučenim prostorima, dok je zbog buke često bilo potrebno naknadno snimati dijaloge u studiju. Istovremeno, filmske ekipe moraju voditi računa da kadar jednako dobro izgleda i na ogromnom IMAX platnu i u standardnim bioskopskim formatima.
Uprkos tome, prednosti su velike. IMAX omogućava izuzetno bogatu sliku, ogromnu količinu detalja i snažan osjećaj dubine, zbog čega gledalac lakše stiče utisak da se nalazi usred filmske radnje.
Zašto nema mnogo pravih IMAX bioskopa?
Za pravi IMAX nije dovoljno postaviti veliko platno. Potrebni su posebno projektovana dvorana, odgovarajući projektori, snažan zvučni sistem i precizna kalibracija kompletne opreme. Zbog toga su izgradnja i održavanje takvih bioskopa znatno skuplji od standardnih.
Posebno su rijetke dvorane koje mogu prikazivati filmove na IMAX 70 mm filmskoj traci. Za njih su potrebni veliki projektori, fizičke filmske kopije koje su skupe za proizvodnju i transport, kao i posebno obučeno osoblje.
Zbog toga oznaka IMAX ne znači uvijek identično iskustvo. Digitalni IMAX danas je mnogo rasprostranjeniji, dok se projekcije na 70-milimetarskoj filmskoj traci mogu pogledati u relativno malom broju posebno opremljenih bioskopa širom svijeta.
Važno je napomenuti i da nisu svi filmovi prikazani u IMAX dvoranama zaista snimljeni IMAX kamerama. Mnogi su naknadno prilagođeni kroz proces poznat kao IMAX DMR (Digital Media Remastering), kojim se optimizuju slika i zvuk za prikazivanje u IMAX sistemu.
Zbog svega toga IMAX nije samo veliko platno. To je kompletan tehnološki sistem koji objedinjuje način snimanja, format slike, projekciju, zvuk i posebno projektovane bioskopske dvorane. Kada su svi ti elementi usklađeni, rezultat nije samo veća slika, već iskustvo koje gledaoca snažnije uvlači u samu priču.