Kinematografsko djelo "Verity", filmska adaptacija bestselera Kolin Huver u režiji Majkla Šouoltera, predstavlja zavodljiv psihološki triler koji možda svjesno ne pokušava da bude velika filmska umjetnost, ali publici pruža ono zbog čega ovakvi filmovi postoje - misteriju, erotiku, nelagodu i stalnu sumnju u ono što se upravo dogodilo.
Zašto priča tako lako uvlači gledaoca?
U središtu priče nalazi se Louen Ešli (Dakota Džonson), spisateljica koja dolazi na udaljeno imanje porodice Kraford kako bi nastavila književni serijal teško povrijeđene Veriti Kraford, ali pronalazak njenih uznemirujućih autobiografskih zapisa pretvara naizgled odličnu poslovnu priliku u opasnu igru u kojoj granice između istine, fikcije, privlačnosti i manipulacije postaju sve nejasnije.
Koliko filmu donosi En Hatavej?
Najveći adut "Verityja" svakako je En Hatavej, koja naslovnu junakinju igra sa hladnoćom, teatralnošću i dozom namjerne pretjeranosti, stvarajući lik čije prisustvo lebdi nad pričom čak i kada nije u centru kadra, dok su upravo njenu energičnu i "camp" interpretaciju izdvojili i brojni kritičari.
Da li "Verity" uspijeva kao psihološki triler?
Film najbolje funkcioniše kada prestane da se pretvara da je realistična drama i potpuno prihvati svoju prirodu raskošnog, pomalo provokativnog psihološkog trilera, jer kombinacija izolovanog imanja, seksualne napetosti, tajni, sumnjivih rukopisa i nepouzdanih likova stvara upravo onu vrstu zabavne nelagode zbog koje gledalac želi da sazna ko zapravo manipuliše kim.
Vrijedi li pogledati "Verity"?
Uprkos podijeljenim kritikama, "Verity" je film kojem njegove pretjeranosti mogu biti prednost: En Hatavej očigledno uživa u ulozi, Dakota Džonson dobro odgovara zatvorenijoj prirodi Louen, a rezultat je mračna, atraktivna i dovoljno nepredvidiva filmska igra koja ljubiteljima erotskih trilera i romana Kolin Huver može ponuditi vrlo zabavnih nekoliko sati.