Dinko Osmančević, književnik i kolumnista iz Banjaluke, skoro je objavio svoju treću knjigu aforizama "Aforistička artiljerija" u izdanju beogradske "Alme". Ovaj izdavač objavio je i Osmančevićeve ranije knjige "Veliki prasak" (2019) i "Zlatne rezerve" (2021).
Inače, Osmančević je pisac kratkih formi: aforizama, pjesama, satiričnih priča i pjesama, (naučno)fantastičnih priča. Bavi se i enigmatikom. Aforizme i satiru objavio je u desetinama književnih časopisa i dnevnih listova. Višestruko je nagrađivan na književnim festivalima širom regiona. Takođe, kolumnista je "Nezavisnih novina", a za naš list ovom prilikom govorio je o svojoj najnovijoj knjizi.
NN: Na prvoj stranici zbirke "ratnog" naziva "Aforistička artiljerija" objavljena su dva "ratnička" aforizma: "Nijedan rat nije počeo iz čista mira" i "Slovenski narodi su braća po krvi. Do koljena!"… Znajući da u svijetu trenutno postoji nekoliko ratnih žarišta, između ostalih i onaj između dva slovenska naroda na istoku Evrope, moram da Vas pitam koliko je za aforizam važno da upire prstom u vodeće probleme s jedne, te da se bavi aktuelnim temama, s druge strane?
OSMANČEVIĆ: Svakom ljekaru najbitnije je da postavi tačnu dijagnozu. Tek kad se postavi dijagnoza možemo početi liječenje. Aforističar i satiričar, po mom mišljenju, taj je dijagnostičar devijacija u društvu. Odlično ste primijetili da je "Aforistička artiljerija" "ratna" zbirka, nastala kao bunt zbog sukoba u Ukrajini. To je izraz mog protesta i razočarenja, ali i nemoći da, sem da ukažem na besmisao sukoba dva najveća slovenska naroda, bilo šta više učinim, pritom se ne svrstavajući ni na jednu stranu.
U međuvremenu nam se desio novi sukob na Bliskom istoku, o kome sam i ranije govorio kroz svoje aforizme (Izraelci ponovo cijede Palestince kroz Gazu).
NN: U zbirci ste zapisali i sljedeći aforizam "Kad izglasaju novi zakon o kriminalizaciji klevete, aforističari će preći na pantomimu". U međuvremenu ovaj zakon je izglasan u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Mislite li da će on pogoditi i aforističare?
OSMANČEVIĆ: Zakon o kriminalizaciji klevete prije svega pogađa vas novinare, ali kao Damoklov mač upozorenje je i satiričarima da se manje bave svojim poslom. Mislim da će mnogi satiričari svoju bezbjednost sada gledati kroz uopštavanja, da bi izbjegli direktan sukob.
NN: Koji su dometi "Aforističke artiljerije"?
OSMANČEVIĆ: Cilj svake moje knjige, pa i ove, je da pokušam čitaocima skinuti "paučinu sa očiju" i pomognem im da svijet ne gledaju kroz tuđe prizme i naočare, već da sami postavljaju pitanja i traže odgovore.
NN: Književnost i umjetnost generalno su tu da postavljaju pitanja, ali za potrebe ovog intervjua imate li odgovor na pitanje zašto je "zapadni Balkan istočno od raja"?
OSMANČEVIĆ: Živimo u predivnim krajevima, o kojima volim da pišem i u mojim kolumnama. Ne samo mi u Bosni i Hercegovini, mislim na sve nas iz nekadašnje Jugoslavije. Imamo ogromne potencijale, od kojih su naši izuzetno talentovani ljudi svakako najveći potencijal. Ali zarad vlastitih grešaka i nepromišljenosti, kojima je između ostalog kumovala i naša teška istorija, kao i mnogi centri svjetske moći, nije nam dato ni blizu da koristimo kapacitete koje bismo mogli, što uzrokuje sve veći odlazak mladih, talentovanih i obrazovanih ljudi da negdje drugdje potraže svoju sreću.
NN: Kažete da je "aforističar hroničar ljudske gluposti", a i u ovoj knjizi se na neki način kao u "Zlatnim rezervama" bavite temom odlaska mladih s ovih prostora. U šta bismo mogli svrstati tu temu: u ljudsku glupost, u ljudsku ludost ili u nešto treće?
OSMANČEVIĆ: Mislim da je to sada više ludost onih na odgovornim mjestima koji zarad kratkotrajnih vlastitih interesa ne žele da sagledaju opšte stanje i činjenicu da smo usljed sve većeg odlaska mladih praktično dovedeni pred demografski kolaps.
NN: Po aforizmu i još nekim književnim žanrovima bili ste poznati i prije objavljivanja prve knjige 2019. godine. Sada je iza Vas već treća knjiga i mnoštvo priznanja. Koliko se Vaš književni status po objavljivanju knjiga, uslovno rečeno, poboljšao?
OSMANČEVIĆ: Sigurno da svaka objavljena knjiga, kao i nagrade i priznanja, ne samo da daju podstrek, već daju težinu i grade status autora. Naravno, to su i odgovornost i obaveza u daljem radu. Ali, moja najznačajnija nagrada je što sam na jednom od pjesničkih festivala upoznao svoju vjerenicu, buduću suprugu, Maju Đukanović, pjesnikinju iz Čačka, što je moje najveće "statusno" poboljšanje, a koje je i moj vjetar u leđa za dalji rad i stvaralaštvo.
NN: Ko su, po Vašem mišljenju, aforističari vrijedni čitalačke pažnje na prostoru bivše Jugoslavije?
OSMANČEVIĆ: Srbija ima brojno najviše aforističara, ali i najviše vrsnih aforističara (Čotrić, Nestorović, Baljak…). Dosta kvalitetnih autora je i u drugim republikama bivše Jugoslavije, s tim što bih se ja ipak zadržao na našim prostorima i preporučio one koje najviše cijenim, a neki među njima sigurno spadaju u sam evropski vrh, kao što su Miladin Berić, Živko Vujić, Ekrem Macić…
NN: Nakon objavljene druge knjige postali ste član Udruženja književnika Republike Srpske. Po Vašem mišljenju, kakva je "dijagnoza" za ovdašnju književnost, šta nam fali, šta je dobro i kako bismo mogli bolje?
OSMANČEVIĆ: Ukazana mi je velika čast i priznanje, kao i povjerenje prijemom u članstvo Udruženja književnika Republike Srpske. Naravno da ću svojim radom pokušati sve to da opravdam. Što se tiče stanja u našoj književnosti, imamo odličnih pisaca, imena koja će dugo trajati. Ipak, primijetio bih donekle i opterećenost određenim dnevnopolitičkim i kvazipatriotskim temama. Potrebno je veći prostor dati mlađim autorima, koji će u našu književnost donijeti nove i savremenije sadržaje.
NN: Na čemu trenutno radite po pitanju književnosti i da li će i Vaša četvrta knjiga biti aforistička ili nekog drugog žanra?
OSMANČEVIĆ: Volio bih da moja naredna knjiga bude zbirka fantastičnih priča, materijala je tu već podosta. Ali, ko zna, možda prevagne poezija. Još će se tu vagati…