Dinko Osmančević, književnik i kolumnista iz Banjaluke, skoro je objavio svoju treću knjigu aforizama "Aforistička artiljerija" u izdanju beogradske "Alme". Ovaj izdavač objavio je i Osmančevićeve ranije knjige "Veliki prasak" (2019) i "Zlatne rezerve" (2021).
Inače, Osmančević je pisac kratkih formi: aforizama, pjesama, satiričnih priča i pjesama, (naučno)fantastičnih priča. Bavi se i enigmatikom. Aforizme i satiru objavio je u desetinama književnih časopisa i dnevnih listova. Višestruko je nagrađivan na književnim festivalima širom regiona. Takođe, kolumnista je "Nezavisnih novina", a za naš list ovom prilikom govorio je o svojoj najnovijoj knjizi.
NN: Na prvoj stranici zbirke "ratnog" naziva "Aforistička artiljerija" objavljena su dva "ratnička" aforizma: "Nijedan rat nije počeo iz čista mira" i "Slovenski narodi su braća po krvi. Do koljena!"… Znajući da u svijetu trenutno postoji nekoliko ratnih žarišta, između ostalih i onaj između dva slovenska naroda na istoku Evrope, moram da Vas pitam koliko je za aforizam važno da upire prstom u vodeće probleme s jedne, te da se bavi aktuelnim temama, s druge strane?
OSMANČEVIĆ: Svakom ljekaru najbitnije je da postavi tačnu dijagnozu. Tek kad se postavi dijagnoza možemo početi liječenje. Aforističar i satiričar, po mom mišljenju, taj je dijagnostičar devijacija u društvu. Odlično ste primijetili da je "Aforistička artiljerija" "ratna" zbirka, nastala kao bunt zbog sukoba u Ukrajini. To je izraz mog protesta i razočarenja, ali i nemoći da, sem da ukažem na besmisao sukoba dva najveća slovenska naroda, bilo šta više učinim, pritom se ne svrstavajući ni na jednu stranu.
U međuvremenu nam se desio novi sukob na Bliskom istoku, o kome sam i ranije govorio kroz svoje aforizme (Izraelci ponovo cijede Palestince kroz Gazu).
NN: U zbirci ste zapisali i sljedeći aforizam "Kad izglasaju novi zakon o kriminalizaciji klevete, aforističari će preći na pantomimu". U međuvremenu ovaj zakon je izglasan u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Mislite li da će on pogoditi i aforističare?
OSMANČEVIĆ: Zakon o kriminalizaciji klevete prije svega pogađa vas novinare, ali kao Damoklov mač upozorenje je i satiričarima da se manje bave svojim poslom. Mislim da će mnogi satiričari svoju bezbjednost sada gledati kroz uopštavanja, da bi izbjegli direktan sukob.
NN: Koji su dometi "Aforističke artiljerije"?
OSMANČEVIĆ: Cilj svake moje knjige, pa i ove, je da pokušam čitaocima skinuti "paučinu sa očiju" i pomognem im da svijet ne gledaju kroz tuđe prizme i naočare, već da sami postavljaju pitanja i traže odgovore.
NN: Književnost i umjetnost generalno su tu da postavljaju pitanja, ali za potrebe ovog intervjua imate li odgovor na pitanje zašto je "zapadni Balkan istočno od raja"?
OSMANČEVIĆ: Živimo u predivnim krajevima, o kojima volim da pišem i u mojim kolumnama. Ne samo mi u Bosni i Hercegovini, mislim na sve nas iz nekadašnje Jugoslavije. Imamo ogromne potencijale, od kojih su naši izuzetno talentovani ljudi svakako najveći potencijal. Ali zarad vlastitih grešaka i nepromišljenosti, kojima je između ostalog kumovala i naša teška istorija, kao i mnogi centri svjetske moći, nije nam dato ni blizu da koristimo kapacitete koje bismo mogli, što uzrokuje sve veći odlazak mladih, talentovanih i obrazovanih ljudi da negdje drugdje potraže svoju sreću.
NN: Kažete da je "aforističar hroničar ljudske gluposti", a i u ovoj knjizi se na neki način kao u "Zlatnim rezervama" bavite temom odlaska mladih s ovih prostora. U šta bismo mogli svrstati tu temu: u ljudsku glupost, u ljudsku ludost ili u nešto treće?
OSMANČEVIĆ: Mislim da je to sada više ludost onih na odgovornim mjestima koji zarad kratkotrajnih vlastitih interesa ne žele da sagledaju opšte stanje i činjenicu da smo usljed sve većeg odlaska mladih praktično dovedeni pred demografski kolaps.
NN: Po aforizmu i još nekim književnim žanrovima bili ste poznati i prije objavljivanja prve knjige 2019. godine. Sada je iza Vas već treća knjiga i mnoštvo priznanja. Koliko se Vaš književni status po objavljivanju knjiga, uslovno rečeno, poboljšao?
OSMANČEVIĆ: Sigurno da svaka objavljena knjiga, kao i nagrade i priznanja, ne samo da daju podstrek, već daju težinu i grade status autora. Naravno, to su i odgovornost i obaveza u daljem radu. Ali, moja najznačajnija nagrada je što sam na jednom od pjesničkih festivala upoznao svoju vjerenicu, buduću suprugu, Maju Đukanović, pjesnikinju iz Čačka, što je moje najveće "statusno" poboljšanje, a koje je i moj vjetar u leđa za dalji rad i stvaralaštvo.
NN: Ko su, po Vašem mišljenju, aforističari vrijedni čitalačke pažnje na prostoru bivše Jugoslavije?
OSMANČEVIĆ: Srbija ima brojno najviše aforističara, ali i najviše vrsnih aforističara (Čotrić, Nestorović, Baljak…). Dosta kvalitetnih autora je i u drugim republikama bivše Jugoslavije, s tim što bih se ja ipak zadržao na našim prostorima i preporučio one koje najviše cijenim, a neki među njima sigurno spadaju u sam evropski vrh, kao što su Miladin Berić, Živko Vujić, Ekrem Macić…
NN: Nakon objavljene druge knjige postali ste član Udruženja književnika Republike Srpske. Po Vašem mišljenju, kakva je "dijagnoza" za ovdašnju književnost, šta nam fali, šta je dobro i kako bismo mogli bolje?
OSMANČEVIĆ: Ukazana mi je velika čast i priznanje, kao i povjerenje prijemom u članstvo Udruženja književnika Republike Srpske. Naravno da ću svojim radom pokušati sve to da opravdam. Što se tiče stanja u našoj književnosti, imamo odličnih pisaca, imena koja će dugo trajati. Ipak, primijetio bih donekle i opterećenost određenim dnevnopolitičkim i kvazipatriotskim temama. Potrebno je veći prostor dati mlađim autorima, koji će u našu književnost donijeti nove i savremenije sadržaje.
NN: Na čemu trenutno radite po pitanju književnosti i da li će i Vaša četvrta knjiga biti aforistička ili nekog drugog žanra?
OSMANČEVIĆ: Volio bih da moja naredna knjiga bude zbirka fantastičnih priča, materijala je tu već podosta. Ali, ko zna, možda prevagne poezija. Još će se tu vagati…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.