Književnost

Pratite nas na Google news

Johan Volfgang Gete, svestrani književni genije

Johan Volfgang Gete, svestrani književni genije
Foto: N.N. | Johan Volfgang Gete, svestrani književni genije
Bojana Petković

Johan Volfgang Gete, njemački pisac, pjesnik, političar, administrator, naučnik, geolog, botaničar, političar i filozof, rođen je 28. avgusta 1749. godine u Frankfurtu na Majni, a preminuo u Vajmaru 22. marta 1832, te se ove godine navršava 188 godina od smrti jedne od najznačajnijih ličnosti njemačke književnosti i evropskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. i početkom 19. vijeka, ali i pisca koji stoji rame uz rame s najuticajnijima u svijetu ikada.

Za života je imao veliki uticaj na mnoge pisce i mislioce 19. vijeka, a veliki doprinos nauci uključivao je njegov rad u fizici i biologiji. Kao pisac često je citiran, a njegove fraze postale su sastavni dio njemačkog jezika. Djelima je uticao na to da njemačka i evropska književnost neo-klasicizam zamijene romantizmom. Mnoge pjesme koje je napisao komponovali su veliki kompozitori - Franc Šubert, Robert Šuman, Johanes Brams, Hugo Volf i Johan Štraus.

DJETINJSTVO I MLADOST

Gete je rođen u Njemačkoj kao dijete obrazovanog, ali izrazito strogog oca, te  majke koja je bila kćerka tadašnjeg predsjednika Frankfurta. Još kao dječak pisao je priče, a grčki, francuski i latinski naučio je u mladosti. Pohađao je časove plesa, jahanja i mačevanja. Studiranje je započeo u Lajpcigu u periodu od 1765. do 1768. godine, a nastavio u Strazburu od 1770. do 1771. godine. Vrijeme pauze između studija proveo je na kućnom liječenju, kada se u samokritičnom raspoloženju pojačano zainteresovao za religioznu mistiku, alhemiju, astrologiju i okultnu filozofiju. Uporedo s pravom učio je hemiju, anatomiju i fiziku. Pridružio se mišljenju tadašnjih mladih pisaca da njemačka književnost treba određene izmjene. Smatrao je da su mnogi pjesnici previše strogi u pisanju poezije. Želio je više slobode i kreativnosti u književnosti.

SREDNJE GODINE

Godine 1771. radi u Frankfurtu kao advokat, gdje izdaje i književni časopis "Gec od Berlihingena". Razmišlja o odlasku iz rodnog grada 1772. godine, jer osjeća da remeti mir između svog prijatelja Kestnera i njegove vjerenice Šarlote Buf. Ta epizoda, vijest o samoubistvu njegovog poznanika i događaj kada mu je rečeno da izbjegava kuću trgovca Brentana, s čijom je ženom volio da svira, dali su mu građu za prvi roman.

Roman "Jadi mladog Vertera" izdaje 1774. godine i on mu donosi svjetsku slavu, dok je iza sebe imao dramu "Gec od Berlihingena", poznatu, ali ne u tolikoj mjeri. Iste godine se vjeri s Elizabet Šeneman (Lili iz njegovih pesama) i odlazi zauvijek iz Frankfurta. Na poziv Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, otišao je 1775. u Vajmar, gdje je obavljao niz političkih poslova, da bi na koncu postao vojvodin glavni savjetnik, a Vajmar postaje značajno duhovno stjecište Njemačke. U to vrijeme upoznaje i Šarlotu fon Štajn, kojoj posvećuje 1.700 pisama. Od 1786. do 1788. putovao je Italijom, te u to vrijeme završio "Egmonta", pretočio u stihove "Ifigeniju" i započeo "Torkvata Tasa". Učestvovao je u ratu protiv Francuske, što se veoma odrazilo na njegovu ličnost. U narednom periodu sklopio je prijateljstvo s Fridrihom Šilerom, koje je potrajalo do 1805. godine. Iako je imao vjerenicu, oženio se Kristijanom Vulpius 1806, s kojom je dobio sina, a koja je preminula 1816. Od 1794. godine posvetio se isključivo pisanju, kada su nastajala njegova brojna djela, kako na polju književnosti, tako i nauke.

POZNE GODINE I SMRT

Kada je imao 72 godine Gete se zaljubio u sedamnaestogodišnju djevojku Ulriku Levetcov. Imao je plan da je zaprosi, ali je plan propao, budući da je bio unaprijed odbijen. Imao je izražen strah od smrti, ali se nije bojao vlastite, jer je vjerovao da je duša besmrtna. Gete je umro u Vajmaru u 83. godini od srčanog napada. Smrt ga je zadesila samo mjesec dana poslije završetka drugog dijela "Fausta", koji je objavljen poslije njegove smrti. Karijeru je započeo kao klasični pisac, a završio kao romantičar. Niko drugi nije ostavio ovako ogroman uticaj na književnost i umjetnost toga doba. U Frankfurtu se u čast ovog velikog književnika dodjeljuje Geteova nagrada, a Univerzitet u Frankfurtu nosi njegovo ime od 1932. godine.

CITATI

* Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga.

* Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost.

* Srećan je i veliki zaista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokoravati se da bi mogao nešto biti.

* Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. 

* Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh.

* Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba.

* Podijeljena radost je udvostručena radost.

* Vedrom se i svijet čini vedrim.

* Sa znanjem raste i sumnja.

* Prava radost prestaje s uživanjem.

 BIBLIOGRAFIJA

ROMANI

Jadi mladog Vertera 

Godine učenja Vilhelma Majstera

Putovanje Vilhelma Majstera

Izbor prema sličnosti

DRAME

Gec od Berlihingena

Ifigenija na Tauridi

Egmont

Torkvato Taso

Faust, prvi dio 

Faust, drugi dio

PJESME

Prometej 1

Kralj vilenjaka

Rimske elegije

Rajneke Fuks

Godine učenja čarobnjaštva

Herman i Doroteja

NAUČNA DJELA

Metamorfoza biljaka

Teorija boja

Putovanje Italijom

Posmrtna posla

Geteovi razgovori

JADI MLADOG VERTERA

"Jadi mladog Vertera" je Geteovo najznačajnije djelo nastalo 1774. godine. Riječ je o dubokoj ličnoj ispovijesti - fabula je jednostavna, a ljepota pojedinih scena proizlazi iz njihove vješte kompozicije. Glavni lik, mladić Verter, strastveno se zaljubljuje u udatu ženu, a na kraju izvršava samoubistvo. Kada je objavljena, knjiga je imala ogroman uspjeh širom Evrope. Toliko je uticala na mlade ljude, da su period njene popularnosti nazvali "Verterova groznica". Čak su mnogi mladići, koji su bili razočarani u ljubav, kopirali glavnog lika, neki su se čak i ubili. Inače je Gete građu za ovaj roman pronašao iz okolnosti u ličnom životu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije