"Dete je naše, mili Đuro, i ti to dobro znaš!"
Razvedri me u sekundi ušunjavši mi se u misao čuvena rečenica Vesne Trivalić iz jednog od naših najkvalitetnijih domaćih filmova. Spontano je stigla, donijevši radost kao i svaki put kad pomislim na to dvoje sjajnih glumaca i film "Kako je propao rokenrol". E baš nek su mi došli jer najuspješnije otjeraju crne oblake.
A otkud oni u gostima mojim mislima?
Sjedila sam za računarom taj dan, uživajući u popodnevnoj kafi. Društvo mi je pravio internet - guglaj, čitaj i istražuj. I onda mi se na nekoj stranici otvorio tekst na temu: "Ko je na prostoru bivše Jugoslavije pravio najbolje filmove?"
Vidim ja - uveliko se zahuktalo, a i mora kad je zanimljiva tema. Spomenuše u tom nadmudrivanju imena mnogih fantastičnih glumaca iz svih bivših republika, reditelja, dobitnika i nedobitnika "Oscara", učesnika Kanskog festivala itd. I naravno, kako to kod nas obično biva, u nekom trenutku nad tastaturom nadvlada grupa nacionalista punih mržnje. Nakon uvodnih primitivnih uvreda, jedan od njih napisa svom "nevidljivom" protivniku: "Vi imate naj jadniju kinematografiju!"
Neistomišljenik, podboden tom uvredom, brže-bolje odgovori:
"Nije tačno! I ne piše se naj jadniju, već najadniju!"
Ajme meni, majko mila! Lupih se ja po čelu. Nikako da se odlučim da li bih se smijala ili plakala... A možda i oboje... I to istovremeno.
Pa da krenemo iz početka...
Postoji pridjev, potom komparativ pa superlativ.
Pridjevom opisujete kakav je neko ili kakvo je nešto (visok, šaren, glasan, smiješan), komparativ je prvi stepen u poređenju pridjeva (viši, šareniji, glasniji, smješniji), a superlativ je najviši stepen pridjevskog poređenja, odnosno ono što je u svom razvitku dostiglo najviši stepen (najviši, najšareniji, najglasniji, najsmješniji).
Može i ovako:
* pametan, pametniji, najpametniji
* ljut, ljući, najljući
* vješt, vještiji, najvještiji
* glup, gluplji, najgluplji...
Superlativ se gradi dodavanjem prefiksa naj na komparativ. Izražavati se o nekome ili nečemu u superlativu znači govoriti o njemu s najvećim pohvalama i priznanjem. Bitno je napomenuti da se oni pišu sastavljeno, odnosno kao jedna riječ:
* najljepši,
* najupadljiviji,
* najžešći,
* najsmjeliji.
I ne, ne smetaju mu niti se međusobno negiraju dva slova j jedno do drugoga:
* najjači,
* najjednostavniji,
* najjasniji.
Neki pridjevi se ne mogu komparirati te samim tim nemaju ni superlativ. To su svi pridjevi osim opisnih i jednog dijela gradivnih - kako ćete, recimo, komparirati srebrni, limeni ili vuneni? (svaki naš pokušaj da improvizujemo adekvatan superlativ padao je u vodu i izazivao smijeh), ali ovdje spadaju i pozajmljenice, npr: fer, kul itd. i neki pridjevi koji već znače najviši stepen poređenja, npr: minimalan (ova riječ već znači najmanji).
Da dodamo još i ovo: u srpskom jeziku postoji i nekoliko pridjeva kod kojih se komparativ i superlativ ne grade po pravilima za komparaciju pa za njih kažemo da imaju nepravilnu komparaciju. U te pridjeve spadaju:
* dobar, bolji, najbolji,
* zao, gori, najgori,
* veliki, veći, najveći,
* mali, manji, najmanji.
I na kraju (za sve one koji mrze i spadaju u kategoriju najjadnijih):
"Vidi šta ti je poslala moja mama - svinjsku glavu!"
"Meni ili Gromu?"
"Gromu, idiote! Ti jednu već imaš!"
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.