Književnost

Kako lektor kaže: Ne sumnjajte u svoje mogućnosti

Kako lektor kaže: Ne sumnjajte u svoje mogućnosti
Foto: N.N. | Kako lektor kaže: Ne sumnjajte u svoje mogućnosti

Čitam za novine: "Policija sumnja da su njih dvojica od januara 2020. do jula ove godine organizovali šverc droge putem dobro organizovane mreže u više zemalja. Inspektori, takođe, sumnjaju da su organizovali prodaju oružja i municije istim kanalima."

Jesu li ili nisu? Zavisi od konteksta, naravno.

Neki smatraju da je greška da se glagol sumnjati upotrebljava umjesto vjerovati, pretpostavljati. Po njihovom mišljenju, trebalo bi da se kaže: "Vjeruje se da su njih dvojica..."

Međutim, ima tako u tom našem lijepom, bogatom jeziku riječi koje imaju dvojako značenje - nerijetko suprotno, a njihovo tumačenje zavisiće isključivo od konteksta.

Glagol sumnjati pripada tom malom broju riječi u srpskom jeziku koje imaju suprotna značenja i mogu izazvati nejasnoće u iskazu. On može značiti i vjerovati u nešto, tj. pretpostavljati da nešto jeste, i ne vjerovati u nešto, tj. pretpostavljati da nešto nije.

Iz rečenice "Sumnjam da je Petar izazvao sudar" ne vidi se da li Petra smatramo vinovnikom sudara ili ne. Ali, ako kažemo "Sumnjam da je Petar izazvao sudar, on je dobar vozač", jasno je da ga ne smatramo krivcem. Rečenicom "Sumnjam da je Petar izazvao sudar, bio je umoran i pripit" iskazujemo mišljenje da je Petar kriv. Ipak, bolje je upotrijebiti glagol koji neće izazvati nedoumicu, kao npr. (ne) vjerovati, misliti i dr.: "Mislim (ne mislim) da je Petar izazvao sudar"; "Vjerujem (ne vjerujem) da je Petar izazvao sudar".

Ovako je to lijepo objasnila lingvistkinja Rada Stijović.

Tako shvaćeno značenje glagola sumnjati vjerovatno potiče od toga što je rašireno u upotrebi.

Glagol sumnjam često koristimo da iskažemo nevjericu: "Sumnjam da ću se iz ovoga izvući", ali i da na nešto ili nekog bacimo nedokazanu krivicu: "Sumnjam na ovoga."

Evo još jedan primjer dvojakog značenja.

Pridjev dostižan u srpskom jeziku ima značenje onaj koji ima moć da dostigne te onaj koji se može dostići.

Rečenica "Pravda je spora, ali dostižna" sasvim je jasna, pridjev dostižan ima značenje onaj koji ima moć da dostigne. "Nosilac štafete u sedmoj stazi je spor, ali dostižan" zvuči onda pomalo zbunjujuće, jer sad dostižan ima značenje onaj koji se može dostići. Za bolje razumijevanje u drugoj rečenici rastavni veznik "ali" treba zamijeniti: "Nosilac štafete u sedmoj stazi je spor i stoga (zato, samim tim) dostižan."

U suštini, kao što gramatika utiče na semantiku, tako i semantika utiče na gramatiku.

U svakom slučaju, ne sumnjajte u svoje mogućnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije