Književnost

Kratke priče i performansi Vokija Ercega pred publikom

Kratke priče i performansi Vokija Ercega pred publikom
Foto: Nemanja Mićević | Kratke priče i performansi Vokija Ercega pred publikom

BANJALUKA - Kompozicijom Džona Kejdža "4'33", u izvedbi ili neizvedbi violinistkinje Nataše Grujinović, počela je promocija knjige kratkih priča "Jučer, danas sutra" Vojislava Vokija Ercega u utorak uveče u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske (NUB RS).

Sa piscem je o knjizi potom pričala Tanja Stupar Trifunović, a odmah na početku Erceg objašnjava kako je odlučio ovo veče da otvori Kejdžovom kompozicijom, jer odlično komunicira sa njegovim djelom. 

Naime, Kejdž je kompoziciju "4'33" napisao daleke 1952. godine, a u tom zapisu pisalo je samo "Tacet", što znači pauza u sviranju. Da li je Grujinovićeva u tišini pred publikom stajala tačno četiri minuta i 33 sekunde, kako je to bilo na premijernom izvođenju, nismo mjerili. Međutim, ako je vjerovati Ercegu, trebalo je da prođu 74 godine kako bi ova kompozicija bila javno izvedena u Banjaluci.

U Banjaluci, dodaće Erceg, koja se već četrdeset godina trudi da postane grad.

Erceg se i u knjizi, potvrdiće Stupar Trifunovićeva, bavi provincijom i duhom provincije, pa je i sama kompozicija, pretpostavljamo, bila eksperiment za publiku.

Kako je taj eksperiment prošao i da li se publika ponašala u skladu sa provincijskim mentalitetom ili ne, nismo sigurni, ali sigurno je da Erceg nije govorio samo o Banjaluci kao o užem, nego i o Bosni kao o širem zavičaju, s obzirom na to da i u knjizi više puta ponavlja sintagmu "besna Bosna".

"Kao kod svakog od nas, moj osjećaj prema rodnom mjestu je ambivalentan, od ljubavi do mržnje. Pošto živim na određenoj relaciji, sebe trenutno smatram čovjekom bez adrese. Da definitivno ostajem ovdje ili da sam definitivno otišao, odnos prema rodnom mjestu bilo bi mi lakše odrediti, ovako je on pun ambivalentnosti", kazao je tokom promocije  Erceg.

Za razliku od odnosa prema zavičaju, reći će u nastavku, Erceg u odnosu na pisanje ne pravi nikakve kalkulacije.

"Kada se krene putem kalkulacije, teško se vratiti, a znam da su ovdje mnogi krenuli tim putem", ističe Erceg i dodaje da je knjiga posvećena Dragici Mugoši, udovici Kolje Mićevića, koja je dala i naslov djelu.

"Radi se o tome da ja sam nisam imao naslov, pa je Dragica predložila da naslov bude nešto što asocira na nedovršen rukopis, na etide, na vježbe, jer manje-više svaki rukopis je takav, ako znamo da je još Pol Valeri govorio da je pjesma uvijek u stanju nedovršenosti", ispričao je Erceg, koji se na promociji pojavio u majici sa likom Kolje Mićevića, te kao omaž ovom piscu izveo i performans "Happy-ing za nakovanj i čekić", u kojem mu je pomogao njegov sin Kolja Erceg.

Performans su insceniranim prekidom čitanja priče i bacanjem sitniša za knjigu pred noge pisca, na kraju večeri, izveli i studenti reditelja Gorana Damjanca, koji je inače izrežirao cijelu promociju. Studenti iz publike ovim su činom skrenuli pažnju na to koliko se ustalilo mišljenje o književnim večerima kao dosadnim događajima, te knjigama kao besplatnim brošurama, koje ovdašnja publika nije navikla da kupuje.

Knjiga "Jučer, danas, sutra" objavljena je u izdanju "Biblionera".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije