Milica Jakovljević je rođena u Jagodini 22. aprila 1887. godine, a djetinjstvo i mladost je provela u Kragujevcu. Poslije Prvog svjetskog rata se preselila u Beograd, kako bi započela karijeru kao novinarka u "Novostima" kao jedna od rijetkih žena u poslu.
Poslije toga je radila i u "Nedeljnim ilustracijama", sve vrijeme iza pseudonima Mir Jam, koji je zadržala i kada je počela da piše romane koji su stekli izuzetnu popularnost u periodu između dva rata.
U svom stanu u Molerovoj ulici na Slaviji, Milica je pisala o ljubavi, braku i životu građanske klase u Jugoslaviji, intrigirajući javnost svojom povučenom i ekscentričnom personom.
Šetala je beogradskim ulicama "zanosna u ljubičastoj pelerini, dotjerana i njegovana, sa dugim loknama, lijepa i smjerna Mir Jam, patrijarhalna djevojka iz dobre kuće". Uprkos činjenici da je pisala o ljubavi i braku, Mir Jam se nikada nije udavala, a o njenom privatnom životu se mnogo više nagađalo nego što se zaista znalo. Tečno je govorila francuski i ruski, bila je obrazovana, pametna i veoma samostalna.
Kraljica ljubavnih romana, kako su je nazivali, osvojila je čitalačku publiku u Jugoslaviji svojom laganom prozom, jednostavnim i ponekad sladunjavim stilom koji je bio izuzetno slikovit i pružao je odmor i bijeg od svakodnevnih briga i problema. Međutim, nisu svi podržavali rad ove jedinstvene žene, mnogi su je kritikovali i osporavali, uz argumente da njen rad nije mogao da se mjeri sa muškim autorima tog vremena. Često su je upoređivali sa bratom, poznatim piscem Stevanom Jakovljevićem, autorom "Srpske trilogije". Njegova odiseja koja je opisala srpskog vojnika kao pravog pobjednika u Velikom ratu donijela mu je tutulu autora prvog srpskog bestselera.
Milica Jakovljević je autor romana "Ranjeni orao", koji se smatra najljepšom ljubavnom pričom srpske književnosti. Roman je ekranizovan 2009. godine i tako se opet našao u žiži javnosti. Pored toga, romani „To je bilo jedne noći na Jadranu”, „Nepobedivo srce”, „Otmica muškarca”, „Greh njene mame”, „U slovenačkim gorama”, „Samac u braku” i „Mala supruga” decenijama su mamili suze i uzdahe djevojaka, a i ponekog muškarca sa širokom lepezom likova i uzbudljivim razvojem događaja.
Pored romana, Mir Jam je potpisala i zbirke pripovjedaka „Dama u plavom”, „Devojka sa zelenim očima”, „Časna reč muškarca” i „Sve one vole ljubav”, kao i pozorišne komade „Tamo daleko” i „Emancipovana porodica”.
Poslije Drugog svjetskog rata, Milica je bila gurnuta u stranu i osramoćena, navodno jer je odbila da radi za okupacione novine, pa je bezuspješno pokušavala da se zaposli ili da dobije penziju. Izgubila je status novinara, bila je napuštena i osramoćena, a njene knjige zabranjene.
"Neki drugovi ne pišu borbeno, onako kako naša stvarnost zahtijeva. Oni ne pišu komunistički, pišu buržujski sentimentalno i sladunjavo, kao Mir Jam", kritikovao je „revolucionarni pjesnik“ Oskar Davičo na sjednici Saveza književnika Jugoslavije.
Umrla je 22. decembra 1952. godine od zapaljenja pluća, a vijest o njenoj smrti nisu objavile ni jedne novine.
Decenijama su njena djela bila zaboravljena od većine, ukaljana pečatom srama njihove autorke, da bi se vratila na scenu predstavom "Ranjeni orao" 1972. godine u Ateljeu 212. Od tada publika opet može da uživa u njenim djelima i da pronađe predah od svakodnevnog života, čitajući romane i gledajući filmove i serije inspirisane njenim radom.
(NN/Dnevno.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.