BANJALUKA - Nada Golić, spisateljica i pjesnikinja porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koja je već tri decenije nastanjena u Holandiji, trenutno je na proputovanju kroz rodnu zemlju, gdje predstavlja svoja najnovija književna ostvarenja.
Riječ je o romanu "Dnevnik moje majke" i knjizi pjesama "Ogledalo moje duše".
Ove dvije knjige biće predstavljene i u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske (NUB RS) u Banjaluci večeras s početkom u 19 časova, a o knjigama će osim autorke govoriti i Aleksandra Čvorović, recenzentkinja romana, i Ljiljana Mačkić, recenzentkinja pomenute zbirke poezije.
Istim povodom Neda Golić govorila je i za "Nezavisne".
S obzirom na to da piše na srpskom i na holandskom jeziku, za naš list počela je razgovor o tome u kojem jeziku je, u pravom smislu riječi, "svoja na svome".
"Uvijek ću dati prioritet svom maternjem jeziku, no ne smijemo zaboraviti da sam provela svoje najbolje godine u Holandiji. U to vrijeme života, kada je čovjek najjači fizički i mentalno, bila sam u zemlji lala. Kao autor koji piše na holandskom i srpskom jeziku osjećam se svojom na svome kad koristim ove jezike u svom stvaralaštvu. Odabir jezika ovisi o kontekstu, publici i temi kojom se bavim. Kroz svoje pisanje nastojim izraziti svoj identitet i ideje na način koji smatram najprikladnijim za datu situaciju", navela je Golićeva, koja je svoj prvi roman, romansiranu biografiju, objavila 2016. godine na holandskom jeziku pod nazivom "Hoop doet leven".
Nasuprot prvom romanu koji sadrži mnoštvo ispovjednih elemenata, u drugom romanu prevladava posve drugi ton.
"U moj najnoviji roman 'Dnevnik moje majke' nisam ugradila ništa autobiografsko niti roman ima ispovjednih elemenata. U njega sam utkala nešto drugo: sve one ljudske osobine koje me nadahnjuju. Sve vrijednosti koje cijenim kod ljudi sam nastojala utkati u ovaj roman. Istovremeno, nisam zaobišla ni negativne ljudske osobine, od kojih se kao čovjek često ježim, te sam neke od takvih osobina dodijelila pojedinim junacima ovog romana. Ovaj roman nudi širok spektar ljudskih iskustava i moralnih dilema, što čitatelju omogućuje dublje razumijevanje složenosti ljudske prirode", ističe Golićeva.
Zbirku poezije "Ogledalo moje duše", kako i sam naziv govori, autobiografsko i ispovjedno nije moglo zaobići.
"Čitatelju sam otkrila svoju dušu, ali isto tako sam se trudila približiti im njihovu vlastitu. Često se događa da se obraćamo ogledalu, ponekad želeći znati jesmo li lijepi, kao u onoj poznatoj bajci 'Snježana i sedam patuljaka', no mislim da mu se češće obraćamo duhovno. Ogledalo je naš najiskreniji sugovornik. Ne plašim se pisati o ljubavi, moja poezija čuva ljubav i ženstvenost. Pokušavam sačuvati sve vrijednosti u svijetu koji ih je on sam obezvrijedio. Nije slučajno što sam odabrala baš taj naslov za zbirku poezije. Pisala sam o svojoj prvoj ljubavi, svim svojim padovima i onome što me mučilo, ali takođe i o emocijama drugih ljudi. U svoje pjesme utkala sam i priče drugih ljudi koji su me inspirirali", navodi spisateljica i pjesnikinja.
Kako već tri decenije živi i stvara u drugoj kulturi, Golićeva je govorila i o tome koliko uspijeva ispratiti književnu produkciju sa naših prostora te koliko cijene književni rad u Holandiji u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i zemlje okruženja.
"Kao osoba koja već tri decenije živi u drugoj kulturi, uspijevam pratiti književnu produkciju sa prostora Bosne i Hercegovine i zemalja okruženja, ali, naravno, to činim sa nešto manjom učestalošću u poređenju sa književnom scenom u zemlji u kojoj živim. Kada je riječ o cijenjenju književnog rada, primjećujem da postoji razlika između Holandije i Bosne i Hercegovine, kao i zemalja okruženja", priča Golićeva.
Ona precizira da u ovoj evropskoj zemlji književnost često cijene kao važan dio kulturnog identiteta i društva uopšte, te izdavači pružaju više šansi novim "mladim" piscima koji nisu još afirmisani.
"To se pokazalo i u mom slučaju sa prvim romanom, mojom autobiografijom 'Hoop doet leven', prevedenom kao 'Živjeti u nadi'. Pružili su mi prostor da se dokažem i brzo sam postala poznata. Nasuprot tome, u Bosni i Hercegovini proces uspona u književnom svijetu može biti izazovan, a ponekad imam osjećaj da uspijevaju oni koji imaju podršku nekoga. Nadam se da ću Bosni još više uspjeti približiti Holandiju, a Holandiji Bosnu. U zadnje vrijeme sam počela da prevodim ne samo svoja djela, nego i djela drugih bosanskih autora. Radi se o poeziji koju sam prevela sa srpskog na holandski, a za djecu sam prevela jednu slikovnicu. Takođe, voljela bih prevesti djela velikih holandskih književnika, od kojih mnogi pišu fantastične trilere i životne priče", zaključuje Golićeva za "Nezavisne".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.