Književnost

Nenad Malešević za "Nezavisne": Amerikanci svakidašnju jadikovku ne ljube

Nenad Malešević za "Nezavisne": Amerikanci svakidašnju jadikovku ne ljube
Foto: Ustupljena fotografija | Nenad Malešević za "Nezavisne": Amerikanci svakidašnju jadikovku ne ljube

Nenad Malešević umjetnik je koji će večeras, sa početkom u 19 časova, u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS), banjalučkoj publici predstaviti knjigu "Amerika".

Riječ je o specifičnoj umjentičkoj knjizi, koja je je nastala kroz autorovo lično iskustvo tokom boravka u Americi, a koji je tamo boravio u okviru rada na umjetničkim doktorskim studijima na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Knjiga predstavlja posebno izdanje Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske priređeno u manjem tiražu od 200 knjiga.

"Svaka knjiga je jedinstvena, posebno numerisana, na čijim koricama se nalazi unikatan autorski otisak - grafika izrađena u visokoj štampi (linorez), što svakom primjerku knjige daje dodatnu vrijednost i autentičnost. Rukopis se gradi oko Fukoovih, Agambenovih, Šmitovih, Delezovih i Gatarijevih i drugih diskursa poznatih fiolozofa, dijelom kao naučni govor i praktikum opštih mjesta, a dijelom kao poetsko pismo, bliže solilokvijumu i ispovijesti nego naučnoj raspravi", javlejno je iz MSU RS, dok je i sam Malešević o knjizi govorio u intervjuu za "Nezavisne".

NN: Kako je došlo do ove saradnje sa MSU RS?

MALEŠEVIĆ: Do izdavanja knjige, blagodarim za moje dvije samostalne i više grupnih izložbi u organizaciji Muzeja. Knjiga Amerika je nova epizoda u bavljenju istim, tj. zajedničkim poslom. Drago mi je da Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske bude potpisan u ogledu s Amerikom.

NN: U pitanju je specifična umjetnička knjiga koja je nastala kao rezultat Vašeg ličnog iskustva tokom boravka u Americi. Koji su to najjači utisci koje nosite s putovanja, a poslužili su za stvaranje ove knjige?

MALEŠEVIĆ: Putovanje u Njujork je samo jedan od aspekata bavljenja temom Amerika. Najjači utisak sa putovanja, ako taj utisak svedemo na mjeru nečeg što me je iznenadilo - tiče se čula ukusa i mirisa.

NN: Na koji način ste spojili fotografiju, slikarstvo i umjetnost riječi u ovom rukopisu?

MALEŠEVIĆ: Radovi (tekstualni i slikovni) koji se odnose na Ameriku su otvori na opni nekog mnoštvenog i teško izrecivog straha. Provesti vrijeme u Americi može se bilo na dokovima Njujorka, ili na bilo kojem drugom mjestu, jer Amerika nije ime jednog te istog mjesta, već ime opskurnih mijena djelokruga prava. Biti u Americi znači biti između norme i odluke. Tu je (u nespokoju) zalog jednakosti među Amerikancima. Amerika je iskustvo satkano od bojazni različitog intenziteta, dok su radovi na temu Amerike ono što ostaje od bujice kobnih misli.

NN: U uvodnom dijelu kažete da je Vaša knjiga bliže solilokvijumu i ispovijesti nego naučnoj raspravi. Kako ste uspjeli svoja iskustva da predočite na taj način?

MALEŠEVIĆ: Prihvatajući se citata i parafraza, i slikovitih izraza, tj. figurativnog govora: svega kao linija multižanrovske proze i u prilog kritici naučnog fetišizma. A ako sam nešto tačno rekao (o Americi) - to nije bilo eksplanativnim metajezikom koliko pojedinim sintagmama.

NN: Šta je u tom trenutku za Vas kao umjetnika značio odlazak u Ameriku?

MALEŠEVIĆ: Bila je to provjera nekih pretpostavki o Amerikancima. Kao da sam naštimao kameru za snimanje jednog grupnog portreta, a onda i sam stao u sliku, sa svima.

NN: Koja iskustva ste stekli povezujući se sa umjetnicima koje ste tamo sretali, ali i kako je na Vas uticao cijeli kulturološki kontekst u kojem ste se našli?

MALEŠEVIĆ: Amerikanci svakidašnju jadikovku ne ljube.

NN: Šta je Amerika Vama (što nije bila Kafki)?

MALEŠEVIĆ: U romanu "Nestala osoba" (koji je preveden i pod naslovom "Amerika"), Kip slobode ne drži luču nego mač. Tu, a i drugdje, Kafka izražava bojazan (jeste ekspresivan), no subjektivne utiske izlaže pronicljivim i reskim opisima, bez larme, zajedljivo, a sladostrasno. Kod Kafke zbivanja ulubljuju misli; odasvud, von überall, to je takoreći Kafkin prilog. Ukratko, drago mi je to - kad se žudnja (kod Kafkinih protagonista) oblikuje gustinom događaja, kao teretom, da bi, stiša li se žamor ponegdje, i najmanji predah, a kamoli slatki san, bio veličanstvena blagodet. Konačno, umoran sam od Amerike, a Kafka, da li je bio, ne znam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije