TREBINJE - U bioskopskoj sali Kulturnog centra u Trebinju, na kojoj se okupilo više ljubitelja pisane riječi nego li na “Dučićevim večerima poezije”, predstavljena je treća, završna knjiga u antiratnoj trilogiji novinara i publicist Ratomira Mijanovića, koju je autor nazvao po čuvenom zagrebačkom prijeratnom bendu “Azra, brate, Azra“.
U pitanju je dvadeset priča, anegdota i crtica iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i poslijeratnog perioda, čime je Mijanović zaokružuje ranije započeti ciklus, najprije "Pričama iz ratomira" 2018. godine, a dvije godine kasnije nastavljen knjigom "Lađa za spas – Priče iz ratomira 2".
"Priče Ratomira Mijanovića su literarno uobličeni istiniti događaji i zato je svaka riječ i u knjizi, ali i na promociji bila natopljena tolikim emocijama da je dobar dio publike u sali plakao, jer su svi bili direktni učesnici ovih događaja, ili u rovovima, ili u pozadini, kako je rekao Ratomir Ćuk, otac hercegovačkog prerano preminulog pjesnika Sergeja Ćuka.
Njegovi junaci su, kako je rečeno, ljudi koje je na frontu čuvala ikona i ljubav prema otadžbini – Hercegovini, a sam autor navodi da su njegove knjige nastale "za sjećanje, za nezaborav, za ponos, da se ratovi nikad ne ponove i da se sjetimo onih koji su bili najhrabriji kada je to najviše trebalo".
"Mnogi ti mladi ljudi, nažalost, nisu više živi, iako su živi izašli iz rata. Moja obaveza je bila da se u ovoj trećoj knjizi osvrnem na sve njih, odnosno, na one koje sam poznavao i čije su me priče dirnule, koje su ostavile trajan pečat na moj lični doživljaj, ali i na cijelu istočnu Hercegovinu", istakao je Mijanović.
Govoreći o knjizi, ali i vremenu o kome Mijanović govori, istoričar Predrag Lozo kaže da je i sam, osim što je bio svjedokom mnogih događaja pomenutih u knjizi, poznavao i mnoge Mijanovićeve junake, a, kako ističe, prave istorije i nema bez pokušaja razumijevanja života pojedinca u okviru istorijskih prcesa.
"Ovo Ratovo trkonjižje je jedna emotivna istorija jednog pokoljenja, a samu emociju moramo poznavati jer ona donosi duh jednog vremena", istakao je Lozo, koji je bio i jedan od recenzenata knjige.
O vremenu kada su se upoznali Ratomir Mijanovi i pokojni Sergej Ćuk govorio je otac pokojnog pjesnika kojemu je takođe ime Ratomir, a koji je, budući da je i sam profesor književnosti, podsjetio da je, od djetinjstva slabašni njegov sin, stvarao i u ratu, kao i mnogi hercegovački borci, kao uostalom i Mijanović koji je još tada u glavi slagao pojedine fragmente za neizbrisiva sjećanja.
Evocirajući uspomene iz ratnog vremena kada su još bili u školskim klupama, na promociji su govorili i predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak i nešto mlađi Banjalučanin Dragan Pešić, a vjerovatno najemotivinije obraćanje imala je Milena Šupić, rođena Kilibarda, koja je u ratnom vihoru izgubila brata i kojim je posvećena jedna od Mijanovićevih dvadeset priča.