Pisana riječ često je kroz istoriju bila cenzurisana. Knjige su zabranjivane, a pod takvom oznakom kupovane su "ispod žita". I, čini se, što su više kićene epitetom "kontroverzne", to su publici bile zanimljivije.
Tako su književni kritičari nedavno objavili popis knjiga koje su zabranjivane čitaocima, a dešavalo se da čak i kompletni opusi pisaca budu upitni. Politika i crkva zalazile su duboko u pisanje, mada ni pisci nisu ostajali dužni.
Vilijam Barouz - "Goli ručak"
Ovaj kontroverzni književnik vodio je buran život - bio je homoseksualac ovisan o morfijumu, preprodavao je heroin, a uprkos seksualnoj orijentaciji, čak se i oženio, i to u Hrvatskoj, Jevrejkom koju je spasio od progona za vrijeme Drugog svjetskog rata. Stoga nije ni čudno da je njegov bestseler "Goli ručak" bio zabranjen 1965. godine u Bostonu. Optužbe su se odnosile na izbor tematike i jezik kojim se Barouz koristi, a zabranu je poništio američki vrhovni sud već sljedeće godine.
Vladimir Nabokov - "Lolita"
Najpoznatiji roman ovog Rusa u prvih nekoliko godina od kada je napisan nije imao sreće. Prvo nije mogao naći izdavača u SAD, zatim, kada je konačno objavljen u Francuskoj, bio je zabranjen četiri godine zbog optužbi za opscenost, a u Velikoj Britaniji bio je na glasu kao čista neobuzdana pornografija i takođe zabranjen do 1959. godine. Kada je konačno objavljen u SAD, prodan je u 100.000 primjeraka u prve dvije sedmice.
Den Braun - "Da Vinčijev kod"
Zbog ovog romana svojevremeno se podigla velika prašina. Kada je objavljen 2003. godine, Katolička crkva podigla se na noge zbog novih činjenica i strogo čuvanih crkvenih tajni, kao i kontroverznih pretpostavki i mišljenja koje je autor utkao u ovaj bestseler. Ipak, nije samo Crkva ta koja je pokušala zabraniti roman, njegova prodaja, zbog tematike koja sramoti hrišćanstvo, nije bila dopuštena u Libanu, Jordanu, Egiptu, Iranu, Pakistanu i nekim indijskim državama. Bez obzira na to, "Da Vinčijev kod" postao je globalno uspješan sa više od 60 miliona prodanih kopija, prevedenih na 44 svjetska jezika i tako, ironično, postao druga najprodavanija knjiga na svijetu, nakon Biblije.
Aleksandr Solženjicin - "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča"
Nakon što je nekoliko godina i sam proveo u Kazahstanu, Solženjicin je počeo pisati svoj poznati roman. Temeljio ga je na sopstvenom logorskom iskustvu i u njega uključio vrlo realistične opise, što se nije svidjelo nekim vladajućim strukturama. U početku zabranjen, "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča" dobio je dozvolu za objavljivanje nakon intervencije predsjednika Hruščova, koji ga je odobrio, uprkos protivljenju nekih saradnika 1962. godine.
Federiko Garsija Lorka, cjelokupni opus radova
Ovaj španski pjesnik postao je žrtva političkih zbivanja. Nakon što se našao usred Španskog građanskog rata, ubijen je u Granadi 1936. godine. Ali, kao da to nije bilo dovoljno, nakon njegove smrti, Frankova vlast naredila je uništavanje svih njegovih djela, te je zabranila spominjanje njegovog imena zbog optužbi da je Lorka bio dio rušilačkog pokreta. Uspomena na njega bila je potisnuta sve do Frankove smrti 1975. godine.
Boris Pasternak - "Doktor Živago"
Ruski pisac takođe se nije sviđao režimu svoje matične države. Njegov je "Doktor Živago" bio na zlu glasu u SSSR, iako ga gotovo niko nikada nije ni pročitao, a u isto vrijeme proslavio je svoga autora na američkom tlu, gdje je čak 26 sedmica proveo na vrhu liste najprodavanijih knjiga "The New York Timesa". Kako bi uopšte bio objavljen, morao je biti prokrijumčaren u Italiju, gdje je i prvi put objavljen. Sovjetske vlasti zahtijevale su i izbacivanje Pasternaka iz SSSR, zbog njegove kritike boljševizma. To se ipak nije dogodilo, a "Živago" je konačno ondje i dopušten u sumrak režima 1988. godine.
Džordž Orvel - "Životinjska farma"
Alegorijska Orvelova novela, koja je zapravo satira na temu Staljina i njegovog totalističkog komunizma bila je, naravno, zabranjena u Sovjetskom Savezu zbog svoje antikomunističke tematike. Ali, bila je zabranjena i u SAD zbog uvoda koji su Amerikanci shvatili kao komunistički, a odnosio se na kritiku stanja u Velikoj Britaniji. Magazin "Time" 2005. godine stavio je djelo na popis 100 najboljih romana.
Dž.K. Rouling - "Hari Poter"
Iako najpoznatiji mali čarobnjak nikada nije bio službeno zabranjen, velika se prašina podigla u vrijeme kada je izašao na književno tržište. Naime, mnoge religijske grupe digle su glas i tražile da knjige budu zabranjene djeci zbog upotrebe magije i promovisanja vještičarenja. Serijal je, ipak, postao svjetski popularan i doživio je jednako uspješne filmske adaptacije.