Ruski književni velikan Fjodor Mihajlovič Dostojevski izuzetno je cijenio Servantesov roman "Don Kihot", smatrajući ga jednim od najznačajnijih djela koje je čovječanstvo stvorilo.
O ovom romanu pisao je sa posebnim poštovanjem, a njegovog glavnog junaka doživljavao je kao jednu od najplemenitijih i najtragičnijih figura svjetske književnosti.
Zašto je Don Kihot bio toliko važan Dostojevskom?
U svom "Dnevniku pisca" Dostojevski je "Don Kihota" opisivao kao knjigu ogromne vrijednosti za čovječanstvo, ističući da ona govori o ljepoti, idealima, vjeri i sudaru čovjekovih najuzvišenijih težnji sa surovom stvarnošću.
Posebno ga je fascinirao paradoks Servantesovog junaka - Don Kihot drugima djeluje smiješno i naivno upravo zato što bezrezervno vjeruje u ideale koje je svijet oko njega odavno napustio.
Šta je vidio u Servantesovom junaku?
Za Dostojevskog, Don Kihot nije bio samo čovjek koji se bori protiv vjetrenjača, već simbol dobrote, požrtvovanosti i spremnosti da se živi za nešto veće od sebe.
U romanu je prepoznavao istovremeno komediju i duboku tragediju: čovjek može biti ismijan zbog svojih ideala, ali upravo njegova sposobnost da u njih vjeruje može ga učiniti moralno većim od onih koji mu se smiju.
Dostojevski je čak zapisao da bi, kada bi čovječanstvo došlo do svog kraja i bilo upitano šta je razumjelo o životu, moglo pokazati na "Don Kihota" kao na jedno od svojih najvećih svjedočanstava - knjigu koja, iza humora i ludosti svog junaka, postavlja pitanje koliko vrijedi čovjek koji je spreman da ostane vjeran dobru čak i kada ga cijeli svijet smatra budalom.