Dama rumunsko-nigerijskog porijekla i komplikovanog građanskog imena (Joy Olasunmibo Ogunmakin) teški problem drugog albuma s kojim se svi muzičari susreću nakon odličnog debija rješava obnavljajući gradivo s uspješnog prvenca, tu i tamo dodajući poneku šaru.
Snimljen je u brzopoteznih pet dana, gotovo uživo, u nadaleko čuvenom studiju "Compas" na Bahamima. Munjevito hitra produkcija i ovaj put ostavlja utisak osmišljenog, navježbanog i blago ušminkanog jam-sessiona, što pjesmama daje nijanse intimnosti i neposrednosti.
Da je ovo, ako ne pretjerano inovativno, a ono barem prijatno slušalačko iskustvo jasno je od početka: album otvara "I am not Afraid", izrasla na zaraznoj reggae sinkopi. U njen kalup se fino uzglobila i bliska joj "Slow, Slow" (Run, Run), bogatija za podršku muških vokala i potencijal za sinhrono pljeskanje dlanovima.
"Love and Hate" predstavlja povratak u "Down on My Knees" vode. Riječ je o elegičnom biseru na temu raskida, diskretno ukrašenom zvukom mandoline. Negdje na sredini se ugnijezdila i najslabija karika u ovoj goleadi, bljedunjava "Get Out of My Way". Pored nje u grupu manje-više izlišnih bi se dale podvesti rutinske reggae numere "Lonely" i "What is It About?"
"Better Days", moćna klavirska balada s kamerno tretiranim gudačima, koja u sebi spaja snagu vulkanske erupcije i ogoljenu krhkost svojstvenu ovoj pjevačici, predstavlja najbolji trenutak na "Gravity at Last".
U bluesiranoj "Change", u kojoj, osim glasa, za koji nekako uvijek manjka pohvalnih epiteta, caruju i gitare, tvoreći upečatljivu plesnu numeru koja prikazuje "Ayo" i u nešto drčnijem izdanju. "Piece of Joy" predstavlja sjetnu soul kontemplaciju o gubitku ljubavi (a samim tim i samopoštovanja), kontemplaciju izvedenu po pelceru Carol King ili Roberte Flack, recimo.
Pjesma "Sometimes" je minjon iz odjeljka akustičarskog folka minulih era, i tu je da makar malo razvedri ovaj krajolik nenametljive ljepote i pulsirajuće tuge uoči završnih "Mother" i "Thank You".
"Ayo" je sa "Gravity at Last" potvrdila svoju nadmoć na polju suptilne mješavine jazziranog popa, soula starog kova, laganog bluesa i reggae ritmova, potpuno lišenog postmoderne glazure, ponovo isporučivši umalo pa bezgrešan niz bisera.