Aleksandra Todorović, vokalna umjetnica angažovana u domenu opere, nedavno je objavila svoj debitantski pop singl "Tmina", a riječ je o pjesmi za koju je sama uradila muziku i aranžman, dok tekst potpisuje Saša Todorović.
Banjalučka autorka sa berlinskom adresom je na ovaj način ušla u svijet autorskog stvaralaštva, a za prvi singl na tom putu miks i mastering je odradio Pavle Bogdanović, dok je za klavirsku pratnju bio zadužen Marin Limić.
Više o autorskom radu, umjetničkoj sceni u Berlinu i budućim projektima Todorovićeva je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Kako je "Tmina" nastala i kako ste se odlučili da svoj rad u svijetu muzike proširite na autorski segment?
TODOROVIĆ: Pjesma je nastala sasvim spontano prije neke četiri godine i u početku nije bilo u planu da se objavi. Međutim, prijatelji koji su je čuli su reagovali jako emotivno na prvo slušanje pa smo je ipak odlučili objaviti. "Tmina" je pjesma koja mi je dokazala da sam sposobna i talentovana osim za pjevanje i za komponovanje i produkciju. Moj suprug Saša je u jednom trenutku sasvim spontano, prvi put u životu, napisao tekst. Nakon što sam ga pročitala, tekst me je jako dirnuo i naveo da probam da iskomponujem melodiju, a kasnije je pjesma od mene zahtijevala da je i isproduciram. Moram napomenuti da me je Saša godinama pokušavao potaknuti i uvjeriti da imam talenat i za komponovanje, ali do tog trenutka nisam vjerovala u to. Uz predivno sviranje na klaviru Marina Limića i odličan miksing i mastering Pavla Bogdanovića, pjesma je dobila svoj konačni zvuk. Ova pjesma je na neki svoj način omogućila da svoj rad proširim i na ovaj segment gdje se na muzičkoj sceni pojavljujem i kao kantautorica i producentica.
NN: Uskoro nas očekuje i video-spot. Možete li nam otkriti šta pripremate?
TODOROVIĆ: Kako je i pjesma spontano nastala, tako smo spontano odlučili da video-spot objavimo naknadno. Spot je u procesu montiranja i ubrzo bi trebalo da ugleda svjetlo dana. Cijela ideja spota jeste da vizuelno prikaže prazninu i tamu u duši, ali i nadu za neke bolje i ljepše dane. Tako smo izabrali lokacije vrlo pomno, te su scene praznine i tame snimane u jednoj kući u kojoj niko ne živi preko 30 godina. Zahvaljujući divnim ljudima, čika Amiru i teta Sajmi, koji su nam ustupili kuću za snimanje nastali su izuzetno emotivni kadrovi. Za scene nade smo izabrali predivnu tvrđavu u Srebreniku, za koju smo tada shvatili da iznenađujuće mali broj BiH građana zna da i postoji, te smo na ovaj način, osim predivnih kadrova koje smo dijelom snimali i dronom, napravili malu promociju ove divne građevine. Spot snima i montira svestrani Danijel Manja.
NN: Koliko se ovakva vrsta stvaralaštva razlikuje od klasičnog operskog pjevanja? Šta Vam pruža što do sada niste mogli da ostvarite?
TODOROVIĆ: Sloboda je najveća razlika između operskog i modernog pjevanja. Ja sam odrasla uz pop muziku i u svijet muzike kročila upravo sa ovim stilom. Pop, ali i neki drugi moderni stilovi, oni su koje ja najbolje osjetim i zbog čega sam se na kraju i vratila u taj svijet. Nedostajala mi je sloboda kreativnog izražaja, stiskala su me mnogobrojna pravila što je vrijeme više odmicalo. Moderno pjevanje mi je ponovo ovo vratilo, dozvolilo širi spektar načina pjevanja i slobodu od perfekcije tona. I jedan i drugi stil pjevanja mi bez obzira na sve i dalje donose zadovoljstvo, i zbog toga nisam željela da jedan stil žrtvujem radi drugog.
NN: Pored pjevanja i komponovanja, radite i kao vokalni trener. Koje su sve vještine potrebne da se znanje prenese na nekog drugog?
TODOROVIĆ: Posao vokalnog trenera je izuzetno zahtjevan i odgovoran. Kada sam upoznala svoj glas i stekla kontrolu nad njim, osjetila sam da sam spremna da svoje znanje prenosim na druge. Osim ovih vještina koje su, po mom mišljenju, jedne od najbitnijih za podučavanje, svakako se ne smije umanjiti značaj poznavanja anatomije tijela i kako bilo koji pokret mišića u tijelu utiče na ton. Kroz svoj diplomski rad sam već bila zaronila i u psihologiju pjevača, te kako ona utiče na pjevanje, što je dovelo do toga da imam vrlo empatičan pristup prema svojim klijentima. Još jedna bitna vještina jeste znati slušanjem prepoznati uzrok određenog zvuka, te zahvaljujući tome i pravilno korigovati, bez lutanja. Ova vještina se razvija kroz dugogodišnje slušanje i analiziranje sopstvenog pjevanja, ali i pjevanja dobrih i loših pjevača. Vrlo je bitno redovno pratiti naučna istraživanja vezana za glas i pjevanje, te ići na dodatne edukacije.
NN: Koliko je život umjetnika u Njemačkoj drugačiji od života umjetnika u BiH? Kakva je pozicija umjetnika i umjetnosti na Zapadu?
TODOROVIĆ: Ono što prvo želim da istaknem je da je Berlin poseban grad, sa posebnom vrlo kreativnom energijom prepunom kreativnih ljudi i umjetnika, te bogat velikim brojem različitih kultura i kulturnih sadržaja, te je takav postao dio mog identiteta. To je uticalo i na moje stvaralaštvo, te mi dalo krila i vjetar u leđa da budem još kreativnija. Kakav je život umjetnika je individualna stvar, svako se bori na svoj način i gradi ovaj segment svog života. Velika je i značajna podrška države i sistema, kao što je to slučaj u Njemačkoj, koja omogućava bitne olakšice za samostalne umjetnike, ali i shvata značaj razvoja kulture te izdvaja značajna finansijska sredstva za razne projekte i kulturne sadržaje. Ne bih se usudila govoriti o životu umjetnika u BiH s obzirom na to da nemam to iskustvo kao profesionalni umjetnik.
NN: Šta je Banjaluci potrebno da bi se moglo govoriti o operi kao ozbiljnoj grani?
TODOROVIĆ: Mnogo toga je potrebno, ali najvažnija je finansijska podrška grada, države, te sponzorstva. Sve operske kuće u svijetu najmanje zarađuju od prodanih ulaznica i preživljavaju isključivo zahvaljujući darežljivim sponzorima, te prije svega finansijskoj podršci grada i države. Opera, ali u druge grane umjetnosti, u drugim sistemima su prepoznate kao izuzetno bitne za razvoj i očuvanje kulture.
NN: Pored operskog pjevanja školovali ste se i za sviranje viole. Šta je prevagnulo da Vaše sredstvo izražavanja ipak bude glas?
TODOROVIĆ: Pred kraj svog srednjoškolskog obrazovanja sam se pripremala za upis na akademiju na odsjek za violu, ali sam u jednom trenutku probala da zamislim svoju budućnost i tada sam se vidjela isključivo na bini kao pjevačica. Poslušala sam svoj osjećaj i donijela odluku da će pjevanje biti moja glavna okupacija u životu. I nisam pogriješila.
NN: Da li Vam je u planu da nastavite da stvarate autorske pjesme, šta možemo očekivati u budućnosti?
TODOROVIĆ: Kroz protekle dvije godine sam napisala šest pjesama koje su tematski povezane, te će izaći kao EP. Ovog puta sam autorica ne samo muzike, već i tekstova koji su na engleskom jeziku. Nisam se ograničavala žanrovima, te su pjesme na neki način same birale kako će da zvuče. One su miks pop, rok, kantri, bluza i gospela. Već uveliko radim na prvoj od njih šest i nadam se da će ona izaći do kraja godine, ali ne volim puno da obećavam kada su u pitanju datumi objava, to je kreativni rad i često je teško procijeniti trenutak kada će pjesma biti gotova.