Sarajevski pjevač, bas-gitarista, kompozitor i aranžer Almas Smajlović na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) večeras, od 20 časova, održaće akustični koncert na kojem će publici predstaviti pjesme s albuma "Krug" i neke starije pjesme u novim aranžmanima.
Smajlović je od 1993. godine bio dio benda "Erogene zone", da bi se 2017. uputio u solističke vode, a sarajevska publika je pokazala veliku zainteresovanost za najavljeni koncert.
"Iskreno, priželjkivali smo dobru reakciju publike, ali ovakav brz odziv nas je i iznenadio i oduševio. Sarajevo uvijek ima poseban odnos prema muzici, pogotovo kada osjeti iskrenost i emociju u onome što se radi. Sarajevski ratni teatar je intiman prostor i mislim da su ljudi prepoznali da će ovo biti jedan poseban koncert", rekao je Smajlović na početku razgovora za "Nezavisne", u kojem govori i o koncertu, stvaralaštvu te domaćoj muzičkoj sceni.
NN: Kakav nastup očekuje publiku, kakav repertoar pripremate za koncert?
SMAJLOVIĆ: Publiku očekuje jedno intimno muzičko putovanje kroz pjesme sa albuma "Krug", ali i neke starije stvari u novim aranžmanima. Posebno smo pažljivo pripremili set-listu kako bismo zadržali emotivni tok koncerta, od tihih i introspektivnih trenutaka do snažnih, energičnih dijelova. Biće i nekoliko iznenađenja - ne bih sad otkrivao sve, ali mogu reći da ćemo imati i neke goste koji će svojim glasom i interpretacijom dodatno obogatiti atmosferu.
NN: Koliko se akustične verzije koncerata razlikuju od koncerata na velikim binama? Koje su njihove posebnosti i da li Vama je jedna vrsta nastupa draža od druge?
SMAJLOVIĆ: Akustični koncerti imaju posebnu čar, jer omogućavaju veću bliskost s publikom i donose neku siroviju emociju. Kad se stvari ogole do same suštine, onako kako pjesme i nastaju, barem kod mene - glas, gitara - sve postaje intimnije, iskrenije. U velikim koncertnim dvoranama ili na festivalima dolazi do izražaja ona druga energija, adrenalinska, kad zvuk nosi masu i imaš taj moćan zid zvuka iza sebe. Oba tipa nastupa imaju svoju ljepotu, ali ovakvi koncerti u manjim prostorima često pružaju poseban osjećaj povezanosti s publikom. S obzirom na to da imam sreću da sviram sa vrhunskom ekipom muzičara, usudit ću se reći možda i najboljom koju imamo ovdje kod nas, siguran sam da će svi koji budu tu uživati.
NN: Krajem prošle godine objavili ste live spot za pjesmu "Kad se boriš sam", koju ste u Bosanskom kulturnom centru (BKC) izveli sa Nerminom Puškarom, a koju ste prethodno otpjevali sa Mladenom Vojičićem Tifom. Na koji način različiti saradnici boje i mijenjaju pjesmu?
SMAJLOVIĆ: Svaki izvođač donosi svoj pečat, energiju i emociju, i to je ljepota muzike - ona se neprestano transformiše. Tifa je vokalna i emotivna sila, čovjek koji je otpjevao najljepše pjesme na ovim prostorima, a ja sam imao tu čast i zadovoljstvo da skupa snimimo tu pjesmu. Uvijek sam volio njegov način interpretacije, koji za mene nosi najljepšu emociju, dok je Nermin isto jedan od najboljih vokala novije generacija koji je unio svoju prepoznatljivu muzikalnost i senzibilitet, što je pjesmi dalo drugačiju dimenziju. Meni je jako važno da pjesme dišu i žive s ljudima koji ih izvode, a svaki novi izvođač im daje neku novu boju, neko svoje svjetlo.
NN: Scena je živ organizam koji se stalno mijenja. Koliko prostora je na našoj sceni ostalo za pop-rok žanr i kako dolazite do publike pored svih novih žanrova koji su preplavili tržište?
SMAJLOVIĆ: Nije lako, ali vjerujem da iskrena muzika uvijek nađe svoj put. Pop-rok scena kod nas nije u prvom planu kao nekad, ali ima publiku koja je vjerna i koja traži nešto dublje od prolaznih trendova. Ključ je u kontinuitetu, kvalitetnim nastupima i direktnoj komunikaciji s publikom - koncerti su i dalje najjače sredstvo povezivanja. Društvene mreže i digitalne platforme su pomogle da se lakše dođe do ljudi, ali na kraju dana, živa svirka je ono što ostavlja najjači utisak.
NN: U jednom intervjuu ste rekli da mi nemamo scenu u pravom smislu te riječi, već samo pojedince koji rade odlične stvari. Koliko je teško biti taj pojedinac u ovim okolnostima i šta Vas konkretno podstiče da radite i stvarate?
SMAJLOVIĆ: Biti pojedinac na ovoj sceni znači da si prepušten sam sebi - nema industrije, nema podrške sistema, sve zavisi od tebe i tvoje upornosti. Ali upravo ta sloboda daje i mogućnost da radiš ono što zaista želiš, bez kompromisa. Mene pokreće strast prema muzici, osjećaj da nešto što stvorim može dotaknuti nekoga, prenijeti emociju, ostaviti trag. Kada vidiš reakcije ljudi na koncertima, znaš da to što radiš ima smisla.
NN: Vaše ime uvijek vežemo za bend "Erogene zone", u kojem ste proveli više od 20 godina. U kojoj mjeri se solistički rad razlikuje od bendovskog i da li se na kraju dana svodi na isto, jer je stvaranje muzike krajnji cilj?
SMAJLOVIĆ: Bend i solo karijera su dva potpuno različita svijeta. U bendu dijeliš odgovornost, odluke se donose manje-više kolektivno, dok kao solo izvođač sve nosiš na svojim leđima - i kreativno i organizaciono. Ali na kraju, muzika je ta koja povezuje sve - bilo da si u bendu ili solo, cilj je isti: izraziti emociju, ispričati priču i podijeliti je s publikom.
NN: Na čemu trenutno najviše radite, šta možemo da očekujemo u predstojećem periodu kada je riječ o Vašem radu?
SMAJLOVIĆ: Radim na novim pjesmama, razmišljam o konceptu narednog albuma. Imam nekoliko ideja za saradnje sa sjajnim muzičarima, a u planu su i koncerti širom regije. Ove godine želim da se još više posvetim live nastupima, jer je to ono što najviše volim - direktan kontakt s publikom i energija koju dijelimo uživo. U ovoj godini ću objaviti i "LIVE album" sa posljednjeg koncerta u BKC-u na vinilu, tako da ima puno toga što planiram.
NN: Hoćemo li nekad u skorijoj budućnosti imati priliku da Vas čujemo i u Banjaluci?
SMAJLOVIĆ: Sada imam veći bend i, ako bi se našlo neko mjesto i ako dobijemo neki poziv, rado bih predstavio ovo što danas radim u Banjaluci, nadam se da ćemo uskoro i dogovoriti nastup.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.