Amira Medunjanin kaže da je odrastala uz sevdalinku i da je ona njen život. Ova mlada interpretatorka tradicionalne pjesme vjeruje da je svako od nas predodređen samim svojim rođenjem da bude nešto, da ima jedan određeni cilj i razlog postojanja.
Medunjaninova smatra da je već sad sevdah dobio svoje zasluženo mjesto na svjetskoj muzičkoj sceni.
"Moj dar koji imam, koji mi je dat, je s određenim razlogom i ciljem i samo je do mene da li ću ga ja prepoznati na pravi način i usmjeriti ga ispravno. Ne radi se o meni, nije sad da sam ja odlučila da se profesionalno bavim muzikom, jer želim da budem ono ili ovo, nego je jednostavno to put koji mi je zadat i koji pratim. Apsolutno je van bilo kakve rasprave da li bih otišla u nekom drugom muzičkom pravcu", objašnjava Medunjaninova.
NN: Do sada ste snimili tri albuma, a na posljednjem "Amulette", koji je premijerno u Sarajevu predstavljen 5. jula, radili ste dugo.
MEDUNJANIN: Bojan Zulfikarpašić i ja radili smo zaista dugo na ovom albumu - dvije godine. Porodicu sam skroz zanemarila. Ove dvije godine ni za koga nisam postojala, osim za "Amulette", tako da smo dali maksimum. Kao što sam već i rekla novinarima, prostora za ego tripove zaista nije bilo i svi smo se okupili tu s jednim jedini ciljem - da napravimo zajedničku lijepu muziku i da to ljudima ponudimo.
Promotivna turneja u Skandinaviji, u Švedskoj kreće 30. septembra
NN: Šta je cijelu ekipu koja je radila na ovom albumu vodilo pri izboru pjesama. Na koji način i po kojim kriterijima ste birali pjesme koje ćete uvrstiti na album "Amulette"?
MEDUNJANIN: Bojan Zulfikarpašić i ja bili smo ti koji su rekli "baš te pjesme ćemo raditi i staviti na album", a svaka od tih pjesama ima posebno značenje i za mene i za njega. Opet, sa druge strane, tražili smo poveznicu da su pjesme i po senzibilitetu i po tim nekakvim skalama ili melodijskim linijama slične, a svaka od tih pjesama ima određeno, bitno značenje i u mom životu, a i u životu Bojana, posebno pjesma "Kafu mi draga ispeci". Ta pjesma ima posebno značenje za Bojana i zbog toga smo je i stavili na album. To je bilo nekako, onako kako smo osjetili u prvom momentu, odnosno izvukli smo deset pjesama iz našeg repertoara koji inače izvodimo kao duo. Odlučili smo kako ćemo to sad malo uobličiti i dodati mu malo drugačiji štih, odnosno boju kroz goste muzičare.
NN: Koliko se ovaj album razlikuje od prethodnog albuma "Zumra"?
MEDUNJANIN: "Zumra" je od početka bila zamišljena kao eksperiment. Mnogo mi je ljudi tada govorilo da pravim grešku što koristim samo glas i harmoniku, a moj cilj nije bio raditi album koji će se prodavati u nevjerovatnim tiražima, već prikazati tradiciju iz BiH i zemalja regiona na malo drugačiji način. Postoji određeno mišljenje o harmonici kao instrumentu na ovim prostorima. Konkretno, neki ljudi ne odobravaju njeno prisustvo u sevdahu, mada moram reći da je rahmetli Ismet Alajbegović Šerbo bio apsolutni mađioničar i njegovo sviranje je bilo dovedeno do savršenstva. To neko generalno mišljenje o harmonici koja "kvari" aranžmane, "ranjava sevdalinku" mi je smetalo i bilo mi je žao harmonike koju svi napadaju.
NN: Postoje li planovi za koncerte u drugim gradovima BiH, ali i regiona i Evrope? Gdje ćete još predstaviti svoj novi album "Amulette"?
MEDUNJANIN: Album je premijerno objavljen u BiH 5. jula, a distributer će biti "Magaza". Izdavači su "Harmonia Munding", francuski "Lebl", koji će objaviti CD za ostatak svijeta u septembru, i 30. septembra ove godine nama kreće promotivna turneja u Skandinaviji, Švedskoj, potom imamo već nekih planiranih nastupa u Engleskoj, onda Francuska, u kojoj i jeste sjedište izdavačke kuće.
Izvojevala sam pobjedu nad tim zapadnim izdavačkim pravilima, jer u principu, album je premijerno trebalo da bude objavljen u Francuskoj, odnosno u Velikoj Britaniji. Insistirala sam da to bude kući, da to bude ovdje i, eto, uspjeli smo to napraviti. Čudno se osjećam.
NN: Posljednjih godina sevdalinka - tradicionalna bh. pjesma, je "u trendu", prije toga kao da je bila malo zaboravljena, odnosno potisnuta iz medija. I onda su pojedini muzičari krenuli praviti neke nove aranžmane za stare pjesme. To se nekima dopada, a nekima ne. Kakvo je Vaše mišljenje o novitetima u izvođenju sevdalinke?
MEDUNJANIN: Ne vidim i ne mogu reći da je sevdalinka ni u jednom jedinom trenutku zaboravljena, jer je sevdalinka dio našeg bića i tu je, bez obzira što se medijski ne eksponira, kao što je to bilo sedamdesetih godina, kad je bila najpopularnija. Odlična je stvar da mladi ljudi vole ovaj tip muzike, uzeću za primjer Vanju Muhovića i njegovu "Divanhanu", Damira Imamovića i "Mostar Sevdah Reunion", oni su sjajni i svima nama su otvorili vrata, promoviraju sevdalinku i pokušavaju je predstaviti mladima. S njima sam uradila prvi album. Svi mi nekako pokušavamo tu energiju, tu snagu koju ta muzička forma ima, pretočiti u neko današnje vrijeme, odnosno pokazati je u današnjem vremenu kroz drugačije aranžmane, pa možda približiti mlađoj publici da im je interesantno. Ne s ciljem da to postane popularna muzika, nego s ciljem da to postane prepoznatljiv, ne volim taj izraz, ali "brend" BiH i izvan njenih granica. Da naši mladi ljudi jednostavno počnu intenzivnije cijeniti ono što imamo i razumijevati bolje ono što imamo.
Najbitnije je naći način kako doprijeti do ljudi i izazvati emociju. Jezik je tu najmanja prepreka. Stranci vole i razumiju sevdalinku, rekla Medunjaninova
NN: Mnogo nastupate van granica BiH, najčešće u zemljama zapadne Evrope, tamo ste i snimili Vaš posljednji album. Kako stranci reaguju na Vaša izvođenja?
MEDUNJANIN: Lako je to objasniti, jer sevdalinka se bazira na emociji. Važno je to koliko je izvođač sposoban da prenese emociju, odnosno skrivenu poruku koju pjesma nosi publici. Znači, da bi poruka došla, bez obzira na kojem jeziku pjevate, taj neko ko ju izvodi mora apsolutno vjerovati u to šta radi i u svoju izvedbu, mora vjerovati u tu priču koju priča publici. U stvari, izvođač je narator, mi pričamo jednu određenu priču iz jednog dijela naše istorije i pokušavamo prikazati jednu sliku, jedne određene situacije, neke porodice, neke djevojke, nekog muškarca. Znači, najbitnije je naći način kako doprijeti do ljudi i izazvati emociju. Jezik je tu najmanja prepreka i najmanje je bitan. Stranci vole i razumiju sevdalinku. Mislim da je već sad sevdah dobio svoje, zaista zasluženo mjesto na svjetskoj muzičkoj sceni, ali postoji još užasno mnogo stvari koje se mogu napraviti na promociji sevdalinke. Ne radi se tu o pojedincu, o meni Damiru ili Vanji, nego je najbitnija stvar pokazati svijetu šta imamo.
Albumi
"Rosa"
"Zumra"
"Amulette"