Sevdalinka - tradicionalna pjesma Bosne i Hercegovine, koja svoje korijene vuče od arapske riječ za crnu žuč, od ove godine uvrštena je na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa, čime je ovaj autentični proizvod Balkana dobio još jednu potvrdu vrijednosti i kvaliteta.
Među aktivnijim savremenim interpretatorkama ove emotivne pjesme, koja u sebi spaja ljubav sa žalom za izgubljenim i prošlim, svakako je Amira Medunjanin, koju nerijetko nazivaju i "kraljicom sevdaha".
Medunjaninova je u svijetu sevdaha kreirala unikatan glas koji svakim novim ostvarenjem nastoji da istraži i pomjeri granice ovog žanra. Protekla godina za nju je bila veoma uspješna, sa mnogo putovanja i nastupa, a krajem godine publiku je obradovala osmim studijskim albumom "Homeland".
Više o tome šta za nju znače novogodišnji praznici, protekloj godini, novom albumu i sevdahu umjetnica je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Kakva je za Vas bila protekla godina, po čemu ćete je najviše pamtiti?
MEDUNJANIN: Većim dijelom godine bila sam na putu. Imala sam dosta koncerata i, da ne zaboravim, završavala sam snimanje novog albuma, koji je izašao 18. oktobra. I ono što je najvažnije, ove godine sam bila u nekim gradovima i mjestima, gdje prije nikada nisam nastupala. Na primjer, bila sam prvi put u Temerinu, u Vojvodini, ili Radovljici, u Sloveniji, ili Montrealu, u Kanadi. A najvažnije od svega, upoznala sam se sa zaista divnim ljudima na svim tim putovanjima i mislim da je to "hajlajt" 2024. godine.
NN: Kakva su Vaša sjećanja iz djetinjstva kada je riječ o Novoj godini? Postoji li neka tradicija koju ste do danas zadržali?
MEDUNJANIN: A, sjećam se da je bilo drugačije. Kao djeca smo se igrali po cijeli dan. Za Novu bismo obično mogli ostati duže na ulici, a bilo je i snijega, tako da smo se sankali po cijelu noć, dok nas mame ne utjeraju u kuću. A onda bismo se grijali pored peći i popili po čaj da se ugrijemo i znam da sam uvijek bila umorna od skakanja i sankanja, tako da nikad ne bih dočekala ponoć. A posljednjih godina snijeg i ne pada često za Novu godinu, nažalost.
NN: Dosta Vaših kolega Novu godinu provodi radno. Kakvo je Vaše stanovište kada je riječ o javnim proslavama?
MEDUNJANIN: Ma znate, svaki dan u životu je bitan. A, to je vjerovatno i poenta novogodišnje noći. Nemam baš neko iskustvo, da vam pravo kažem, o organizovanom dočeku Nove godine. Samo jednom sam nastupala na 31. decembar u Cankarjevom domu, ali koncert je počeo u devet navečer, a završio se u 11. Znači, za sve koji su bili na koncertu imali su vremena otići da slave Novu. A ja sam se vratila u hotel i pošto tamo nije ništa radilo, otišli smo u obližnji pab, gdje nije bilo mjesta, pa smo na ulici dočekali Novu. Sjetih se da smo pokušali s prijateljima jedne godine otići na doček Nove na Rivi. Ali, bilo je petardi na sve strane i sjećam se da smo pokušali poslušati neke bendove, ali od silne buke i petardi to je bio nemoguć zadatak. I onda smo se onako isprepadani vratili kući.
NN: Protekla godina, kada je riječ o poslu, bila je prilično uspješna, a krajem godine nas je dočekao i novi album. U čemu se za Vas lično ogleda značaj ovog albuma?
MEDUNJANIN: Da. Osmi studijski album sa osam pjesama, od kojih je sedam novih, a pjesmu "Damar" snimila sam u novom aranžmanu sa istoimenog albuma koji je izašao 2016. godine. Vidite, u svijet muzike sam ušla kasno. Do tada sam radila u kancelariji od osam do pet. A, evo, već 21 godinu se družim kroz muziku s ljudima širom svijeta. I pravo da vam kažem, za ovih više od 20 godina u muzici, nisam željela da objavljujem bilo kakve kompilacije, jer mislim da nemaju nekog smisla. Snimili smo pjesme prije više od godinu dana, ali sam se odlučila objaviti ga tek nedavno. Ne bih željela puno govoriti o albumu, voljela bih da ljudi poslušaju pjesme bez dodatnih informacija, od prve do osme. Već sam krenula na turneju i nadam se da će reakcije biti pozitivne. Mada, i kritike su uvijek dobrodošle.
NN: Za pjesmu "Alma" snimili ste prvi video-spot u karijeri. Dugo ste bili protivnik muzičkih spotova, šta je razlog tome? Zbog čega ste na kraju ipak promijenili mišljenje?
MEDUNJANIN: Snimala sam i prije video-spotove, mada su svi bili dokumentarni. Uglavnom, snimci iz muzičkog studija ili neki koncertni video-spotovi. Ovo je prvi put da sam se odlučila snimati spot sa sveobuhvatnom video-produkcijom. Smatram da je bilo vrijeme, s obzirom na to da se radi o albumu s novim pjesmama i da je "Alma", meni barem, bila idealna za ekranizaciju. I sve se poklopilo. Bila je zaista divna atmosfera na setu i cijela priča je predstavljena baš onako kako je i zamišljena. Enes Zlatar, kao režiser, i Ajna Zlatar, kao umjetnička direktorica, osmislili su i vrhunski realizovali cijeli video-spot, imajući na umu da traje duže od šest minuta. Nadam se da će ljudima biti interesantno pogledati video i čuti pjesmu u cijelosti.
NN: Sevdalinke su pune emocija, prvenstveno ljubavi i tuge. Gdje pronalazite snagu da te emocije iznesete na scenu, kako se saživite sa njima?
MEDUNJANIN: Kada ste na sceni ili mimo nje i kada ih pokušavate interpretirati, onako iz dubine duše, ne možete drugačije nego da se u potpunosti predate i da ih svaki put nanovo doživljavate i proživljavate. U sve te pjesme utkane su naše sudbine, svi naši životi, naša prošlost, sadašnjost i budućnosti. Jednostavne pjesme o ljubavi koja nas povezuje na ovom svijetu. I da odgovorim na vaše pitanje, upravo su sevdalinke te pjesme koje vam daju snagu da ih izvodite, iznesete i preživite.
NN: Koliko nam muzika, kao univerzalni jezik, može pomoći da bolje razumijemo i prihvatimo jedni druge?
MEDUNJANIN: Evo, 21 godinu živim muziku i komuniciram s ljudima gdje god bili upravo kroz muziku. Bez obzira na to o kojem žanru je riječ, uvijek ćete naći istomišljenike i zaljubljenike bez obzira na to o kojem se meridijanu radi. Muzika nam, kao ljudskim bićima, omogućava da shvatimo, razumijemo druge kulture, drugačije načine života i, naravno, povezuje i otvara neka nova vrata, neke nove svjetove za koje nismo ni znali da postoje.
NN: Kreativnosti i talenta nam ne manjka, ali ipak nismo ni blizu kulturnog nivoa evropskih zemalja. Šta Vi vidite kao korake koji su neophodni da bismo više cijenili i promovisali sopstvene potencijale?
MEDUNJANIN: Mislim da ste u pravu. Ali, vječito je isti problem, ako mogu tako reći. Kada samo pogledate koliko talenta u BiH ima, a onda vidite koliko malo mi znamo o mnogim umjetnicima koji stvaraju baš u ovom trenutku. Moramo kao društvo više vrednovati i biti svjesni da njihova kreativnost ne zaostaje za kreativnošću u Evropi. Ali, moramo zaista više raditi na njihovoj promociji. Institucije bi trebalo da preuzmu veću odgovornosti i naprave strategiju kako na pravi način otvoriti im put da nesmetano mogu doći do što šireg auditorijuma. A onda će oni puno lakše sami iskomunicirati svoju umjetnost sa publikom.
NN: Sevdah je jedinstven muzički žanr sa ovih prostora. Kako gledate na njegovu budućnost u savremenom svijetu, da li će se na neki način mijenjati?
MEDUNJANIN: Ova jedinstvena i neiscrpna priča traje vijekovima. I ostaje i opstaje na ovim prostorima. Prenosila se s koljena na koljeno i uvijek je ostala potpuno otvorena, iskrena, lijepa i nenametljiva. Mislim da smo svi sretni što imamo takvu muzičko-poetsku formu. A svako vrijeme nosi svoje. Bit će sigurno puno utjecaja, kao što je to bio slučaj u prošlosti. Ali, mislim da možemo sa sigurnošću reći da to neće imati neke ozbiljnije implikacije na njenu budućnost. Važno je njegovati i izvoditi sve te divne pjesme i involvirati nove generacije, koje to već imaju u svom biću, ali ih i potaknuti da neki od njih krenu u svijet muzike, koja će ih obogatiti, kao i nas, i mnoge druge prije nas. I sigurno je da vas nikada neće iznevjeriti.