Arsen Čarkić je kompozitor i pijanista koji će večeras, s početkom u 20 časova, u Koncertnoj dvorani Kulturnog centra Banski dvor održati koncert pod nazivom "Listov psaltir", a povod je 210. godišnjica rođenja Franca Lista.
Tim povodom o koncertu i statusu umjetničke muzike danas i ovdje Čarkić je govorio za "Nezavisne".
NN: Prošli put u čast Franca Lista svirali ste povodom 130. godišnjice smrti velikog kompozitora. Ovaj put sviraćete u čast 210. godišnjice rođenja. Šta nam ovaj put spremate?
ČARKIĆ: Tema koncerta će biti prelomni period Listovog života koji je obilježilo pisanje dva možda najgenijalnija i najdublja djela romantizma i muzike uopšte, u smislu duhovnog i psihološkog samosagledavanja: Sonatu i Baladu u H-molu. Prethodiće im Listova transkripcija veličanstvenog Bahovog djela - orguljskog Preludiuma i Fuge u A-molu kojim je List počinjao svaki svoj koncert. Radi se o djelima koja svjedoče o ličnom stradanju, pokajanju i unutrašnjim borbama, direktno vezanim za Psalme, odnosno Psaltir iz Svetog pisma, konkretno psalme 21 ("Bože, Bože moj, zašto si me ostavio.."), 50 ("Pomiluj me, Bože, po velikoj milosti svojoj") i 130 ("Iz dubine vapim tebi, Gospode"). Poetska i duhovna dimenzija starozavjetnih psalama predstavlja zasebnu i veliku temu za koju je potrebno mnogo prostora i razgovora, pa ću samo reći da nije ni čudo što je List bio toliko vezan za Davidove psalme i što je komponovao toliko kompozicija na njihove stihove.
NN: Prije pet godina rekoste da "Kultura ne trpi mjesta po partijskim linijama", ali s ovom praksom nikako da raščistimo... Da li se u međuvremenu išta promijenilo nabolje? Svjedoci smo da Mladen Matović u Banskom dvoru radi sjajan posao.
ČARKIĆ: Profesor Matović je prvi od kolega kome su dali priliku da kao nestranačka ličnost stane na čelo institucije kulture, a zauzvrat smo dobili Banski dvor kakav je danas: kuću koja svojim kvalitetom rada i prestižom stoji kao svetionik kulture i odličan primjer kompletnom regionu. Nakon više od pet godina tako sjajnog rada, koji u superlativu opisuju apsolutno svi umjetnici, kao i zahvalna publika, red je da mu se pomogne tako što će se nabaviti novi koncertni klaviri za Banski dvor, što će i nama koji nastupamo na toj bini dati priliku da izvodimo neka zahtjevnija djela (stari klaviri su već odavno "prebacili kilometražu" - stenvej iz Banskog je star 50 godina i odavno je zreo za potpunu reparaciju). Primjera radi, Ivo Josipović je u vrijeme svog mandata našao način da obezbijedi novac za novu zgradu Muzičke akademije i pedeset novih koncertnih klavira, što je brzo urodilo plodom - tamošnji studenti već deceniju osvajaju prestižne svjetske nagrade. Mi u Banjaluci evo već dvije decenije kumimo i molimo čekajući da Banski dvor dobije dva nova koncertna klavira stenvej ili jamaha, iako nabavka novih klavira na svakih pet godina predstavlja dio redovne prakse iole ozbiljnih koncertnih sala u regionu. Dakle, iako je Mladen uspio veoma mnogo, ne treba ga sada zaboraviti ili zanemariti njegov trud i rad - Banskom dvoru je potrebna dodatna podrška u smislu obezbjeđivanja sredstava za održavanje i dalji razvoj kvaliteta programa u cilju promocije umjetnosti u našem gradu.
NN: Mnogi su se umjetnici hvalili po medijima da je pandemija pozitivno djelovala na njihov kreativni rad. Kakav je slučaj sa Vama?
ČARKIĆ: Pandemija je djelovala na mene tako da sam sa kumom uzorao njivu i bavio se poljoprivredom, što je bila najkreativnija moguća stvar s obzirom na okolnosti. Iako su kojekakvi izlapjeli briselski i vašingtonski starčići u devetoj deceniji života imali želju da umjetnost nakon 300 godina vrate u rang hobija - to im, srećom, nije uspjelo s obzirom na to da je umjetnost ogledalo ljudskih najdubljih misli, osjećanja, ogledalo bez kojeg se ne može. Nema nikakve umjetnosti bez direktnog dijaloga, a u procesu stvaranja i oživljavanja velike umjetnosti jednako važan učesnik je i auditorijum - onaj koji prima poruku i preživljava je zajedno s autorom. Umjetnost u svom biću i korijenu jeste sinergija, dijalog, komunikacija, dijeljenje kolektivno nesvjesnog sadržaja kako bi to opisao Karl Gustav Jung.
NN: Pored toga što je bio jedan od najčuvenijih pijanista i kompozitora, Franc List je bio i čuveni učitelj klavira i kompozicije te je ostavio značajne učenike iza sebe.
ČARKIĆ: Tako je, List je bio direktan nasljednik Ludviga van Betovena, i duhovno i muzički. Ostala je anegdota da je lično Betoven došao na generalnu probu filharmonije koja je spremala njegov čuveni Peti koncert za klavir i orkestar, a solista je bio List kao devetogodišnji dječačić. Prišao mu je i poljubio ga u čelo, a taj blagoslov je simbolično ostavio dubok pečat na Lista i sve njegove nasljednike i odjekivao kroz čitav 19. pa čak i 20. vijek, što se ogledalo u beskompromisnom odnosu prema životu i umjetnosti.
NN: Vi ste takođe pedagog i s tim u vezi na šta ste najponosniji kod Vaših bivših i sadašnjih studenata?
ČARKIĆ: Skoro da nema umjetnika koji dio sebe nije predao mlađim generacijama prenoseći svoja saznanja i iskustva sa više ili manje uspjeha. Ono što u svakom pedagogu izaziva ponos jeste trenutak kad shvatite da svoje đake niste tek podučavali stručnim aspektima poziva, već ih inspirisali da izrastaju u dobre i kvalitetne ljude i ličnosti. Trudimo se da im prenesemo poruku da proces učenja i ličnog izgrađivanja tek počinje nakon školovanja i da su u školama i fakultetima tek dobili putokaze i smjernice za dalji rad na sebi i napredovanje, no prije svega da "obrazovanje" znači da su postali ljudi od obraza i ličnog integriteta.